Bosna i Hercegovina je i definitivno izgubljen slučaj za Evropsku uniju?

Ekskluzivna informacija koju je objavio briselski Politico, pozivajući se na visoke zvaničnike Evropske komisije, da se za Crnu Goru, Ukrajinu, Moldaviju i Albaniju pripremaju mape puta da se ubrza proces proširenja Evropske unije, dok Bosna i Hercegovina, Srbija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Gruzija i Turska ostaju na sporednom kolosijeku, kod nas je prošla skoro nezapaženo. 

Niko se nije ni počešao ni što na evropskom računu stoji neiskorištena milijarda eura namijenjenih Bosni i Hercegovini iz Plana rasta, pa što bi sada bilo drugačije kada drugi hvataju brzi voz za Bruxelles, a mi ostajemo zaglavljeni. Sto miliona eura već od tog novca već smo izgubili, jer vlast u BiH nije ispunila neke osnovne reformske zadaće koje je Bruxelles postavio kao uslov da počnemo koristiti milijardu eura. Bosna i Hercegovina još nije ispunila ni minumum uslova za otvaranje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji. Bez usvajanja novog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, izmjena Zakona o Sudu BiH i imenovanja glavnog pregovarača s Evropskom unijom nema ni nastavka evropskog puta. 

Sumnjiva anketa

Kolega Gojko Berić je nedavno u kolumni u Oslobođenju izrazio sumnju u anketni podatak prema kojem blizu 70 posto stanovnika Bosne i Hercegovine želi da njihova zemlja postane članica EU. 

„Ako bi to odgovaralo istini, zašto onda na izborima glatko pobjeđuju stranke koje, vidjeli smo to i u ovom mandatu, otvoreno blokiraju približavanje Evropi? One su davno zaustavile sat i vrijeme u ovoj zemlji kao da je stalo“, piše Berić.

Njima ovakvo stanje savršeno odgovara. Zato u kampanji evropski put Bosne i Hercegovine niko i ne spominje. Igranje na kartu nacionalizma i sijanje straha, najave otvaranja desetine hiljada novih radnih mjesta ili rasta minimalnih plata i penzija za nekoliko stotina maraka bez realnog osnova, bolje prolaze kod birača. Umjesto reformi, obračuna sa korupcijom i kriminalom, korištenja obilatih evropskih fondova, ljudi uporno biraju one čiji je cilj da se ništa ne mijenja. 

Više Evrope u Bosni i Hercegovini značilo bi i polaganje računa, a to vlast ne želi. Dio krivice snosi i Evropska unija, koja se nikada nije ozbiljno pozabavila Bosnom i Hercegovinom. Sve se svelo na puste riječi da je budućnost Zapadnog Balkana u EU, ali uz ispunjavanje kriterija. 

U izrazitoj manjini su oni koji u kampanji govore o prednostima članstva u Evropskoj uniji. Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić je pokušala da objasni gdje smo mi u odnosu na Hrvatsku, članicu EU. Navela je da je Hrvatska evropskim novcem izgradila Pelješki most, kupila nove tramvaje u Zagrebu, dok smo mi morali da uzmemo skupe kredite da izgradimo novu prugu i kupimo nove tramvaje u Sarajevu. Umjesto povlačenja novca iz evropskih fondova za kapitalne projekte, primorani smo na zaduženja. SDA je jedva dočekala priznanje o nepovoljnom kreditu da potvrdi svoju tezu o prekomjernom zaduženju za gradski saobraćaj u glavnom gradu BiH. O izostanku reformi i propuštenim evropskim fondovima, za šta i oni snose odgovornost, nisu izrekli ni riječ.

Ni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, koji je prošle sedmice prisustvovao neformalnom ručku koji je za partnere sa Zapadnog Balkana organizovala visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije Kaja Kallas, na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku, nije imao ništa novo da kaže sagovornicima. Usklađivanje Bosne i Hercegovine sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom Evropske unije bila je jedina stvar kojom se mogao pohvaliti. 

Članstvo u Evropskoj uniji nije prioritet za BiH, a ništa ne govori da će se nakon izbora 4. oktobra to promijeniti.

Evropska komisija je procijenila da su Crna Gora, Ukrajina, Moldavija i Albanija predvodnice u procesu pristupanja EU, ali da i dalje sporo napreduju i nemaju jasan vremenski okvir za formalni prijem u članstvo. Politico otkriva da bi mape puta predstavljale garanciju da će, ukoliko nastave da provode ključne reforme, biti primljene u Evropsku uniju. Dobile bi i okvirne rokove za završetak pregovora. U Evropskoj komisiji smatraju da zemljama kandidatima treba ponuditi bolji put ka postepenoj integraciji u Uniju, uz ekonomsku korist i pristup zajedničkim projektima kao nagradama za ostvareni napredak. 

Nacionalni lideri će na dvodnevnom samitu u Bruxellesu, koji počinje 15. oktobra, razmatrati kako i koliko brzo nove članice mogu biti primljene u EU. Kako piše Politico, Evropska komisija će zauzvrat od njih tražiti podršku za ubrzavanje procesa.

Politička smrt

Dok je sve izvjesnije članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, Srbija je, kao i Bosna i Hercegovina, miljama daleko od EU. Aleksandru Vučiću, koji je patetično uoči izbora 25. oktobra predao predsjedničku funkciju Ani Brnabić, ne odgovara članstvo Srbije u Evropskoj uniji. To bi podrazumijevalo ukidanje temelja njegove apsolutne vlasti. Večernjakov komentator Davor Ivanković kaže da bi za Vučića ulazak Srbije u EU značio njegovu političku smrt. Vučić je, smatra on, lukav i osmislio je pakleni plan i alibi da ne uđe u EU, pa poručuje da je za Evropsku uniju, ali mu „povampirena“ Hrvatska to ne da. Istina, Hrvatska doista blokira otvaranje poglavlja za pregovore (trenutno klaster 3) zbog brojnih nerješenih pitanja između dvije zemlje, ali i cijeli niz članica EU ne gleda blagonaklono na Beograd jer nije uveo sankcije Rusiji.

Vlast u Crnoj Gori ima, pak, ambiciozan plan da Podgorica do kraja ove godine zatvori sva pregovaračka poglavlja i 2028. postane članica Unije. Posljednji potez je bio uvođenje viza za građane Rusije, Bjelorusije i Turske, čime se Podgorica uskladila sa viznom politikom Evropske unije. 

Crna Gora će morati riješiti i otvorena pitanja sa Hrvatskom. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske u julu je pozvalo crnogorsku vladu na poduzimanje odlučnih koraka u rješavanju otvorenih pitanja jer je to ključno za njen put u EU. Osim povratka školskog broda „Jadran“ iz Tivta u Split, Hrvatska traži obeštećenje logoraša, nastavak rada na pronalasku 14 nestalih iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, rješavanje imovinskopravnih pitanja hrvatskih porodica koje su u Crnoj Gori ostale bez imovine, očuvanje spomen-ploče na bivšem logoru Morinj, promjenu imena bazena u Kotoru „Zoran Džimi Gopčević“ i nastavak razgovora o granici na moru.

Govor crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića u Generalnoj skupštini UN-a, kojim je osudio veličanje ratnih zločinaca na Zapadnom Balkanu, pokrio je saučešće koje je porodici ratnog zločinca Ratka Mladića uputio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić. Dobro je što je Milatović to uradio, ali i da nije Crnoj Gori bi ostala otvorena vrata za članstvo u Evropskoj uniji. Uostalom, i Srbija je dobila tek ukor zbog toga od komesarke za proširenje Marte Kos i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen. 

Čelnica Evropske komisije u Tirani je počela turneju po Zapadnom Balkanu, u okviru koje će se sastati s liderima Albanije, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. U Bosnu i Hercegovinu i Srbiju će doći nakon izbora. Biće to prilika da iz prve ruke čujemo šta se dogodilo sa našom evropskom perspektivom, premda su stvari ovdje odavno jasne.

KolumnaPAVLE MIJOVIĆ: Kraj sna o EU?