Svakodnevne namirnice u BiH među najjeftinijima u Evropi: Niže cijene u samo dvije zemlje

Od Islanda do Sjeverne Makedonije, cijene potrošačkih dobara i usluga značajno se razlikuju širom Evrope. Novi podaci Eurostata pokazuju gdje svakodnevni proizvodi i usluge koštaju najviše – i zašto same cijene ne govore cijelu priču.

Ista potrošačka korpa može koštati gotovo četiri puta više, ovisno o tome u kojoj se evropskoj zemlji nalazite. Ali koje su zemlje najskuplje i kako ih pošteno uporediti?

Odgovor daju Eurostatovi indeksi nivoa cijena, koji upoređuju troškove potrošačkih dobara i usluga u svakoj zemlji s prosjekom Evropske unije.

Jednostavno rečeno, ako ista korpa proizvoda i usluga u prosjeku košta 100 eura u EU, koliko bi ona koštala u svakoj pojedinačnoj zemlji?

Kako bi poređenje bilo što reprezentativnije, Eurostat zasniva svoje indekse na godišnjim prosječnim nacionalnim cijenama za više od 2.000 proizvoda i usluga.

Postoje dva načina mjerenja cijena. Jedan obuhvata samo ono što domaćinstva direktno plaćaju, dok drugi uključuje i javno finansirane usluge poput zdravstva i obrazovanja, prenosi Euronews.

Ovaj članak koristi širu mjeru poznatu kao stvarna individualna potrošnja (AIC – Actual Individual Consumption), za koju Eurostat smatra da je pogodnija za međunarodna poređenja. Grafikon također prikazuje i mjeru potrošnje domaćinstava (HFCE).

Vrijednost 100 predstavlja prosjek EU. Rezultat iznad 100 znači da je zemlja skuplja od prosjeka EU, dok vrijednost ispod 100 znači da je jeftinija.

Ovi podaci porede isključivo cijene. Ne uzimaju u obzir nivo prihoda, što znači da skuplja zemlja nije nužno manje pristupačna svojim stanovnicima.

Koje su zemlje najskuplje, a koje najjeftinije?

Unutar EU razlika je veoma izražena. Luksemburg je najskuplja zemlja, dok Rumunija ima najniže cijene. Potrošačke cijene u Luksemburgu su 2,5 puta više nego u Rumuniji.

Kada se uključe zemlje kandidati za članstvo u EU i članice EFTA-e, Island postaje najskuplja zemlja, a Sjeverna Makedonija najjeftinija, čime se razlika povećava na 3,7 puta.

Generalno, zapadna i sjeverna Evropa imaju više cijene, dok su centralna i istočna Evropa znatno jeftinije.

Na Islandu su cijene 83,7% više od prosjeka EU, a u Švicarskoj 81% više.

Profesor Robert Inklaar sa Univerziteta u Groningenu rekao je za Euronews Business:

- Ove podatke uvijek treba posmatrati zajedno sa zaradama. Za životni standard nije presudno jesu li cijene visoke, već koliko se lokalnom platom može kupiti – važna je kupovna moć, a ne sama cijena.

Kao primjer navodi Švicarsku, koja izgleda veoma skupo, ali su tamošnje plate dovoljno visoke da kupovna moć ostaje među najvećima u Evropi. Iste cijene uz mnogo niže plate bile bi znatno teže za podnijeti.

Među najskupljim zemljama Evrope nalaze se i:

Danska (+40,2%)
Irska (+39,6%)
Norveška (+38,4%)

Slijede:

Švedska (+28,4%)
Finska (+26,1%)

U Nizozemskoj ista korpa koja u EU prosječno košta 100 eura košta 120,4 eura, u Austriji 119 eura, a u Belgiji 118,1 euro.

Među četiri najveće ekonomije EU, Njemačka je najskuplja, s cijenama 9,1% iznad prosjeka EU, dok je Španija 8,9% ispod prosjeka. To znači da bi ista korpa u Njemačkoj koštala oko 18 eura više nego u Španiji.

Francuska (106,4) je malo iznad prosjeka EU, dok je Italija (98) malo ispod.

Najjeftinije zemlje

Na drugom kraju liste nalaze se zemlje jugoistočne Evrope.

U Sjevernoj Makedoniji, korpa koja u EU košta 100 eura košta samo 49,7 eura, odnosno manje od polovine.

Slijede:

Turska – 52,2 eura
Bosna i Hercegovina – 55,7 eura
Rumunija – 58,9 eura
Bugarska – 60 eura

Sve ove zemlje su najmanje 40% jeftinije od prosjeka EU.

Među povoljnijim zemljama su i:

Crna Gora – 61
Srbija – 62,5
Albanija – 65,7
Poljska – 71,1
Mađarska – 71,6

Sve imaju cijene najmanje 25% niže od prosjeka EU.

Ispod prosjeka EU nalaze se i:

Hrvatska – 76,3
Slovačka – 81,4
Litvanija – 81,4
Češka – 82
Grčka – 84
Portugal – 85,3
Šta uzrokuje razlike u cijenama?

Profesor Robert Inklaar objašnjava:

- Najveći razlog zbog kojeg se cijene razlikuju širom Evrope jeste to što se razlikuju i plate, a plate su povezane s produktivnošću.

Tamo gdje su radnici produktivniji, zarađuju više. Veće plate povećavaju cijenu svega što se proizvodi i troši lokalno – od restoranskih obroka i frizerskih usluga do stomatoloških pregleda, kirija i čuvanja djece. Budući da se ove usluge ne mogu uvoziti, njihove cijene direktno prate lokalne troškove rada.

Inklaar naglašava da se to ne odnosi samo na usluge. Čak i roba koja se može međunarodno trgovati – poput hrane ili odjeće – uključuje lokalne troškove poput rada zaposlenih u trgovinama, transporta i zakupa poslovnog prostora. Zbog toga lokalne plate utiču i na cijene robe, iako nešto manje nego kod usluga.

Međutim, plate nisu jedini faktor.

Na cijene utiču i udaljenost, troškovi distribucije, propisi i državne granice, zbog čega isti proizvod ne košta jednako u svim zemljama. Razlike u stopama PDV-a i drugim porezima na potrošnju dodatno povećavaju razlike u cijenama.

Kako kaže Inklaar:

- Potpunije poređenje treba povezati nivo cijena sa zaradama ili raspoloživim dohotkom, idealno izraženim kroz kupovnu moć, uzimajući u obzir razlike u deviznim kursevima i porezima.

Profesor Rainer Maurer, penzionisani profesor Univerziteta u Pforzheimu, ističe da postoji jasna pozitivna povezanost između nivoa cijena u državama eurozone i njihovog BDP-a po stanovniku.

Drugim riječima, najskuplje evropske zemlje ujedno su uglavnom i najbogatije. Visoke cijene često prate i visoki prihodi, zbog čega ekonomisti naglašavaju da se nivo cijena uvijek mora posmatrati zajedno s kupovnom moći stanovništva.