Hrvati moraju platiti 300.000 KM odštete porodici ubijenog komandanta VRS-a

Republika Hrvatska mora isplatiti oko 150.000 eura odštete i sudskih troškova porodici Radoslava Lakića, oficira Vojske Republike Srpske kojeg je u septembru 1995. godine, nakon što su ga zarobili hrvatski vojnici tokom operacije Maestral u Bosni i Hercegovini, ubio general Ivan Korade. Tako je odlučio Općinski građanski sud u Zagrebu, odbacivši argumente države da nije dokazano ko je ubio Lakića i da je zahtjev njegove porodice zastario.

Nepravosnažnom presudom sud je Lakićevoj supruzi Savki, kao i njihovoj djeci Branku i Tanji, dosudio po 43.798 eura odštete. Država mora platiti i nešto više od 19.000 eura sudskih troškova, uz pripadajuće kamate. Hrvatska ima pravo žalbe na ovu presudu.

Korade naredio ubistva zarobljenika, a jednog je lično ubio

Sve se dogodilo 9. septembra 1995. godine tokom vojne operacije Maestral 2, na području Mliništa kod Mrkonjić Grada u Bosni i Hercegovini. Pripadnici 7. gardijske brigade Hrvatske vojske, poznate pod nazivom Pume, zarobili su grupu vojnika Vojske Republike Srpske. Među njima je bio i Radoslav Lakić, piše Index.hr.

Lakić je bio potpukovnik Vojske Republike Srpske i komandant jedne od brigada Prvog krajiškog korpusa. Prije toga obavljao je dužnost načelnika vojne policije tog korpusa, pisale su Novosti još 2009. godine.

Tada je objavljeno i da je Josip Bračun, pripadnik Pume kojeg su kasnije zarobile srpske snage, potvrdio da su Lakić i njegovi pratioci zarobljeni živi, a potom ubijeni po naređenju nadređenih. Da je Lakić ubijen nakon zarobljavanja, kasnije su utvrdili i hrvatski sudovi.

Lakićevo tijelo navodno razmijenjeno za posmrtne ostatke Rudolfa Perešina

Prema pisanju Novosti, Lakićevo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Kamen kod Glamoča, gdje je 1996. godine ekshumirano 108 tijela. Nova presuda zagrebačkog suda potvrđuje da je Lakićeva porodica njegove posmrtne ostatke dobila tek 1997. godine. Porodica gotovo dvije godine nije znala šta mu se dogodilo.

Kasnije je rekonstruisano da su pripadnici Pume zarobljenike odveli u selo Halapiće, gdje se nalazila komanda brigade. Tamo su ih zatvorili u štalu, a tadašnji komandant Ivan Korade naredio je njihovo ubistvo.

Prvi je ubijen Pero Vidović. U njega je iz pištolja pucao pripadnik Pume Tihomir Šavorić. Nedugo zatim Korade je iz pištolja ubio Radoslava Lakića. Okolnosti ovih ubistava ranije su pravosnažno utvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu.

Ključni iskazi svjedoka o odgovornosti Koradea

Ipak, kao dodatne dokaze sud je cijenio iskaze svjedoka Davora Pajtaka i Franje Ferlina. U obrazloženju ranije krivične presude, koje je prihvaćeno i u ovom postupku, navedeno je:

"Potpuno je jasno da je optuženi Tihomir Šavorić iz pištolja pucao u zarobljenog neprijateljskog vojnika Peru Vidovića (...) koji je prvi ubijen, a analizirajući iskaze opisanih svjedoka i dovodeći ih u međusobnu vezu, posebno iskaze svjedoka Davora Pajtaka i Franje Ferlina, nema nikakve sumnje da je nedugo potom pokojni Ivan Korade iz pištolja usmrtio (...) majora Radoslava Lakića."

Iskaze svjedoka potvrdili su i nalazi sudsko-medicinskog vještaka Dušana Zečevića. On je tokom ranijeg krivičnog postupka objasnio da su prilikom identifikacije Lakićevih posmrtnih ostataka pronađena oštećenja kostiju na lijevoj strani glave, u području sljepoočnice i kostiju lica. Prema njegovom nalazu, takve povrede mogle su nastati pogotkom iz vatrenog oružja, odnosno brzim projektilom.

Ove zaključke je 2013. godine prihvatio i Vrhovni sud. Po Koradeovom naređenju ubijeni su i drugi zarobljenici, među kojima Dragoslav Mutić i Borislav Vukić. Pripadnici Pume odvezli su ih u sjedište artiljerijske baterije u Mliništu, gdje su ubijeni.

Petorica pripadnika Pume osuđena, trojici smanjene kazne

Zbog ovih zločina suđeno je sedmorici pripadnika Pume. Županijski sud u Zagrebu 2011. godine petoricu je proglasio krivima, dok je dvojicu oslobodio optužbi. Dvije godine kasnije Vrhovni sud potvrdio je njihovu krivicu, ali je trojici smanjio zatvorske kazne.

Tihomiru Šavoriću i Nenadu Jurincu kazne su sa šest smanjene na četiri i po godine zatvora, dok je Antunu Novačiću kazna sa pet smanjena na četiri i po godine. Robert Precehtjel i Robert Berak osuđeni su na po dvije godine zatvora. Emil Črnčec i Goran Gaća oslobođeni su optužbi.

Petorici osuđenih izrečeno je ukupno 17 i po godina zatvora.

Korade nikada nije završio pred sudom zbog ratnog zločina

Ivan Korade nije odgovarao za ubistva ratnih zarobljenika jer je preminuo prije početka suđenja. U aprilu 2008. godine ubio je petero ljudi u Hrvatskom zagorju, među kojima i 12-godišnjeg dječaka te policajca. Nakon višednevne potrage počinio je samoubistvo.

Porodica Radoslava Lakića 2023. godine odlučila je zatražiti odštetu od Republike Hrvatske. Država je njihov zahtjev odbila.

Glavni argument države bio je da niko nije osuđen za Lakićevo ubistvo. Zbog toga je tvrdila da nije dokazano da su ga ubili pripadnici Hrvatske vojske. Država se pozvala i na zastaru, odnosno tvrdila da je od događaja prošlo previše vremena da bi porodica još mogla tražiti naknadu štete.

Sud nije prihvatio nijedan od ovih argumenata. Činjenica da Korade nije mogao biti osuđen jer je preminuo prije suđenja, zaključio je sud, ne znači da se okolnosti ubistva ne mogu utvrditi u postupku za naknadu štete.

Odbijen je i argument o zastari. Sud je utvrdio da je Lakić ubijen u ratnom zločinu, a takvi zločini ne zastarijevaju. Zbog toga nije zastario ni zahtjev njegove porodice za odštetu.

Sud: Lakić nije poginuo u borbi, ubijen je nakon zarobljavanja

Jedan od najvažnijih dijelova presude odnosi se na pitanje treba li Hrvatska odgovarati za ubistvo počinjeno tokom vojne operacije. Sud je zaključio da treba, jer Lakić nije stradao u borbenim dejstvima.

Bio je zarobljen, odveden u komandu hrvatske brigade i ubijen nakon što se već nalazio pod kontrolom hrvatskih vojnika. Zbog toga se njegovo ubistvo ne može smatrati ratnom štetom nastalom tokom borbi.

"Takva radnja nije sredstvo niti oblik ratnog borbenog djelovanja, nema direktnu i konkretnu vojnu korist niti je u neposrednoj funkciji vojne operacije, već predstavlja protivpravno postupanje prema ratnom zarobljeniku", navodi se u presudi.

Sud saslušao porodicu zarobljenika kojeg je ubio Korade

U presudi se detaljno opisuje i kroz šta je Lakićeva porodica prolazila nakon njegovog nestanka.

Sin Branko imao je 11 godina, a kćerka Tanja samo šest kada im je otac zarobljen. Njihova majka Savka ostala je sama s dvoje djece, ne znajući da li joj je suprug živ. Porodica gotovo dvije godine nije znala šta mu se dogodilo. Tek 1997. godine, nakon što su pronađeni i razmijenjeni njegovi posmrtni ostaci, saznali su da je mrtav.

Branko je pred sudom ispričao da je bio blizak s ocem i da porodica dugo nije imala nikakve pouzdane informacije o njegovoj sudbini.

Tanja je izjavila da je za očevu smrt saznala u augustu 1997. godine, a da je tek kasnije, tokom odrastanja, postepeno saznala okolnosti njegovog ubistva. Njihova majka govorila je o periodu neizvjesnosti, gubitku supruga i brizi o djeci koju je morala odgajati bez njega.

Sud je njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne.