Renovirao kuću pa iza zida otkrio podzemni grad za 20.000 ljudi

Stanovnik Turske je 1963. godine, tokom renoviranja porodične kuće, iza jednog od podrumskih zidova otkrio prostoriju koja je vodila do podzemnog grada Derinkuyu. Riječ je o ogromnom kompleksu u kojem je, prema procjenama, moglo pronaći utočište čak 20.000 ljudi.

Nakon što je srušio zid, pred njim se otvorio prolaz u skrivene prostorije. Kasnija arheološka istraživanja otkrila su razgranatu mrežu hodnika, dvorana i prostorija koje se prostiru ispod kuća i ulica.

Derinkuyu se nalazi u pokrajini Nevşehir, u centralnom dijelu Turske, na području Kapadokije. Prema opisu Geoparka Kapadokija, podzemni grad dovoljno je velik da primi do 20.000 ljudi. Za takav broj stanovnika postojala je i infrastruktura neophodna za duži boravak ispod zemlje.

Život iza kamenih vrata

Stanovnici su u stijeni izgradili kuhinje, skladišta hrane, štale i vinske podrume, ali i zajedničke prostorije i kapelice. Vodu su dobijali iz bunara, dok su ventilacijski otvori omogućavali cirkulaciju zraka između različitih nivoa kompleksa.

U slučaju opasnosti, stanovnici su se mogli skloniti pod zemlju i tamo ostati mjesecima. Posebnu ulogu u zaštiti imala su velika kamena vrata koja su se mogla zatvoriti iznutra.

Pojedini nivoi mogli su se zasebno izolovati, tako da prodor u jedan dio podzemnog grada nije automatski omogućavao pristup ostatku kompleksa.

Uski hodnici dodatno su otežavali kretanje eventualnim napadačima. Stanovnici su se mogli povlačiti prema dubljim dijelovima grada i zatvarati prolaze za sobom, čime su štitili ljude koji su se nalazili u unutrašnjosti.

Sklonište ispod Kapadokije

Tačno porijeklo najstarijih dijelova Derinkuyua još nije u potpunosti razjašnjeno. Prema procjeni turskog Ministarstva kulture i turizma, kompleks je izgrađen u devetom ili desetom stoljeću, kao odbrambeno sklonište u periodu širenja kršćanstva.

Tokom narednih stoljeća različiti narodi proširivali su i prilagođavali podzemni grad svojim potrebama. U bizantskom periodu lokalne kršćanske zajednice koristile su ga kao utočište od vjerskih progona i vojnih napada. Podzemna naselja poput Derinkuyua i obližnjeg Kaymaklıja služila su i kao skloništa tokom arapskih prodora.

Prema podacima muzejske uprave u Nevşehiru, Derinkuyu doseže dubinu od približno 85 metara. Za posjetioce je otvoren 1965. godine, ali danas je dostupno tek oko deset posto kompleksa. Dublji dijelovi i pojedine prostorije zatvoreni su zbog očuvanja lokaliteta i sigurnosti posjetilaca.

Podzemni grad može se posjetiti svakodnevno od 8 do 18 sati, dok se blagajna zatvara u 17.15 sati.