Generacije nam odlaze u Njemačku, a porodica Goepel iz Njemačke doselila u BiH

A. Ka. |
Definitivno se više ne želim vratiti u Njemačku. To je za mene i moju porodicu potpuno jasno, kazal je Susanne Goepel iz Leipziga
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uSusanne Goepel iz Leipziga prije pet godina preselila se s porodicom u Golinjevo kod Livna, mjesto koje su ranije nekoliko puta posjećivali kao turisti. Danas porodica Goepel živi tamo, djeca pohađaju školu, a o povratku u Njemačku više ne razmišljaju.
- Definitivno se više ne želim vratiti u Njemačku. To je za mene i moju porodicu potpuno jasno. Djeca danas tečno govore hrvatski, ovdje idu u školu i imaju svoje prijatelje, a i ja polako učim jezik. Sama pomisao na povratak u Njemačku za mene više nije realna, kazala je Susanne u razgovoru za Fenu.
Sve je počelo 2018. godine, kada je porodica Goepel prvi put stigla u livanjski kraj na poziv prijatelja iz Njemačke, porijeklom iz Golinjeva. Selo smješteno u blizini Buškog jezera, dvadesetak kilometara od Livna, svidjelo im se već prilikom prve posjete, pa su se počeli redovno vraćati i odmore provoditi u kamp-prikolici.
S vremenom su kupili staru kamenu kuću, namjeravajući je urediti za povremene boravke. Međutim, ono što je u početku trebalo biti mjesto za odmor postalo je njihov dom nakon što su 2021. godine odlučili napustiti Njemačku i trajno se nastaniti u Golinjevu.
Na tu odluku utjecala su i ograničenja uvedena tokom pandemije koronavirusa u Njemačkoj, posebno zatvaranje škola.
- Tokom lockdowna u Njemačkoj djeca dugo nisu išla u školu, a najstariji sin baš je poželio školu, svoje prijatelje i druženje s vršnjacima. Mi smo tada već razmišljali o preseljenju, a kada smo vidjeli da djeca ovdje mogu normalno pohađati školu, odluka o preseljenju postala je mnogo lakša, prisjetila se Susanne.
U prilagođavanju novoj sredini, kako kaže, mnogo im je značila pomoć komšija, koji su ih dobro poznavali još iz vremena kada su dolazili na odmor u Golinjevo.
- Od početka smo bili srdačno dočekani. Dok smo boravili u kamp-prikolici i gradili kuću, komšije su nam zaista mnogo pomagale. To je bilo nevjerovatno, kazala je.
Susanne danas živi između porodičnih obaveza u Livnu i posla koji je još povezuje s Njemačkom. Jutra započinje vožnjom djece u školu, nakon čega odlazi u ured, a dio radnog dana posvećuje konsultantskoj kompaniji u Njemačkoj, čije poslovanje, kako objašnjava, gotovo u potpunosti može voditi na daljinu.
Poduzetništvo nije novost ni za nju ni za njenog supruga. Oboje su imali vlastite poslove u Njemačkoj, a nakon preseljenja počeli su razvijati poslovne ideje i u livanjskom kraju.
Jedan od njihovih projekata je „Deutsches Haus“, kuća s apartmanima koju su kupili od prethodnog vlasnika, preimenovali je i namijenili turističkom smještaju. Među njihovim gostima su i posjetioci koji u Livno dolaze kako bi vidjeli poznate divlje konje.
Pokrenuli su i projekt Sadasloboda.de, putem kojeg organizuju turističke obilaske, pomažu zainteresovanima u pronalasku nekretnina te savjetuju one koji razmišljaju o preseljenju ili povratku u Bosnu i Hercegovinu. Ideju koja stoji iza projekta saželi su u slogan „Doći, zaljubiti se, ostati“.
Susanne smatra da u Bosni i Hercegovini postoji mnogo prostora za poduzetničke poduhvate, posebno za ljude koji su spremni samostalno razvijati svoje ideje.
- Ovdje vidimo veliki potencijal za poduzetništvo. I suprug i ja imamo iskustva u vođenju vlastitih poslova, a ovdje smo već pokrenuli nove projekte i na tome ne namjeravamo stati. Ako čovjek zasuka rukave i radi, i ovdje može uspjeti. Bosna je poput nebrušenog dijamanta, ovdje imate poduzetničku slobodu i možete slijediti vlastitu viziju, kazala je.
Njen suprug zasad je još u Njemačkoj, gdje radi kao zubni tehničar. Dentalni laboratorij koji je vodio već su prodali, ali mu je preostalo da završi poslovne obaveze prije nego što se pridruži porodici u Golinjevu.
- Za otprilike šest mjeseci dolazi ovamo za stalno, kazala je Susanne.
Uprkos zadovoljstvu životom u livanjskom kraju, ne krije da svakodnevica, posebno kada je riječ o poslovanju, donosi i određene poteškoće. Najviše joj smetaju administrativne procedure, za koje smatra da bi trebale biti jednostavnije i jasnije.
- U Njemačkoj, ako želite pokrenuti posao, na jednom mjestu možete pronaći šta trebate uraditi, kojim redoslijedom i koja vam je dokumentacija potrebna. Ovdje često idete od vrata do vrata, a onda vam neko kaže da vam nedostaje još jedan papir. Trebalo bi biti više strukture i jasnih smjernica, kazala je.
Osvrnuvši se na prilike u zemlji iz koje su se odselili, Susanne je navela razloge zbog kojih na život u Njemačkoj danas gleda drugačije.
- Situaciju u Njemačkoj danas gledam vrlo kritično. Cijene energenata stalno rastu, što pogađa i privredu i industriju, a postoje i veliki problemi s migracijama. Trenutno je tamo veoma teško, ocijenila je.
Iako su mnogi bili skeptični kada je Susanne odlučila zamijeniti svoj dom u Njemačkoj životom u Golinjevu, danas se čini da bi njenim putem mogli krenuti i neki njeni prijatelji.
- Naši prijatelji već su kupili zemljište u Golinjevu, blizu jezera, i planiraju se u naredne tri godine trajno preseliti ovamo, kazala je.
Priča porodice Goepel, koja bez ikakvih ranijih porodičnih veza s Bosnom i Hercegovinom odlučila pronaći novi dom u Golinjevu, svojevrstan je preokret za livanjski kraj, iz kojeg su generacije stanovnika odlazile u Njemačku u potrazi za boljim životom.
Dok su mnogi upravo u Njemačkoj tražili priliku za sigurniju budućnost, Susanne i njena porodica tu su priliku prepoznali upravo u Golinjevu.


Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.