Kada psihološke pojmove koristimo olako, gubimo njihovo pravo značenje

Sve češće običnu svađu nazivamo gaslightingom, osobu koja voli red opsesivno-kompulzivnom, a svaku neugodnu situaciju traumom. 

Psihološki termini mogu nam pomoći da bolje razumijemo sebe i druge, ali njihova preširoka upotreba može zamagliti razliku između normalnih emocionalnih reakcija i stvarnih mentalnih poteškoća.

Greške koje nas obilježeZašto biramo pogrešne partnere? Psihologija iza ljubavnih obrazaca

Neugodno iskustvo nije nužno trauma

Odbijanje, kritika, prekid veze ili konflikt mogu izazvati tugu, ljutnju, stid i nesigurnost. To što neko iskustvo nije trauma ne znači da nije bilo bolno.

Trauma se odnosi na događaj ili okolnosti koje osoba doživljava kao fizički ili emocionalno štetne ili prijeteće, a koje mogu ostaviti dugotrajne posljedice na njeno funkcioniranje i dobrobit. Zato nije dovoljno samo procijeniti koliko je neka situacija bila neprijatna. Važno je i kakve je posljedice ostavila.

Istovremeno, traumatsko iskustvo ne znači automatski da osoba ima posttraumatski stresni poremećaj. PTSP uključuje simptome poput ponovnog proživljavanja događaja, izbjegavanja podsjetnika i trajnog osjećaja prijetnje.

Društvene mreže pojednostavljuju složene pojmove

Veća dostupnost sadržaja o mentalnom zdravlju pomogla je mnogima da pronađu riječi za iskustva koja ranije nisu znali opisati. Problem nastaje kada se složeni psihološki koncepti svode na nekoliko jednostavnih pravila.

Tako se svaka svađa može proglasiti gaslightingom, osoba koja nas je povrijedila narcisom, a svaka neugodna tema „okidačem“. Takav način komunikacije može pomoći da lakše objasnimo vlastite osjećaje, ali i dovesti do pogrešnog etiketiranja drugih.

Gaslighting podrazumijeva obrazac manipulacije

Neslaganje oko toga šta se dogodilo nije samo po sebi gaslighting. Ljudi različito pamte događaje, mogu pogriješiti ili odbijati priznati vlastitu grešku.

Gaslighting je obrazac ponašanja kojim osoba namjerno pokušava drugu osobu navesti da posumnja u vlastito pamćenje, percepciju ili procjenu stvarnosti. Zato je preciznije govoriti o konkretnom ponašanju nego svaku lošu komunikaciju nazivati ovim terminom.

Okidač nije samo ono što nam smeta

U psihološkom kontekstu okidač je podražaj koji može izazvati snažnu emocionalnu ili tjelesnu reakciju povezanu s ranijim traumatskim iskustvom. To može biti riječ, zvuk, miris, mjesto ili određena situacija.

Ako nas nečiji komentar samo naljuti ili uvrijedi, ne znači nužno da nas je „triggerovao“. Ponekad je dovoljno reći da nas je nešto uznemirilo ili da nam određena tema nije ugodna.

Granice se odnose na nas, ne na kontrolu drugih

Granica nije pravilo kojim pokušavamo upravljati tuđim ponašanjem. Umjesto „ne smiješ to raditi“, zdrava granica govori šta ćemo mi učiniti ako se određeno ponašanje nastavi.

Primjer može biti: „Ako razgovor pređe u vrijeđanje, prekinut ću ga i nastaviti kada se oboje smirimo.“ Na taj način jasno izražavamo šta nam nije prihvatljivo i kako ćemo zaštititi vlastitu dobrobit.

Nije svaka sebična osoba narcis

Riječ „narcis“ često se koristi za bivše partnere, kolege ili osobe koje vole biti u centru pažnje. Međutim, narcistički poremećaj ličnosti ne može se zaključiti na osnovu jedne svađe ili sebične odluke.

Možemo prepoznati da nam nečije ponašanje šteti bez postavljanja dijagnoze. Reći „nije uzeo u obzir moje osjećaje“ često je preciznije i korisnije nego nekoga proglasiti narcisom.

Urednost nije isto što i OCD

Potreba za urednošću ili organizacijom nije isto što i opsesivno-kompulzivni poremećaj. OCD uključuje opsesije i kompulzije koje osoba teško kontroliše, izazivaju značajnu patnju i mogu ozbiljno ometati svakodnevni život.

Zbog toga fraze poput „imam OCD jer volim da je sve složeno“ mogu umanjiti ozbiljnost poremećaja s kojim se neke osobe svakodnevno bore.

Jak stres ne znači uvijek napad panike

Napad panike podrazumijeva nagli val intenzivnog straha ili osjećaja gubitka kontrole, često praćen ubrzanim radom srca, drhtanjem, znojenjem, vrtoglavicom ili otežanim disanjem.

Jedan napad panike ne znači automatski da osoba ima panični poremećaj. Zato je važno razlikovati trenutnu snažnu reakciju na stres od stanja koje zahtijeva stručnu procjenu.

Neugodne emocije nisu znak da nešto nije u redu

Tuga nakon odbijanja, trema prije važnog događaja, ljutnja tokom konflikta ili nelagoda nakon kritike dio su uobičajenog emocionalnog iskustva. Mentalno zdravlje ne znači život bez neprijatnih osjećaja.

Važno je, međutim, prepoznati kada emocije postanu toliko intenzivne ili dugotrajne da počnu narušavati svakodnevni život. Precizno imenovanje onoga što osjećamo može biti prvi korak prema boljem razumijevanju sebe, ali i prema traženju pomoći kada je ona zaista potrebna.