Iza vojnih uniformi su ljudi kojima je stalo: EUFOR služi građanima BiH

Misija EUFOR-a u Bosni i Hercegovini ne završava se i ne zadržava se isključivo na vojnim vježbama. Istovremeno sa zadatkom očuvanja sigurnog i stabilnog okruženja za sve građane naše zemlje, pripadnici EUFOR-a aktivno učestvuju i u životu lokalnih zajednica. Od sportskih manifestacija i humanitarnih akcija do zajedničkih obuka sa spasilačkim i medicinskim službama.

Glasnogovornik EUFOR-a, kapetan Dermot Hoey je u razgovoru za Oslobodjenje.ba istakao da se trajna sigurnost ne gradi samo vojnim prisustvom, već i međusobnim povjerenjem, saradnjom te odnosima pripadnika EUFOR-a sa građanima širom Bosne i Hercegovine.

Brojne aktivnosti

EUFOR je proteklih nekoliko mjeseci učestvovao u brojnim aktivnostima izvan svojih uobičajenih vojnih zadataka koje sprovode u saradnji s institucijama naše zemlje. Među najupečatljivijim ističu se polumaraton u Mostaru i sportski događaji u Trebinju i Banjoj Luci, akcija darivanja krvi u Sarajevu, helikopterski transport planinskog skloništa na Prenj te obuke timova za potragu i spašavanje. Kapetan Hoey naglašava da angažman u lokalnim zajednicama ne zamjenjuje osnovni mandat EUFOR-a, već ga, kako kaže, nadopunjuje, stvarajući prilike za jačanje međusobnog razumijevanja i povjerenja.

Osoblje EUFOR-a učestvovat će na Banjalučkom maratonu. Kakvu poruku očekujete da će njihovo učešće poslati lokalnoj zajednici?

- Naše učešće šalje veoma jednostavnu poruku: EUFOR želi ostati prisutan i angažovan u zajednicama širom Bosne i Hercegovine i to ne samo tokom naših operativnih aktivnosti i vježbi već i kroz svakodnevne događaje koji okupljaju ljude.
Maraton je odličan primjer toga. Kada se nađete na stazi, vaša nacionalnost, profesija ili porijeklo postaju mnogo manje važni od činjenice da se svi suočavaju s istim izazovom. Ljudi prirodno jedni druge ohrabruju, broje iste teške kilometre i na kraju prelaze istu ciljnu liniju. To stvara veoma prirodno okruženje za međusobnu interakciju. Na kraju krajeva, povjerenje se gradi kroz redovne kontakte i saradnju. Učešće na događajima kao što je Banjalučki maraton predstavlja jedan mali, ali veoma iskren način održavanja tih kontakata i jačanja međusobnog razumijevanja.

Nakon učešća na trkama u Mostaru i Trebinju, na koji način su sportski događaji pomogli EUFOR-ovom osoblju da se poveže s ljudima širom BiH?

- Sport pruža jedan od najprirodnijih načina za povezivanje s ljudima, jer nije potrebno mnogo objašnjavanja. Dijelite istu stazu, isti napor, a na cilju često i isti osjećaj postignuća.  To smo vrlo jasno vidjeli ranije ove godine u Mostaru, gdje je više od 80 pripadnika EUFOR-a, iz različitih zemalja učesnica misije, učestvovalo u polumaratonu. Takođe smo tamo postavili informativni štand, pružajući ljudima priliku da upoznaju naše osoblje, postave pitanja i saznaju više o misiji. Reakcija zajednice bila je izuzetno pozitivna. Učešće u događajima u Mostaru, Trebinju, a sada i u Banjaluci, važno je i zato što pokazuje da naše djelovanje nije ograničeno na samo jedan grad ili jedan dio Bosne i Hercegovine. EUFOR-ovo osoblje je prisutno širom zemlje i želimo da naša interakcija sa zajednicama to i odražava.

Kada se osvrnete na aktivnosti u zajednici tokom proteklih nekoliko mjeseci, koji su vam trenuci posebno ostali u sjećanju i zašto?

- Iskreno govoreći, svaka aktivnost nam je pružila snažne emocije i donijela mnogo novih saznanja, pa je teško izdvojiti samo jednu. Bilo ih je mnogo, ali najviše su mi u sjećanju ostale one aktivnosti u kojima se odmah može uočiti ljudski uticaj saradnje. Sajam kafe i čokolade u Tuzli bio je divan primjer toga. Spojen s Međunarodnim danom porodice i Međunarodnim danom mira, ovaj događaj pružio je priliku za slavljenje mira, suživota, prijateljstva i pozitivnih emocija koje povezuju ljude, bez obzira na njihovo porijeklo ili nacionalnost. Za nas je najvažnija poruka bila da svi možemo doprinijeti mirnijem i inkluzivnijem društvu kroz jednostavne geste, uzajamno poštovanje i spremnost da jedni druge razumijemo.

Još jedan nezaboravan primjer bio je fudbalski turnir „Sarajevo Trophy“, koji je okupio djecu iz 11 zemalja. EUFOR je ponosan što je tokom cijele sedmice podržavao ovaj događaj i što smo imali priliku vidjeti kako sport stvara prostor u kojem se djeca mogu upoznati, takmičiti, razmjenjivati ​​iskustva i, što je najvažnije, sticati nova prijateljstva. Posmatrati mlade ljude kako se tako prirodno povezuju, prevazilazeći jezičke i kulturološke razlike, bio je snažan podsjetnik na to koliko toga zapravo imamo zajedničkog.

Oba događaja odražavaju nešto što nam je veoma važno: izgradnju mostova među ljudima. Bilo da je riječ o okupljanju u zajednici ili fudbalskoj utakmici, ovi trenuci pokazuju da mir ne znači samo odsustvo sukoba. On podrazumijeva i prijateljstvo, uzajamno poštovanje, inkluziju, te slobodu da živimo, rastemo i sanjamo u sigurnom okruženju.

EUFOR je proveo zajedničku obuku sa gorskim službama za spašavanje iz cijele BiH. Koje vještine i iskustva su učesnici razmijenili i kako bi ta saradnja mogla pomoći tokom stvarne akcije spašavanja?

- Obuke poput ove ključne su kako bismo osigurali da smo svi spremni zajednički reagovati kada je ugrožen ljudski život. U takvim situacijama nema mjesta za greške ili oklijevanje, niti vremena za zastajanje i razmišljanje o tome šta bi trebao biti sljedeći korak. Svi uključeni moraju znati svoju ulogu, vjerovati jedni drugima i tačno znati šta treba učiniti, kao i kada to treba učiniti. Naravno, svako angažovanje EUFOR-a u stvarnoj situaciji uvijek se razmatra u okviru našeg mandata, raspoloživih kapaciteta i odgovarajućeg procesa donošenja odluka. Svi smo mi ljudi, a kada je nečiji život u opasnosti, emocije i pritisak su, sasvim prirodno, dio situacije. Upravo zato je zajednička obuka toliko važna. Ona omogućava svima da uvježbaju procedure, izgrade povjerenje jedni u druge i razviju koordinaciju neophodnu za brzo i efikasno djelovanje u trenucima kada je svaka sekunda važna. U konačnici, cilj je osigurati da, kada dođe do stvarne hitne situacije, budemo spremni djelovati kao jedan tim, jer spašavanje života ne zavisi samo od individualnih vještina već i od toga koliko dobro sarađujemo.

Šta je podrazumijevala helikopterska obuka sa K9 timovima Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vogošća i na koji je način pripremila vodiče i pse za spasilačke operacije?

- Ovo je bila posebno zanimljiva aktivnost, jer pas obučen za potragu i spašavanje ne bi smio prvi put susresti se s helikopter kada se vanredna situacija već dešava – iz sasvim očiglednih razloga. Ova priprema je važna jer bi se od ovih pasa moglo očekivati da tragaju za nestalim osobama nakon događaja kao što su poplave, klizišta ili zemljotresi, odnosno tokom akcija gorskog spašavanja. Pas mora ostati siguran u sebe i fokusiran, čak i nakon što je bio izložen buci i vibracijama helikoptera.

Svjesni smo da, srećom, Bosna i Hercegovina nije često pogođena razornim zemljotresima. Ipak, suočavamo se s poplavama, kao i s čestim situacijama koje zahtijevaju akcije potrage i spašavanja na planinama. Bosna i Hercegovina ima prelijepe planine, ali one mogu biti i izuzetno opasne te se na njima lako izgubiti. Danas s punim pravom možemo reći da je zemlja bogatija za tri potpuno obučena i operativna tima za potragu i spašavanje. A pod pojmom „tim“ mislim na psa i njegovog vodiča, koji zajedno djeluju kao jedna visokokvalifikovana jedinica.

Pomoć lokalnim zajednicama i ljudima

Jedna od značajnijih aktivnosti EUFOR-a bila je operacija „Arx Alpina“, tokom koje je na planinu Prenj helikopterom CH-47 Chinook transportovano i postavljeno planinsko sklonište, odnosno bivak, namijenjeno planinarima i spasiocima. Kako objašnjava kapetan Dermot Hoey, bivak je izgradila i donirala porodica Brkanović u znak sjećanja na svoju kćerku i sestru Maidu Brkanović, dok je EUFOR, u saradnji s Gorskom službom spašavanja Jablanica, osigurao transport do teško pristupačne lokacije.

Koja je bila vaša uloga u postavljanju bivka (planinskog skloništa) na planini Prenj, i kakvu će korist od njega imati spasioci i planinari?

- Važno je precizno definisati ulogu EUFOR-a u ovom konkretnom slučaju: sam bivak izgradila je i donirala porodica Brkanović u znak sjećanja na svoju kćerku i sestru, Maidu Brkanović. Doprinos EUFOR-a sastojao se u pružanju kapaciteta koji je bio posebno pogodan za izazov transporta bivka na njegovu lokaciju. U saradnji sa Gorskom službom spašavanja Jablanica, Avijacijska jedinica EUFOR-a je helikopterom CH-47 Chinook prenijela posebno izrađeni bivak i sigurno ga postavila na novu lokaciju na planini Prenj.

Prenj je izuzetno lijepa planina, ali može biti i veoma zahtjevno okruženje. Vremenski uslovi i teren mogu se brzo promijeniti, a uobičajena infrastruktura može biti značajno udaljena. Stoga ovo sklonište pruža praktično utočište za planinare i izletnike, kao i za spasioce koji djeluju na tom području. Za mene je operacija „Arx Alpina“ bila dobar primjer toga kako može izgledati praktična saradnja. Lokalna zajednica je prepoznala potrebu i postavila bivak, Gorska služba spašavanja doprinijela je svojim poznavanjem terena i operativnih potreba, a EUFOR  je osigurao specijalizovani avijacijski kapacitet za transport teških tereta.

EUFOR je izvodio obuke i sa timovima za hitnu medicinsku pomoć iz Sarajeva i Banjaluke. Šta je bilo u fokusu na tim obukama, a šta je vaše osoblje naučilo od lokalnih medicinskih radnika?

- Fokus ove obuke bio je na medicinskoj evakuaciji i, prije svega, na svemu što se dešava kad nekoliko različitih organizacija mora da surađuje kad je potrebno transportirati i zbrinuti povrijeđenu osobu. Tokom tri dana, osoblje EUFOR-a je u bazi Butmir provodilo obuku zajedno sa Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i osobljem za hitnu medicinsku pomoć iz Sarajeva i Banjaluke. U izvođenju ove aktivnosti primijenjeni su realistični scenariji evakuacije povrijeđenih radi uvježbavanja koordinacije, usavršavanja taktičkih postupaka, tehnika i procedura i unapređenja interoperabilnosti navedenih organizacija.

Zajednička obuka omogućava svakoj od ovih organizacija da prepozna šta se dešava prije i poslije njihove uloge u ovom procesu. Na primjer, posada helikoptera treba da razumije kako će preuzeti povrijeđenoga, medicinsko osoblje treba da razumije zahtjeve povezane s korištenjem letjelice, a svi treba da jasno komuniciraju.

Prilikom manifestacije “Gradimo mostove”, EUFOR je okupio djecu iz FK Sarajevo i SFK Sarajevo. Šta ste željeli da djeca nauče iz tog iskustva?

- Prije svega, željeli smo da se svi učesnici dobro zabave. U manifestaciji je učestvovalo više od stotinu mladih ljudi, a program je planski kombinirao sportske sa praktičnim i obrazovnim aktivnostima. Oni su se upoznali sa treningom otpornosti i kondicijskim treningom, osnovama prve pomoći i kardiopulmonalne reanimacije, protivpožarnom zaštitom, obukom o opasnostima od mina, vidjeli su demonstraciju rada službenih pasa i razgledali vozila i opremu EUFOR-a. Naravno da je fudbal bio bitan dio dana, a tom prilikom je osoblje EUFOR-a igralo protiv U19 tima FK Sarajevo, koji je na kraju pobijedio!

Drugi bitan ishod ove aktivnosti bio je, sasvim prosto, normalna interakcija. Mladi su imali priliku da se neposredno sretnu s osobljem EUFOR-a, postavljaju pitanja, rade zajedno i vide ljude koji nose uniforme. Istovremeno, naše osoblje dobilo je mogućnost da upozna omladinu iz lokalnih sredina u atmosferi koja je sasvim drugačija od tipičnih vojnih aktivnosti. Nadam se da će ta djeca upamtiti nešto korisno, posebno iz elemenata prve pomoći i upoznavanja sa opasnostima od mina, ali da će im u lijepom sjećanju ostati i susreti s ljudima brojnih drugih nacionalnosti sa veoma raznolikim iskustvom.

“Gradimo mostove” je prikladan naziv jer je u suštini to svrha jačanja odnosa sa lokalnim zajednicama. Povjerenje se ne može proizvesti jednom manifestacijom, ali možemo stvarati prilike da se ljudi susreću, uče jedni o drugima i uspostavljaju pozitivne veze.
Ovo su trenuci kad se podsjećamo zašto su naši odnosi sa zajednicom toliko važni. Djeca su budućnost Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, pa svako dijete zavređuje priliku da odraste sa osjećajem sigurnosti, da sanja bez straha i da vjeruje da je sve moguće. Jer sigurno i stabilno okruženje ne znači samo sigurnost; to znači da se sljedećoj generaciji omogući sloboda da budu djeca, da grade prijateljstva i da oblikuju svjetliju budućnost.

Šta aktivnosti kao što je Dječji dan u Višegradu govore vašem osoblju o sredinama u kojima izvršavaju svoje zadatke?

- Aktivnosti kao što je Dječji dan u Višegradu podsjećaju naše osoblje da izgradnja povjerenja kod lokalnih zajednica često počinje jednostavnim ljudskim kontaktima. Ovakve manifestacije daju nam priliku da se upoznamo s ljudima van naših redovnih dužnosti, da čujemo šta oni imaju da kažu i da razumijemo njihove perspektive, očekivanja i brige. Ponekad najbeznačajniji momenat ostavi najjači utisak. Smiješak, konverzacija ili kad dijete otkrije da su vojnici pristupačni i prijateljski raspoloženi može biti ključ promjene. Ovakve prilike podsjećaju naše osoblje da, mada nosimo različite uniforme i dolazimo iz raznih zemalja, svi dijelimo iste ljudske vrijednosti.
Za EUFOR, prisustvo u lokalnim sredinama širom Bosne i Hercegovine nije samo u funkciji ispunjavanja našeg mandata. Ono vodi i razvijanju uzajamnog razumijevanja, jačanju povjerenja i demonstraciji da je u svakoj uniformi ljudsko biće kome je stalo do drugih.

Osoblje EUFOR-a doniralo je krv u Sarajevu i u Banjaluci. Šta im je bio motiv da uzmu učešća u ovim akcijama i kako koordinirate ove aktivnosti sa lokalnim zdravstvenim službama?

- Davanje krvi je vjerojatno jedan od najjasnijih primjera postupka pojedinca koji ima trenutačnu i mjerljivu vrijednost. U aprilu je više od 100 vojnika i civilnog osoblja EUFOR-a učestvovalo u akciji koju je organizirao Medicinski tim EUFOR-a u Zavodu za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine. Druga akcija je provedena u avgustu u Zavodu za transfuzijsku medicinu Republike Srpske u Banjoj Luci, i ovaj put u koordinaciji našeg Medicinskog tima i relevantne domaće institucije. Doniranje krvi i u Sarajevu i u Banjaluci odražava i nešto što je nama važno, a to je da EUFOR djeluje širom Bosne i Hercegovine is toga naš angažman treba da se osjeti u čitavoj zemlji.

Doniranje krvi je, po sebi, human čin. Svi znamo koliko su bitne donacije krvi i koliko života se može spasiti zahvaljujući ljudima koji su spremni da daju dio sebe da bi pomogli drugima.  Lično, istinski sam srećan i ponosan da smo, kao EUFOR, učestvovali u jednoj tako značajnoj humanitarnoj akciji. Ne smijemo nikad zanemariti efekat nečeg što nama može izgledati kao mali gest, jer za nekog drugog to može značiti razliku između života i smrti. Ponekad, ono što damo tako voljno i nesebično može nekom drugom dati još jednu šansu za život.

Kako se nadopunjavaju vaša saradnja s Oružanim snagama BiH i rad sa civilnim službama za spašavanje i hitnu pomoć?

- To su različiti odnosi, ali jedan zajednički princip je bitan – interoperabilnost. Naša saradnja sa Oružanim snagama Bosne i Hercegovine je intenzivna i obuhvata zajedničku obuku, stučnu vojnu saradnju, medicinsku obuku, specijalističke sposobnosti i vježbe većih razmjera. A naša saradnja sa civilnim službama za hitnu pomoć i spašavanje se uglavnom usredsređuje na specifična područja gdje se zajedničkom obukom može unaprijediti razumijevanje procedura i kapaciteta. Ponekad se ovakvi odvojeni odnosi isprepletu: na primjer, u zajedničkoj obuci za medicinsku evakuaciju u bazi Butmir učestovali su EUFOR, OSBiH i službe hitne medicinske pomoći iz Sarajeva i Banjaluke. Vrijednost toga bila je upravo u činjenici da neka složena situacija može dovesti organizacije sa vrlo različitim nadležnostima do toga da rade zajedno.

Cilj EUFOR-a nije da zamijeni ni institucije niti civilne službe Bosne i Hercegovine. Naš mandat je jasan, a vlasti Bosne i Hercegovine zadržavaju svoje nadležnosti. Međutim, u oblastima gdje je izvođenje zajedničke obuke prikladno, mi možemo pomoći da se organizacije međusobno bolje upoznaju, iskustva razmijene a procedure testiraju. Oružane snage Bosne i Hercegovine donose vlastite kapacitete i znanje, civilne organizacije donose specijalizovanu ekspertizu za oblasti hitnih intervencija, spašavanja i medicinske pomoći, a EUFOR doprinosi vlastititim iskustvom i, kad je to relevantno za datu aktivnost, specijalističke kapacitete.

Kako se aktivnosti u zajednici uklapaju u EUFOR-ovu širu misiju, i koje još prilike vidite za saradnju s ljudima i organizacijama širom BiH?

- Naša osnovna odgovornost ostaje naš mandat i doprinos održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u Bosni i Hercegovini. Angažman u zajednici ne zamjenjuje taj rad, već ga zapravo nadopunjuje. Upravo je zato EUFOR angažovan svakodnevno na mnogo različitih nivoa. Naši timovi za vezu i osmatranje održavaju direktan kontakt sa zajednicama širom zemlje. Naše rukovodstvo se redovno sastaje s opštinskim vlastima, vjerskim predstavnicima, institucijama i civilnim društvom. Provodimo zajedničke obuke s Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i agencijama za provođenje zakona, dok aktivnosti s gorskim službama spašavanja, medicinskim radnicima, vatrogascima, mladima i sportskim organizacijama stvaraju dodatne kanale za praktičnu saradnju i dijalog.

Za mene je jedan od najdragocjenijih aspekata aktivnosti u zajednici spoznaja o tome kako mali gestovi mogu donijeti stvarnu promjenu. Bilo da je riječ o djetetu koje otkriva prijateljsko lice iza uniforme, darovanju krvi koja nekome može spasiti život ili zajedničkoj obuci koja jača našu sposobnost reagovanja u hitnim situacijama – svaka aktivnost nosi ljudsku vrijednost.

Gledajući u budućnost, vjerujem da postoji mnogo prilika za produbljivanje saradnje sa školama, sportskim klubovima, humanitarnim organizacijama, univerzitetima, gorskim službama spašavanja i lokalnim zajednicama širom BiH. Želimo nastaviti slušati, učiti i pronalaziti smislene načine za zajedničko djelovanje. U konačnici, naš cilj nije samo održavanje sigurnog i stabilnog okruženja, već i jačanje međusobnog razumijevanja i povjerenja, jer se trajna sigurnost ne gradi samo našim postupcima već i odnosima koje stvaramo s ljudima kojima služimo.