Živim zarobljena u strahu: Anksioznost mi je oduzela normalan život - Oslobođena
Prisjećajući se početka svoje borbe, Dragana je ispričala da se prvi panični napad dogodio 2013. godine, neposredno prije ulaska u studio, gdje je trebala voditi dnevnik
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uAnksioznost nije znak slabosti, nezahvalnosti niti nedostatka pozitivnog razmišljanja. Riječ je o ozbiljnom stanju koje može značajno utjecati na svakodnevni život, odnose i sposobnost osobe da obavlja čak i najjednostavnije aktivnosti. O tome kako prepoznati anksioznost, zašto su osobe koje se s njom suočavaju često upravo one koje su navikle biti oslonac drugima te koliko je važno postavljanje ličnih granica, govorila je okupaciona terapeutkinja Danijela Mladenović.
Mladenović ističe da se kod velikog broja osoba koje razviju anksioznost prije pojave simptoma može prepoznati sasvim drugačiji obrazac ponašanja. Često je riječ o ljudima koji su navikli da sve mogu, sve stižu i svima budu na raspolaganju. To su osobe koje preuzimaju odgovornost, rješavaju tuđe probleme i rijetko zastanu kako bi se posvetile vlastitim potrebama.
- To je ona osoba koja sve može, koja sve stiže, koja ima svuda, koja se svima nađe i svima rješava problem. Uglavnom je to osoba kojoj bi sve to trebalo biti usmjereno prema sebi, ali nije, objašnjava Mladenović.
Govoreći o tome zašto je ljudima koji nikada nisu iskusili anksioznost teško razumjeti kroz šta prolaze oni koji se s njom suočavaju, terapeutkinja ističe da je ponekad gotovo nemoguće objasniti strah koji nema jasno prepoznatljiv uzrok. Kako, naprimjer, objasniti nekome da se plašite izaći iz vlastite kuće, a ni sami ne možete objasniti čega se tačno bojite? Upravo zbog toga, smatra Mladenović, iskustvo i poznavanje osobe prije pojave anksioznosti mogu pomoći okolini da shvati da se ne radi o izmišljanju
ili pretjerivanju.
Posebno se osvrnula na komentare s kojima se osobe koje imaju anksioznost često susreću, poput: trgni se, ne budi nezahvalna, imaš predivan život, šta ti nedostaje ili ljudi bi dali sve da žive tvoj život.
Mladenović naglašava i važnost postavljanja granica u odnosima s drugim ljudima.
- Anksiozni teško postavljaju granice, pa su tako ljudi oko njih najčešće i slobodni da kažu sve što misle. To se ne bi desilo nekoj osobi koja ima dobro postavljene granice, objašnjava Mladenović.
Njena poruka otvara važno pitanje o načinu na koji društvo posmatra mentalno zdravlje. Umjesto pojednostavljenih savjeta i poruka da se neko jednostavno mora trgnuti, osobama koje prolaze kroz anksioznost potrebni su razumijevanje, podrška i prostor u kojem njihova iskustva neće biti umanjivana ili osuđivana.
O svom dugogodišnjem iskustvu s anksioznošću, paničnim napadima i agorafobijom, ali i o putu od prvih simptoma do suočavanja s problemima mentalnog zdravlja, govorila je i Dragana Rajić, dugogodišnja televizijska voditeljica.
Prisjećajući se početka svoje borbe, Dragana je ispričala da se prvi panični napad dogodio 2013. godine, neposredno prije ulaska u studio, gdje je trebala voditi dnevnik. Iako je gotovo cijeli život provela radeći u medijima i nikada nije imala problem s tremom, iznenadni simptomi bili su toliko intenzivni da je pomislila da doživljava infarkt.
- Standardni simptomi, ubrzano lupanje srca, plitak dah i sve ostalo, i mislila sam da je infarkt. Bila sam uvjerena da je to predinfarktno stanje, prisjetila se Dragana.
Prvi napad ubrzo je prerastao u svakodnevnu borbu. Napadi su se ponavljali, a Dragana u početku nije znala šta joj se događa. U periodu kada se o anksioznosti i paničnim napadima mnogo manje govorilo nego danas, potražila je pomoć ljekara, a proces prepoznavanja problema i pronalaska odgovarajuće terapije trajao je oko dva mjeseca.
Terapija joj je pomogla da ublaži simptome i ponovo uspostavi svakodnevni život. Promjena životnog okruženja, odlazak u Beograd zbog novog posla, a potom i trudnoća, donijeli su joj period stabilnosti.
Međutim, nakon rođenja djeteta simptomi su se postepeno vratili. Umjesto da se ponovo ozbiljno posveti svom mentalnom zdravlju, Dragana je, kako kaže, nastavila živjeti ubrzanim tempom, balansirajući između posla i majčinstva. Povremeno je posezala za lijekovima, ali je problem uglavnom potiskivala.
Prekretnica se dogodila 2020. godine, na početku pandemije koronavirusa. Prestanak rada i promjena svakodnevne rutine oduzeli su joj način na koji je do tada uspijevala da se nosi sa stresom i nagomilanim emocijama. Uslijedilo je ozbiljno pogoršanje stanja, a anksioznost je počela značajno ograničavati njen život.
- Tu je nastao stampedo sa paničnim napadima i desila se i agorafobija. Nisam smjela iz stana da izađem. Apsolutno pomisao da izađem iz stana je bila kritična. Onda se desilo i to da ne mogu među ljude, i socijalna anksioznost i sve moguće vrste anksioznosti, ispričala je Dragana.
U najtežem periodu imala je čak šest do sedam paničnih napada dnevno.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba te na platformama YouTube, YouTube Audio, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM, a u 23.15 sati na O kanalu.
Prethodnu epizodu u kojoj smo govorili o obrazovanju, možete pogledati OVDJE.

Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.