Halid Kuburović - "Bašeskija modernog vreman" koji čuva kulturu od zaborava

Halid Kuburović, kojeg su prozvali „Bašeskijom modernog vremena“, i danas vjeruje da ono što nije zapisano lako može biti zaboravljeno, uprkos činjenici da je decenijama bilježio ljude, događaje i kulturna dešavanja, te svojim radom stvorio dragocjenu arhivu koja služi kao svjedočanstvo o vremenu. 

U razgovoru za Oslobodjenje.ba govori o svom radu, susretima s umjetnicima, stanju kulture danas i potrebi da se kulturna historija Sarajeva sačuva od zaborava, te o zahvalnici koju je dobio od Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Također, ovo je prva zahvalnica od 2023. godine

Važno priznanjeČovjek koji više od 30 godina bilježi historiju kulture dobio prvu zahvalnicu Ministarstva

Ministarstvo za kulturu i sport uručilo vam je zahvalnicu, kako doživljavate činjenicu da je upravo Vaš rad prepoznat?

- Ako ste pouzdan svjedok i pratilac očiglednog truda i rada, profesionalnog i stvaralačkog djelovanja institucija i umjetnika u kulturi, onda vam čak i obično hvala za to što činite jeste prvi razlog za radost. Radost je važna, makar iskazana i kao jedan osmijeh. Tim prije što to činite slobodnom voljom. Željom da se tuđe djelo, znanje i talenat, njihov san i bol, znoj i suze i ushićenja vide i prepoznaju.

Zato je ova Zahvalnica ministarstva povod da se radujemo i ja i ogromna sarajevska ljudska zajednica kulture i umjetnosti. Svi dragi koji žive u mojim objavama, fotoalbumima, izvještajima o događajima, u njihovim predstavama, koncertima, izložbama, promocijama. U svim manifestacijama kulture i naših života u Sarajevu. Iskreno, kako reče veliki sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija: " Što je zapisano ostaje, što se pamti iščezne".

Kada pogledate iza sebe i višedecenijski rad, postoji li nešto što biste izdvojili kao svoj najvažniji doprinos kulturnom životu Sarajeva i BiH?

- Profesionalno, stručno i odgovorno raditi u cilju poštenog doprinosa općem dobru zajednice, napretku umjetnosti, važnih i vrijednih pojedinaca u oblastima u kojima djeluješ. Bez obzira na mjesto i funkciju koju obavljaš. Skoro čitav radni vijek, od 1973. godine, u kulturi sam: Grad Sarajevo, Gradska zajednica kulture / SIZ kulture Sarajevo, Republička zajednica kulture, Savez zajednica kulture BiH – SIZ kinematografije BiH, Republički javni fond kulture, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, a od kraja 1999. godine direktor JU „Sarajevo art, ustanove koja je pokrivala organizaciju različitih programa: muzičkih, muzičko-scenskih, teatarskih, likovnih, folklornih...

Bila je organizator „Baščaršijskih noći“, Međunarodnog festivala folklora, međunarodnih manifestacija i razmjena s desetinama zemalja, od Japana do SAD-a, većine evropskih država i regiona.

Šta je Sarajevo nekada imalo u kulturnom smislu, a šta danas možda nedostaje?

- U smislu statusno sigurnih temeljnih institucija kulture imalo je svih sedam, tzv. državnih, od Univerzitetske i nacionalne biblioteke BiH Vijećnica, Zemaljskog muzeja BiH, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Muzeja revolucije BiH, Kinoteke BiH, Biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH... Nažalost, elementarno pitanje njihovog sadašnjeg statusa rješava se,a ne rješava zbog politike već tri decenije.

Smatrate li da kultura u Sarajevu i Bosni i Hercegovini ima dovoljno institucionalne podrške?

- Koga god to pitate, ustanovu ili pojedinca, odgovor da je dovoljno podrške nećete čuti. Realno i objektivno, kultura u Sarajevu, institucije i umjetnička udruženja imaju statusnu sigurnost. Imaju neupitno finansiranje osnovne djelatnosti i režijskih troškova... Međutim, tužni nedostatak sredstava ograničava obim i kvalitet produkcije.

U pozorištima nema dovoljno sredstava za nove predstave.

Posebno su uskraćena pozorišna gostovanja, veoma važna za predstavljanje širom Bosne i Hercegovine. Tu dimenziju je do kobnih devedesetih godina ostvarivala Zajednica profesionalnih pozorišta BiH. Organizovala je veliki broj gostovanja profesionalnih devet pozorišta u BiH

Imate li osjećaj da se danas dovoljno cijene ljudi koji su kontinuirano stvarali i dokumentovali kulturnu historiju Sarajeva?

- Pravila nema. Uglavnom smo sebi okrenuti... Promjenom političkog sistema mijenjaju se kriteriji i narativi. Vlada ponašanje kao da od nas „svijet“ počinje... Naravno, spas mu je ako prije svega vidi nas i našu važnost i veličinu. Ima velikana iz ne tako daleke prošlosti. Oni su bili i ljudska i velika književna imena, simboli Sarajeva. Sada im ne daju ni dio ulice u kojoj su stvarali i živjeli. I tužno i žalosno.

Kroz Vaš rad susretali ste se s brojnim umjetnicima, glumcima, muzičarima, piscima i drugim kulturnim radnicima. Postoji li susret ili osoba koju posebno pamtite?

- S obzirom na broj i širinu institucija i poslova, u skoro četiri decenije rada, susretao sam se s mnoštvom poznatih i velikih umjetnika. Umorio bih pero ispisujući njihova draga imena... Od Adolfa Pomeznija, preko umjetnika drame, Opere i baleta, do književnika i pjesnika poput Tvrtka Kulenovića, Marka Vešovića, Šemsudina Gegića i Ruždije Adžovića

Kada biste mogli poslati jednu poruku mladim ljudima koji danas stvaraju u kulturi, šta biste im poručili?

- Da se našalim? Neka ne stare. Često im poručuju: „Na mladima svijet ostaje.“ Svijet vlasti i onih koji odlučuju ne otvara mladima vrata tako lako. Ne poziva ih i ne pruža priliku za rad i angažman. Srećom, ima ohrabrujućih primjera, vrijednih poštovanja. Takav je nedavno osnovani ICIKUM na Grbavici (Internacionalni centar igre, kulture, umjetnosti i mladih Novo Sarajevo).

Konačno, na mladima je da uče, da stiču i proširuju znanja, da se znanjem i umijećem bore za mjesto koje im pripada.

I nakon svih ovih decenija, šta Vas još uvijek pokreće da pratite i bilježite kulturni život Sarajeva?

- Kratko. Pokreće me sam život. Ne miruje želja i potreba da u programima i sadržajima kulture nalazimo i imamo razloge za radost, za nove i valjane spoznaje da smo ljudi, da radimo i stvaramo da bi nam svima bilo i bolje i ljepše. I bili sretniji i ljudskiji. I da nam i dalje živi Prvi maj!