Fehlinger-Jahn za Oslobodjenje.ba: Orbana nema, Vučića nema – Dodik je sljedeći

Austrijski ekonomista, podcaster i autor serije knjiga PaxEuropeana Günther Fehlinger-Jahn postao je jedno od najspominjanijih imena predizborne kampanje u Srbiji. Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka predstavljali su ga na skupovima kao „mrzitelja Srba“, „albanskog lobistu“ i „NATO čovjeka“.

Nakon što je Studentska lista na izborima 25. oktobra ubjedljivo pobijedila, predsjedavajući Austrijskog komiteta za proširenje NATO-a i kandidat na predsjedničkim izborima u Austriji 2028. za Oslobođenje govori o svom prijedlogu da se BiH preuredi u federaciju deset kantona, koji je podržalo Hrvatsko narodno vijeće BiH.

Govori i o Miloradu Dodiku, članstvu BiH u NATO-u i EU, Kosovu, ruskom utjecaju na Balkanu i o tome šta Austrija duguje Bosni i Hercegovini.

Deset kantona umjesto entiteta

Vaš plan predviđa ukidanje i Republike Srpske i Federacije. Kako zamišljate provođenje takve promjene, s obzirom na to da Dejtonski ustav zahtijeva širok politički dogovor, a srpski politički predstavnici to odbijaju?

Moja poruka je jednostavna: Dayton je 1995. okončao rat. Ne smije postati trajni zatvor za Bosnu i Hercegovinu. Sadašnja ustavna arhitektura nastala je da bi se zaustavio strašan rat. Nikada nije bila zamišljena da pruži najefikasniju demokratsku vlast ili ekonomski okvir za modernu evropsku zemlju. Trideset jednu godinu kasnije, Bosni je potrebno novo ustavno rješenje. Predlažem ujedinjenu, suverenu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, uređenu kao evropska federacija deset saveznih jedinica po uzoru na austrijske pokrajine – ili, ako hoćete, američke savezne države ili njemačke pokrajine – koje bi zamijenile i Republiku Srpsku i Federaciju BiH.
Svih deset federalnih jedinica imalo bi stvarnu regionalnu zastupljenost, dok bi federalna vlada imala ovlasti potrebne da garantuje vladavinu prava, nacionalnu sigurnost, ekonomsko jedinstvo i evropske integracije.

Ovo nije prijedlog uperen protiv srpskog naroda, Hrvata ili Bošnjaka. To je prijedlog za prevazilaženje političkih podjela koje su sve tri zajednice, kao i ostale građane, spriječile da uživaju koristi evropskih integracija. Ako funkcioniše za Tirol i Teksas, funkcionisat će i za dolinu Drine. Ako funkcioniše za Bavarsku i Štajersku, funkcionisat će i za Krajinu. To je austrijski model za Bosnu i on stvara pravednije uslove u cijeloj zemlji. Pitajte Bosance u Bavarskoj ili Tirolu. Dejtonski ustav može se mijenjati kroz utvrđene parlamentarne procedure. Član X zahtijeva dvotrećinsku većinu prisutnih i glasajućih u Predstavničkom domu, uz primjenjive parlamentarne procedure i zaštitne mehanizme. On ne propisuje jednoglasnu saglasnost sva tri konstitutivna naroda. Politička prepreka je velika, a transformacija ovih razmjera zahtijeva širok demokratski legitimitet. Zato predlažem ustavnu konvenciju, uz podršku Evropske unije i evropskih ustavnih stručnjaka, koja bi pripremila novo federalno rješenje.

Ali okolnosti su se dramatično promijenile. Poraz političkog tabora Aleksandra Vučića u Srbiji 25. oktobra 2026. okončao je dug period političke dominacije u Beogradu. To otvara novu političku priliku u Bosni. Političke snage koje su ovisile o podršci bivše srbijanske vlasti moraju preispitati svoju poziciju. Evropska unija sada mora pomoć u ustavnoj reformi kombinovati s odlučnom politikom finansijske uslovljenosti prema upornoj opstrukciji. Ako Dodik želi imati ulogu u politici i ubuduće, mogao bi razmisliti o tome da se povinuje. Nećemo više dati nijedan euro njegovoj kleptokratiji, nakon što je podmićivao američke zvaničnike i to isto pokušava u EU. A sada se urušava i njegov sistem podrške u Beogradu. Putin mu je posljednji saveznik, a Moskva je daleko i naš je neprijatelj. Moskva gubi rat u Ukrajini, pa možemo jednog po jednog rješavati se saveznika Moskve u Evropi. Orbana više nema, Vučića više nema. Fico i Dodik su sljedeći na listi. Zato, ako Dodik želi ostati u politici, neka razmisli o promjeni taktike, jednako brzo kao što je to uradio nakon prošle nedjelje.
U suprotnom, zabranit ćemo mu ulazak u EU i zaplijeniti svu njegovu imovinu u Evropi. Bosna zaslužuje funkcionalnu evropsku federalnu demokratiju, a ne još jednu generaciju ustavne paralize.

Podrška Hrvatskog narodnog vijeća

Hrvatsko narodno vijeće BiH podržalo je vaš prijedlog, iako HDZ BiH traži veću teritorijalnu autonomiju za Hrvate. Je li ta podrška iskrena ili HNV u vašem planu vidi priliku za uspostavljanje kantona s hrvatskom većinom koji bi podsjećali na treći entitet?

Pozdravljam podršku Hrvatskog narodnog vijeća mom prijedlogu o deset kantona. Ona pokazuje da postoji istinski interes za razgovor o alternativama postojećem ustavnom sistemu. Ali, da budem potpuno jasan: ne predlažem treći entitet. Predlažem potpuno ukidanje entitetskog sistema. Federalna Bosna od deset kantona ne može postati prikriveni aranžman tri etničke teritorije. Temeljni princip mora biti jednako građanstvo, uz snažnu regionalnu autonomiju i ustavnu zaštitu svih zajednica. Naravno, neki će kantoni imati hrvatsku većinu, drugi bošnjačku ili srpsku, a neki će biti mješoviti. Ta demografska realnost ne znači da politička prava trebaju zavisiti od etničke pripadnosti. Srbin koji živi u Mostaru, Hrvat koji živi u Banjoj Luci i Bošnjak koji živi u Sarajevu moraju uživati ista temeljna ustavna prava. O granicama kantona mora se demokratski razgovarati, a one trebaju odražavati geografiju, ekonomske veze, administrativnu efikasnost i zaštitu zajednica. HNV i HDZ BiH su različite političke organizacije i neću spekulisati o namjerama pojedinih aktera. Pozdravljam svakoga ko je spreman na konstruktivan dijalog o funkcionalnom evropskom ustavu. Moja vizija je snažna federalna država sa stvarnom kantonalnom autonomijom. Jedna Bosna. Deset kantona. Jednaka prava za svakog građanina. Ako premijer Plenković zaista želi postati predsjednik Evropske komisije, bolje mu je da nam pomogne oko Bosne, inače bi njegove šanse mogle nestati.

Međunarodna zajednica: Kraj popuštanja Dodiku

Ako se domaći političari ne mogu dogovoriti o ustavnoj reformi, trebaju li je nametnuti visoki predstavnik ili EU? Gdje je granica između pomoći i starateljstva nad Bosnom i Hercegovinom?

Budući ustav Bosne na kraju mora biti usvojen kroz legitiman domaći demokratski proces. Ali to ne znači da Evropska unija treba pasivno finansirati političke strukture koje sistematski opstruiraju evropsku budućnost Bosne. Milorad Dodik se predugo sukobljavao s državnim institucijama Bosne, zagovarao separatističke stavove i njegovao bliske političke odnose s Aleksandrom Vučićem i Vladimirom Putinom. Moj stav je da sredstva EU koja kontrolišu Dodikove političke mreže moraju biti zamrznuta. Nijedan euro za Dodika. Nijedan euro za Republiku Srpsku. EU mora okončati politiku nuđenja finansijske pomoći i političkih ustupaka bez insistiranja na institucionalnoj odgovornosti. Zahtijevam sveobuhvatnu reviziju evropskog finansiranja institucija, projekata i organizacija koje kontrolišu politički akteri odgovorni za podrivanje ustavnog poretka Bosne. Projekti za koje se utvrdi da krše uslove finansiranja trebaju biti suspendovani. Finansijski tokovi podložni političkom zarobljavanju trebaju biti preusmjereni prema odgovornim institucijama.

EU bi također trebala razmotriti ciljane finansijske sankcije, zamrzavanje imovine i zabrane putovanja za pojedince koji ispunjavaju pravne kriterije za mjere usmjerene protiv ozbiljnih prijetnji suverenitetu i ustavnom poretku Bosne. Ipak, Dodikovi birači moraju osjetiti bol. Trebamo izolovati opstruktivno političko rukovodstvo, a ne srpsko stanovništvo, ali oni moraju osjetiti posljedice svog glasa za Dodika, glavnog saveznika našeg neprijatelja Putina. To je izdaja. Dodik mora platiti za svoju izdaju. Dodik je već izgubio funkciju predsjednika Republike Srpske, a izgubit će i slobodu ako ostane u Putinovom taboru. Izborni poraz Vučićevog političkog tabora sada mijenja njegove regionalne kalkulacije. Dodik ima dvije opcije. Može konstruktivno učestvovati u demokratskoj federalnoj Bosni, poštovati državne institucije i podržati integraciju zemlje u NATO i Evropsku uniju. Može prihvatiti da je regionalno pomirenje, uključujući priznanje Kosova, dio evropske budućnosti Balkana kakvu predlažem. Ili može nastaviti s političkom opstrukcijom i suočiti se sa sve većom diplomatskom izolacijom, uskraćivanjem evropskog novca umiješanim političkim strukturama, te zatvorom ili egzilom u Sibiru. Evropski novac ne smije subvencionisati antievropsku opstrukciju.

Visoki predstavnik treba štititi ustavni poredak u okviru svog zakonskog mandata. EU treba podržati demokratsku ustavnu reformu i provoditi strogu finansijsku uslovljenost. Bosni je potrebno članstvo u Evropskoj uniji 2029. godine, a ne trajno strano starateljstvo. Ali članstvo zahtijeva odgovornost. Rat protiv Ukrajine otvorio je prozor prilike za proširenje, ali strpljenje Evrope prema saveznicima naših neprijatelja je na izmaku.

NATO i Bosna: Dodik mora izabrati

BiH učestvuje u NATO-ovom Akcionom planu za članstvo, ali se pristupanju protivi Republika Srpska. Je li članstvo u NATO-u moguće bez podrške Banje Luke i bi li insistiranje na njemu dodatno podijelilo zemlju?

Moj politički cilj je da Bosna i Hercegovina postane članica NATO-a 2027. godine. NATO nije organizacija usmjerena protiv srpskog naroda niti protiv bilo koga. To je savez kolektivne sigurnosti koji može pomoći da se garantuju mir i stabilnost za sve građane Bosne. Zajedno s EU, on dovršava transformaciju Bosne u punopravnu članicu slobodnog svijeta.

Bosna već učestvuje u Akcionom planu za članstvo. Ali učešće u MAP-u samo po sebi nije garancija članstva. Pristupanje zahtijeva potrebne reforme, odluke bosanskohercegovačkih institucija i jednoglasnu saglasnost svih članica NATO-a. Svi saveznici moraju se ozbiljno pozabaviti političkim protivljenjem u Republici Srpskoj i suprotstaviti mu se. Nijednom političkom lideru ne smije se dozvoliti da sigurnosnu politiku pretvori u instrument beskonačne institucionalne paralize. Dodik se dosljedno protivio pristupanju Bosne NATO-u i održavao bliske odnose s Moskvom. On je saveznik našeg neprijatelja Putina. Uskoro bismo i Dodika mogli smatrati neprijateljem. Godinama se mogao oslanjati na politički odnos s Vučićem u Beogradu. Nakon historijskog izbornog rezultata u Srbiji više se ne može podrazumijevati da će mu taj odnos davati jednaku političku podršku.

Dodik mora odlučiti želi li njegov politički pokret učestvovati u evropskoj budućnosti Bosne ili je nastaviti opstruisati. Zagovaram tri međusobno povezana cilja: ustavnu reformu u deset pokrajina, pristupanje NATO-u i punu evropsku integraciju do 2029. Podržavam i priznanje Kosova od Bosne i Hercegovine kao važan korak ka trajnom regionalnom pomirenju. I Bosni i Srbiji trebalo bi ponuditi euro kao valutu u zamjenu za priznanje Kosova, a članstvo Kosova i Bosne u NATO-u 2027. trebalo bi poslati jasan signal Srbiji. Ove odluke moraju se donijeti kroz nadležne institucije i zakonite demokratske procese. Nema razloga da bosanskohercegovački Srbi ostanu izvan evropskih sigurnosnih struktura. Dodik ne predstavlja više od 270.000 ljudi, otprilike koliko ima austrijski grad Graz. Kako to da on ima pravo veta na pitanja života i smrti za nas Evropljane? Naprotiv, bosanskohercegovački Srbi zaslužuju isti mir, sigurnost i prosperitet kao i svi Evropljani, jer se svi okreću NATO saveznicima, a ne Rusiji. Moja poruka Dodiku je jednostavna: možete biti konstruktivan politički predstavnik u modernoj evropskoj Bosni ili se možete nastaviti protiviti njenoj integraciji i prihvatiti posljedice političke i finansijske izolacije. Izbor je vaš. Bosna u NATO-u znači sigurnost za Sarajevo, Mostar, Banju Luku i svakog građanina Bosne.

Politička retorika i međunarodne kontroverze

Vaše objave na X-u, uključujući one o bombama na Beograd i prijedloge o razbijanju Rusije i Indije, izazvale su međunarodne kontroverze. Ne šteti li takav ton vašim političkim ciljevima, posebno među Srbima u Bosni i u Srbiji?

Ja sam otvoren politički aktivista, a ne konvencionalni diplomata. Nikada nisam tvrdio suprotno. Moj jezik je jasan. Nikada ne lažem niti se izražavam uglađeno, kako to političari uglavnom rade, jer vjerujem da je evropska politika patila od pretjerane samozadovoljnosti prema autoritarizmu, agresiji i urušavanju demokratskih institucija. Nisam zagovarao bombe na Beograd ili Banju Luku iz osvete, nego uvijek kao odvraćanje od srpske agresije. Ako Srbija napadne Kosovo, naše bombe će ponovo pogoditi Beograd. Ako bi se Dodik nasilno otcijepio, naši B-52 uništili bi njegovu vojsku. Ta prijetnja odvratila je Vučića nakon Banjske 2023. Ta prijetnja godinama odvraća Dodika. Jasan jezik čuva mir. Oni koji naruše mir na Balkanu suočit će se s NATO bombama, kao 1995. i 1999. godine, tako i 2027. ili kad god to bude. Zagovaram jasnim i nedvosmislenim riječima. Ljudi imaju pravo kritikovati moju retoriku. 

Prihvatam da neke formulacije mogu izazvati ljutnju, posebno među Srbima koji se nikada nisu izvinili za svoje genocidne ratove, koji pokušavaju negirati svoje zločine i tvrde da su bili žrtve, dok im je krv na rukama još svježa. Gdje je, molim vas, srpsko izvinjenje, pokajanje i napor da se suoče sa svojom genocidnom prošlošću, kao što su Nijemci i Austrijanci kroz pokajanje prevazišli svoju nacističku prošlost? Napori Srbije u posljednjih 30 godina jednostavno nisu dovoljni. Nikada ne smijemo zaboraviti Omarsku, Srebrenicu, Račak ili Prekaz na Kosovu, Vukovar ni bilo koji drugi zločin počinjen tokom Miloševićevih genocidnih ratova. Za te zločine mora se odgovarati. Odgovornost mora biti prihvaćena, mora postojati pokajanje i aktivan, suštinski napor za pomirenje. Nema drugog puta, bez obzira na to ko vlada u Beogradu – novi studenti ili Miloševićev učenik.

Slažem se da moji prijedlozi o razbijanju Rusije i Indije po uzoru na Jugoslaviju mogu biti provokativni, ali današnju Rusiju, i u manjoj mjeri Indiju, vidim kao slučajeve slične bivšoj Jugoslaviji – u smislu nezakonite vladavine većine nad ostalim narodima protiv njihove volje. Genocidna priroda ruskog rata protiv Ukrajine jasna je svima koji znaju šta je Putin uradio u Mariupolju i zašto. Nakon toga više nije u našem strateškom interesu da jedinstvo Rusije prihvatamo kao činjenicu. Rusija razbija Ukrajinu već 12 godina, počevši od Krima, i ja imam puno pravo podržavati nezavisnost Čečenije, kao što sam od 1991. podržavao nezavisnost Slovenije, Hrvatske, Bosne, Crne Gore i Kosova, i uvijek ću je podržavati. 

Moj heroj Alois Mock odigrao je značajnu ulogu u raspadu Jugoslavije i ja poštujem njegovu tradiciju borbe za slobodu naroda zarobljenih u Rusiji, današnjoj Jugoslaviji. Nakon poraza Rusije, koji tek dolazi, počet će unutrašnja fragmentacija, a mi se moramo pripremiti i upravljati tom tranzicijom. Budućnost je otvorena, ali jedno je sigurno: neće biti mirne saradnje Rusije i Evrope kao prije 2022. Previše se toga dogodilo, previše je krvi proliveno i nikada ne možemo oprostiti niti zaboraviti ono što su Rusi uradili u Ukrajini u posljednjih pet godina. Nisam provokativan, samo sam jasan. Molim ljude da ispitaju suštinu mojih prijedloga.

Moj politički program izgrađen je oko evropskih integracija – u NATO, EU, OECD, Schengen i WTO – ekonomske slobode, institucionalnih reformi i kolektivne sigurnosti. Sloboda je izbor i svi narodi zaslužuju slobodu. Borit ću se protiv tiranije gdje god da je. Ako to neko poput Vučića smatra provokativnim, to mi odgovara. On je odlučio da me uvuče u središte svoje kampanje i na svim skupovima SNS-a vikao je da bih trebao doći u Srbiju, pokušavajući me predstaviti kao predstavnika studenata Srbije, nazivajući me mrziteljem Srba, albanskim lobistom i NATO čovjekom. Toliko je pretjerao da je postao smiješan i predmet podsmijeha na X-u i Instagramu. Jedva sam mogao vjerovati koliko se Vučić trudio da me proslavi kao bauka svoje očajničke kampanje. 

Sigurno ne žalim ni zbog jedne svoje izjave. I sada, nakon pobjede studenata Srbije, nastavit ću pozivati Srbiju da prizna Kosovo i pristupi NATO-u i EU ili se suoči s potpunom izolacijom, te da se izvini za svoje zločine u četiri balkanska rata i pridruži našoj borbi za slobodu Ukrajine – u suprotnom Srbija nikada neće ući u EU. Upravo sam objavio knjigu u kojoj pozivam da Ukrajina, Kosovo i Bosna uđu u EU 2029, a da Srbija bude izolovana. Dok god Srbija ne prizna Kosovo, nema šanse da uđe u EU. Nisam provokativan. Samo sam jasan, pravedan i iskren.

Srbija i Kosovo: Nova era nakon Vučića

Kako vidite budućnost odnosa Beograda i Prištine i koliko je rješavanje tog pitanja važno za stabilnost BiH? Kako tumačite studentske proteste i političke promjene u Srbiji?

Izbori 25. oktobra 2026. historijska su prekretnica za Srbiju i cijeli Zapadni Balkan. Pokret predvođen studentima pobijedio je politički tabor Aleksandra Vučića nakon godina protesta, demokratske mobilizacije i javnih zahtjeva za odgovornošću. Izborni poraz Vučićevog tabora je jasan. Era Vučićeve političke dominacije doživjela je odlučujući poraz. Nova demokratska budućnost Srbije sada je moguća. Čestitam studentima Srbije i građanima koji su učestvovali u ovoj demokratskoj transformaciji. Sada dolazi odgovornost izgradnje nezavisnih institucija, obnove vladavine prava, raskidanja sprege mafije i države, stvarne slobode medija i istrage korupcije kroz legitimne sudske procese. To je posao za cijelu deceniju i mi ćemo podržati Srbiju u tom važnom naporu. Ali ako Srbija želi ući u Evropsku uniju, moj uslov je jasan: priznajte Republiku Kosovo. Kosovo je proglasilo nezavisnost 2008. godine i priznala ga je većina demokratskih zemalja i više od polovine država svijeta. Ne treba nam više nikakav dijalog. Treba nam priznanje. I trebaju nam Kosovo i Bosna u NATO-u 2027. i u EU 2029, kako pišem u svojoj novoj knjizi.

Godinama je politički odnos Vučića i Dodika činio važnu osovinu zla koju su finansirali Orbán i Putin. Izbornim porazima Vučića i Orbána taj aranžman je završen. Demokratska Srbija koja poštuje nezavisnost Kosova i suverenitet Bosne mogla bi postati snažan partner za evropsko pomirenje. Podržavam i da Bosna prizna Kosovo i 2027. dobije euro kao nagradu.
Era korištenja neriješenih teritorijalnih sporova za održavanje političke konfrontacije mora se okončati. Studenti Srbije otvorili su historijska vrata. Evropa mora pomoći regionu da krene ka demokratiji, pomirenju i prosperitetu.

Rusija na Balkanu: Putin je doživio historijski poraz

Prema vašoj procjeni, koliko je ruski utjecaj u BiH i regionu stvarna prijetnja, a koliko je pretjerivanje? Koje konkretne korake EU i NATO propuštaju poduzeti?

Moja procjena je da je Rusija upravo doživjela jedan od najozbiljnijih političkih poraza na Zapadnom Balkanu. Aleksandar Vučić, kojeg smatram najvažnijim političkim partnerom i instrumentom utjecaja Moskve u regionu, izgubio je. Pobjedom studenata prošle nedjelje uništeni su svi ruski napori da kontroliše Srbiju od ubistva Đinđića naovamo. Putin je bijesan i očajnički pokušava kupiti ulaz u studentski tabor. Ali transparentnost i antikorupcijski stav studenata ne uklapaju se u Putinovu agendu. Vlada koju predvode studenti uskoro će uvidjeti da su te realnosti nepomirljive i izabrati Evropu umjesto Rusije – jednostavno u očajničkom pokušaju da počisti finansijski nered koji je ostavio Aleksandar Vučić. Stvarne brojke njegove decenije katastrofe i megalomanije uskoro će teško pogoditi novu vladu, a ni Putin ni Xi neće spasiti studente. Samo Evropa hoće, a mi želimo mir kroz priznanje.

Ruskoj kontroli nad Balkanom je kraj. To ne znači da će ruski utjecaj automatski nestati. Moskva zadržava veze, mreže i prilike da iskorištava neriješene regionalne sporove. Ali poraz Vučićevog političkog tabora uklanja ključnu komponentu ruske regionalne strategije, pod uslovom da demokratska tranzicija Srbije uspije.
Evropska unija i NATO moraju razumjeti ovu priliku. Predugo su evropske vlade pokušavale umiriti Vučića i Dodika. Toga je sada kraj.

Zagovaram novu strategiju zasnovanu na pet prioriteta:

1. zamrznuti sredstva EU za Republiku Srpsku;
2. uvesti pravno utemeljene ciljane sankcije i pojačati mjere protiv korupcije, nezakonitih finansija i stranog uplitanja, protiv svih povezanih s organizovanim kriminalom i našim neprijateljem Rusijom;
3. Bosna i Kosovo u NATO 2027;
4. Bosna da uvede euro 2028;
5. podržati demokratsku tranziciju Srbije, pomirenje s Kosovom i novi odnos s Bosnom zasnovan na poštovanju suvereniteta.

Dodik se sada suočava sa strateškim izborom. Može učestvovati u demokratskoj evropskoj Bosni, podržati ustavnu reformu i prihvatiti euroatlantsku budućnost zemlje. Ili se može nastaviti oslanjati na Putina i voditi politiku konfrontacije. Ako izabere drugi put, mora prihvatiti rizik diplomatske izolacije i gubitka pristupa evropskim sredstvima. 

Nema opravdanja da evropski poreski obveznici finansiraju političke strukture koje namjerno podrivaju evropske integracije Bosne. Bosanskohercegovački Srbi su Evropljani. Zaslužuju ekonomske prilike, ustavna prava, sigurnost i prosperitet. Ne bi trebali biti izolovani zbog političkih izbora jednog lidera. Vučić je izgubio izbore. Moskva je doživjela ozbiljan strateški poraz. Dodik se mora suočiti s novom političkom realnošću. Ovo je historijska prilika da se smanji ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu i da se politika trajne konfrontacije zamijeni evropskom demokratijom.

Proširenje EU: Bosna ne smije ostati talac opstrukcije

BiH se kreće prema pregovorima, dok su Crna Gora i Albanija bliže članstvu. Je li EU spremna primiti nove članice u narednoj deceniji i je li realno da BiH uđe prije ustavne reforme?

Evropa mora dovršiti integraciju svih zemalja Zapadnog Balkana koje su priznale Kosovo, pridružile se našim sankcijama Rusiji i podržavaju Ukrajinu. Ko ne prizna Kosovo, ko ne podržava Ukrajinu i ko se ne pridruži našem režimu sankcija, ne može ući u Evropsku uniju. Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija saveznice su u NATO-u i trebaju ući u EU 2029.
Moj politički cilj je da Bosna i Hercegovina i Kosovo uđu u Evropsku uniju do 2029. To je i naslov moje knjige. To je ambiciozan politički cilj, a ne tvrdnja da su svi formalni uslovi već ispunjeni. Ali to je jedina razumna mjera jedinstva u ratnom vremenu. Evropsko vijeće je u martu 2024. odlučilo otvoriti pristupne pregovore s Bosnom, ali su potrebni daljnji institucionalni koraci i reforme prije nego što pregovarački okvir može u potpunosti proraditi. Vjerujem da je sadašnja ustavna struktura velika prepreka efikasnom upravljanju i integraciji u EU. Bosni je potrebna funkcionalna država sposobna da usvaja zakone, provodi evropska pravila i garantuje jednaka prava.

Evropski sud za ljudska prava već je utvrdio da elementi izbornog sistema Bosne diskriminišu građane koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima. Ta diskriminacija mora biti otklonjena. Zato podržavam sveobuhvatnu ustavnu reformu kroz demokratski federalni model deset pokrajina, kakav imamo u Austriji. Ali EU ne bi trebala jednostavno čekati da politički lideri riješe svako neslaganje. Trebala bi ponuditi ubrzanu ekonomsku integraciju, više investicija, obrazovnu saradnju i pristup evropskim programima, uz mjerljiv napredak. Istovremeno, EU mora prestati isplaćivati novac bez suštinskih političkih i institucionalnih uslova. Finansijska uslovljenost treba nagrađivati reforme i spriječiti da evropski novac održava opstrukciju. Poraz Vučićevog političkog tabora mijenja regionalno političko okruženje i stvara priliku za prevazilaženje dugogodišnjih blokada. Bosna bi trebala iskoristiti ovaj trenutak da krene naprijed. Moja šira ambicija je Evropa koja dovršava proširenje i integriše cijeli Zapadni Balkan. Mlada generacija u Bosni zaslužuje evropske prilike, a ne trajnu političku nesigurnost. Bosna u EU do 2029. moj je politički cilj. Deset pokrajina za Bosnu i sveobuhvatna demokratska reforma put su koji predlažem.

Austrijsko ogledalo: Austrija mora biti primjer

Zagovarate ulazak Austrije u NATO, iako većina Austrijanaca podržava neutralnost. Zašto biste bili uvjerljiviji u Sarajevu nego u Beču? I šta Austrija, kao jedan od najvećih investitora u BiH, konkretno duguje regionu?

U Beču iznosim potpuno isti argument kao u Sarajevu. Austrija mora ući u NATO. Bosna mora ući u NATO. Kosovo mora ući u NATO. Ukrajina mora ući u NATO. Evropa mora prevazići preostale sigurnosne podjele. Ujedinjeni pobjeđujemo, podijeljeni gubimo. Austrija ima ogromne koristi od sigurnosnog okruženja koje je stvorio NATO. Puštamo Slovake i Mađare da nas brane – koliko je takva neutralnost pravedna? Ona je nemoralna i suprotna evropskoj solidarnosti i zdravom razumu. Staljin je želio neutralnu Austriju kako bi podijelio Srednju Evropu, a Sovjetski Savez je čak četiri decenije blokirao ulazak Austrije u Evropsku zajednicu. Sada želimo biti slobodni, punopravni članovi slobodnog svijeta i zrela evropska država u NATO-u.

Mnogi Austrijanci podržavaju neutralnost iz nostalgije i zbog identiteta, jer nas razlikuje od Nijemaca. Poštujem njihovo demokratsko pravo na taj stav, ali vjerujem da neutralnost više nije adekvatan temelj austrijske sigurnosti, a naš identitet je evropski, ne neutralistički. U političkoj uniji u ratnom vremenu nema mjesta za neutralnost. EU jeste politička unija, a mi smo u ratu s Rusijom u svemu osim po imenu. Rusija Austriju smatra neprijateljskom državom jer smo članica EU – a mi smo neutralni? To nema smisla.

Neutralnost mora završiti na smetljištu historije, pored Dejtonskog sporazuma. Bila je korisna u poslijeratnom kontekstu, ali ozbiljnoj članici EU u budućnosti ne služi ničemu. I ima vrlo loše nuspojave, kao loš lijek. Pod plaštom neutralnosti Austrija je postala čvorište za pranje ruskog i srpskog novca, a istrage koje su u toku okončat će to tužno bježanje kapitala srpskih i ruskih političkih krugova u Beč. Još gore, Vučić je austrijsku neutralnost uvijek zloupotrebljavao za Srbiju. Budite sigurni da se više nikada neće dogoditi da neutralna zemlja uđe u EU. Ako ne uđete u NATO, nema ulaska u EU – to sada, u ratnom vremenu, nije službeno proglašena politika, ali budite sigurni da će to biti pravilo.
Pritisak na Austriju, Maltu i Irsku da uđu u NATO raste, a Kipar bi ionako ušao što prije kada bi Turska dozvolila ujedinjenje.

Zato zagovaram pristupanje Austrije NATO-u 2029. godine. Svoju širu reformsku agendu namjeravam predstaviti austrijskim biračima i kao kandidat na predsjedničkim izborima 2028. Dakle, ne tražim od Bosne reforme koje nisam spreman zagovarati u vlastitoj zemlji. I nadam se da će stotine hiljada austrijskih Bosanaca glasati za mene 2028. 

Austrija ima i poseban ekonomski i historijski odnos s Bosnom i Hercegovinom. Četrdeset godina bili smo jedna zemlja s istom sudbinom i ponovo ćemo dijeliti sudbinu kada Bosna uđe u EU. Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, stanje austrijskih direktnih investicija krajem 2025. iznosilo je približno 3,13 milijardi konvertibilnih maraka, što Austriju po tom pokazatelju čini drugim najvećim stranim investitorom u zemlji. Naše kompanije, banke i investitori važni su u bosanskohercegovačkoj ekonomiji. Velika bosanskohercegovačka zajednica u Austriji još je jedan vitalni most između naših društava. Austrija zato ima odgovornosti koje nadilaze komercijalne interese. Želim da Austrija postane vodeći evropski zagovornik pristupanja Bosne NATO-u i EU. Trebamo podržati ulaganja u infrastrukturu, energetsku integraciju, moderne saobraćajne veze, obrazovanje, stručno osposobljavanje i razvoj konkurentnih privatnih preduzeća.

Kao predsjednik, Sarajevo ću posjetiti među prvima i dovest ću sve velike austrijske energetske, rudarske, čeličanske i metalske kompanije u Sarajevo, kako bismo ojačali vezu između čeličane u Linzu i Željezare Zenica. Trebamo pomagati i demokratskim institucijama Bosne i podržati ustavnu reformu koja poštuje ljudska prava i omogućava efikasnu vlast. 

Za mene evropska integracija nije samo pitanje Brisela, nego i toga da Beč bude uzor i aktivan prijatelj Bosne. Riječ je o boljem životu ljudi kroz mir, sigurnost, slobodu, ekonomske prilike i odgovorne institucije. Bosna je srce i čvorište Evrope. Ako Bosna funkcioniše, funkcioniše i Evropa. Predugo smo Bosnu tretirali kao napušteno pastorče Evrope. To sada mora prestati. Bosna mora ući u EU i NATO do 2029. Moja vizija je jasna: Austrija u NATO-u 2029, Bosna u NATO-u i EU, Kosovo priznato, Srbija demokratski transformisana i Bosna ujedinjena kao moderna evropska federacija deset pokrajina, kao u Austriji. Demokratska promjena u Srbiji stvorila je historijsku priliku. Sada je moramo pretvoriti u trajan evropski mir i prosperitet.