Ovu biljku zovu "drvo protiv gladi", ali uzgaja se samo u jednoj zemlji

Dok se svjetska proizvodnja hrane u velikoj mjeri oslanja na pšenicu, rižu i kukuruz, jedna biljka koja raste u Etiopiji privlači sve veću pažnju naučnika zbog mogućnosti da osigura hranu milionima ljudi. Riječ je o ensetu, poznatom kao "lažna banana" ili "drvo protiv gladi", koji već predstavlja osnovnu prehrambenu namirnicu za više od 20 miliona stanovnika te afričke zemlje. Istraživanja pokazuju da bi širenjem njegovog uzgoja hrana potencijalno mogla biti osigurana za više od 100 miliona ljudi, piše CNN.

Enset je zbog svojih osobina dobio i nazive "banana na steroidima" i "čudesna biljka", slično kao što se pamuk gotovo dva stoljeća naziva "bijelim zlatom", a pšenica "kraljem žitarica". Može narasti do deset metara visine, a njegova sposobnost prilagođavanja različitim uslovima posebno je zainteresovala britanskog biologa Jamesa Borrella, istraživača koji se bavi očuvanjem biljnih vrsta.

"Kada je riječ o njegovoj svestranosti i prilagodljivosti, zaista je nevjerovatan", rekao je Borrell za CNN.

Izgleda kao banana, ali se ne jedu plodovi

Borrell je enset počeo istraživati 2017. godine, kada se zaposlio u Kraljevskom botaničkom vrtu Kew u zapadnom Londonu. Iako ova biljka u divljini raste na području više afričkih država, od Sudana do Mozambika, njen uzgoj za prehranu gotovo je u potpunosti ograničen na jugozapadne planinske predjele Etiopije, na nadmorskoj visini od 1.500 do 3.000 metara.

Enset pripada porodici banana, ali se, uprkos izgledu, ne radi o pravom drvetu. Njegova stabljika sastavljena je od čvrsto zbijenih lisnih ovojnica, dok pojedinačni listovi mogu biti dugi i do pet metara. Za razliku od običnih banana, plodovi enseta nisu jestivi jer su ispunjeni tvrdim, crnim sjemenkama.

Zbog toga se za prehranu koriste drugi dijelovi biljke. Mesnati podzemni dio i unutrašnje tkivo lažne stabljike usitnjavaju se, a zatim ostavljaju da fermentiraju u podzemnim jamama. Taj proces može trajati od tri mjeseca do dvije godine, nakon čega se dobija smjesa od koje se pravi kocho, tradicionalna etiopska hrana nalik hljebu. Tokom prerade nastaje i škrobni proizvod bulla, koji se koristi za pripremu kaša i drugih jela.

Šezdeset biljaka dovoljno za prehranu cijele porodice

Jedan od razloga zbog kojih naučnici vide veliki potencijal u ensetu jeste njegova otpornost na nepovoljne uslove. Biljka dobro podnosi sušu, otporna je na brojne bolesti i omogućava velike prinose. Za razliku od pšenice, kukuruza i riže, koji se uglavnom moraju sijati svake godine, enset je višegodišnja kultura koja ne zahtijeva stalnu ponovnu sadnju.

Prema istraživanjima, samo 60 biljaka može osigurati dovoljno hrane za petočlanu porodicu tokom cijele godine. Osim toga, studija iz 2021. godine, u kojoj je učestvovao Borrell, pokazala je da bi se postojeće područje njegovog uzgoja moglo povećati čak 12 puta. Procijenjeno je da bi takvo širenje moglo doprinijeti prehrani do 111,5 miliona stanovnika podsaharske Afrike, gdje je nesigurnost u snabdijevanju hranom i dalje ozbiljan problem.

Naučnici smatraju da postoje i druge regije svijeta s klimatskim uslovima pogodnim za uzgoj ove biljke. Njenu prilagodljivost potvrdio je i botanički vrt Kew, gdje je enset prvi put procvjetao u aprilu 2023. godine, četiri godine nakon što je dopremljen kao sadnica visoka svega 30 centimetara.

"U historiji postoji mnogo primjera usjeva koji su stizali na nova mjesta i postajali dominantni. Nema apsolutno nikakvog razloga zašto enset ne bi mogao postati važan i negdje drugo", objasnio je Borrell.

Zašto se enset uzgaja gotovo isključivo u Etiopiji?

Uprkos potencijalu, enset još nije postao značajna poljoprivredna kultura izvan Etiopije. Prema Borrellovom mišljenju, razlozi nisu isključivo povezani s njegovim uzgojem, nego i s historijskim i kulturnim okolnostima te pravilima koja regulišu izvoz biljnog materijala.

Etiopija nastoji zaštititi svoje bogate biljne resurse od biopiraterije, odnosno njihovog neovlaštenog prisvajanja i komercijalnog iskorištavanja. Posebno nepovjerenje izazvao je pravni spor iz 2019. godine, povezan s patentima u Nizozemskoj za proizvode od teffa, tradicionalne etiopske žitarice koja se koristi za pripremu tanke pogače poznate kao injera.

"Etiopija ima veliku biljnu raznolikost i zato je veoma zaštitnički nastrojena prema njoj", objasnio je Borrell, naglašavajući da bi eventualno širenje enseta na međunarodno tržište moralo donijeti korist i zemlji iz koje ova prehrambena kultura potiče.

Dodatni problem predstavlja činjenica da divlje vrste enseta, koje rastu u drugim afričkim državama, nisu jednako pogodne za prehranu kao sorte koje se stoljećima uzgajaju u Etiopiji. Uz to, njegova prerada zahtijeva znatnu količinu fizičkog rada i posebno znanje koje se u etiopskim zajednicama prenosi generacijama. Taj posao uglavnom obavljaju žene, a iako se na tamošnjim univerzitetima razvijaju mehanizovana rješenja koja bi mogla olakšati proizvodnju, ona još nisu u široj upotrebi.

Raste interes u svijetu, a uzgoj u Etiopiji opada

Naučnici upozoravaju da bi klimatske promjene mogle dodatno ugroziti globalnu proizvodnju hrane, posebno zbog oslanjanja na relativno mali broj poljoprivrednih kultura. Suše, bolesti, štetočine i promjenjivi vremenski uslovi predstavljaju sve veće izazove za proizvodnju osnovnih žitarica, zbog čega se istražuju mogućnosti uzgoja otpornijih biljaka.

"Želimo proizvoditi više hrane, uz manji utjecaj na okoliš, u klimi koja je manje predvidiva nego ikada ranije. Sve tri stvari zajedno veoma su teške", rekao je Borrell.

Međutim, dok međunarodno interesovanje za enset raste, u samoj Etiopiji dio poljoprivrednika napušta njegov uzgoj. Među razlozima su urbanizacija, promjene prehrambenih navika te prelazak na komercijalno isplativije kulture, poput pšenice, kukuruza i krompira. Istraživanje koje su 2025. godine proveli Kraljevski botanički vrt Kew i Univerzitet u Addis Abebi pokazalo je da je približno 60 posto od više od 400 anketiranih poljoprivrednika iz jugozapadne Etiopije smanjilo površine pod ensetom tokom prethodnih decenija. Istovremeno je zabilježen pad njegove potrošnje u domaćinstvima.

Zbog toga Kew i partnerske institucije provode projekte očuvanja tradicionalnih sorti, uz finansijsku podršku poljoprivrednicima koji nastavljaju uzgajati ovu biljku. Cilj je spriječiti gubitak biljnih resursa i znanja o njihovoj proizvodnji upravo u vrijeme kada bi oni mogli dobiti znatno širu primjenu. Borrell smatra da dominacija današnjih osnovnih prehrambenih kultura nije nužno posljedica njihove velike prednosti u odnosu na druge biljke, nego i historijskih okolnosti koje su oblikovale svjetsku poljoprivredu.

"Riža, pšenica, kukuruz, krompir i slatki krompir su sjajni, ali nema ničega što ih suštinski razlikuje od mnogih drugih vrsta", rekao je.

"Kada shvatite da je dijelom stvar sreće zašto su neke kulture postale toliko dominantne, počnete razmišljati koliko zapravo postoji neiskorištenih mogućnosti", zaključio je Borrell.