Odrasla daleko od civilizacije jer je njen otac vjerovao da dolazi smak svijeta

Dok većina djece odrasta uz školu, prijatelje i uobičajene porodične obaveze, djetinjstvo Kelsey Vanderm bilo je potpuno drugačije. Odrasla je duboko u šumama američke savezne države Montana, bez struje, tekuće vode i gotovo ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.

Njeni roditelji odlučili su napustiti uobičajeni način života jer je njen otac bio uvjeren da se približava smak svijeta. Zbog toga su Kelsey i njena braća i sestre od najranijeg djetinjstva učili kako preživjeti bez pomoći civilizacije. Svakodnevicu su im obilježavali i neobični treninzi za katastrofu za koju su vjerovali da može nastupiti svakog trenutka.

O svom odrastanju Kelsey je nedavno govorila u podcastu Dana Beckera, opisujući život u potpunoj izolaciji i posljedice koje je očev strah od nadolazećeg kraja svijeta ostavio na njeno djetinjstvo.

Njeni roditelji u početku su vodili relativno uobičajen život, ali se sve promijenilo kada je njen otac počeo proučavati biblijska proročanstva. S vremenom je postao uvjeren da se približava smak svijeta i zaključio da porodica mora biti spremna za ono što dolazi.

Zbog toga su donijeli radikalnu odluku i s djecom se preselili daleko od civilizacije, u planine Montane. Započeli su život izvan uobičajenog sistema, poznat i kao off-grid način života, bez električne energije, tekuće vode i povezanosti s vanjskim svijetom.

U početku je porodica živjela u šatoru nalik tradicionalnom indijanskom tipiju, dok je Kelseyn otac vlastitim rukama gradio drvenu kolibu koja će kasnije postati njihov dom. Upravo u toj kolibi Kelsey je bila prvo dijete rođeno u porodici.

Njen otac imao je ukupno 20 djece s nekoliko različitih žena, a svi su zajedno živjeli u šumi, daleko od svakodnevice kakvu su poznavali njihovi vršnjaci.

Život u izolaciji podrazumijevao je brojne obaveze. Umjesto uobičajenih dječijih aktivnosti, Kelsey i njena braća i sestre veliki dio vremena provodili su obavljajući poslove neophodne za opstanak na imanju. Muzli su koze, cijepali drva i prikupljali hranu iz vlastitih vrtova.

Cilj takvog načina života bio je postići što veći stepen samostalnosti i neovisnosti o vanjskom svijetu.

Kelseyn otac vjerovao je da će porodica, u slučaju smaka svijeta i sloma društva, moći nastaviti živjeti bez oslanjanja na uobičajene izvore hrane i druge resurse. Ipak, nisu se bavili nekim aktivnostima koje se često povezuju s pripremama za apokalipsu, poput izgradnje bunkera ili gomilanja velikih zaliha hrane. Umjesto toga, naglasak je bio na praktičnim vještinama i sposobnosti preživljavanja u prirodi.

Djeca su morala vježbati za smak svijeta

Pripreme za moguću katastrofu nisu se završavale na svakodnevnim poslovima na imanju. Kelsey je u podcastu otkrila da je otac od djece zahtijevao i posebne vježbe za slučaj smaka svijeta.

„Morali smo pripremiti torbe za hitne slučajeve i komplete za preživljavanje, natovariti naše lame i, recimo, vježbati za slučaj da svijet dolazi svome kraju“, ispričala je.

Takve vježbe bile su sastavni dio njihovog odrastanja, a sve se zasnivalo na očevom uvjerenju da bi katastrofa mogla nastupiti u bilo kojem trenutku.

Za Kelsey to nije bila samo neobična porodična rutina, već način života obilježen stalnim iščekivanjem nečeg zastrašujućeg.

Situacija je postala još složenija kada je odlučila napustiti dotadašnji način života i početi pohađati srednju školu. Za nju je to predstavljalo priliku da upozna drugačiji svijet, ali njen otac nije odustajao od uvjerenja da se približava velika opasnost.

Naprotiv, davao joj je detaljna uputstva o tome kako treba reagovati ako primijeti znakove katastrofe.

„Kada bih kretala u školu, on bi me posjeo i rekao: 'Dobro, moraš sjesti pored prozora. Pazi i posmatraj. Ako vidiš vojnike ili specijalce kako dolaze, moraš odmah bježati glavom bez obzira u brda'“, prisjetila se Kelsey.

Takva upozorenja dodatno su pojačavala njen strah. Dok su njeni vršnjaci razmišljali o školskim obavezama i svakodnevnim problemima, ona je bila opterećena mogućnošću da bi se svijet svakog trenutka mogao raspasti.

Cijelo djetinjstvo provela je u strahu

Kelsey je priznala da je odrastanje uz očeva uvjerenja ostavilo dubok trag na njen osjećaj sigurnosti. Njegova potpuna uvjerenost u nadolazeću katastrofu utjecala je i na način na koji je ona doživljavala svijet oko sebe.

„Osjećala sam silan strah jer je on bio potpuno uvjeren da će nas neko pokoriti. Stalno sam razmišljala o tome kako će svijet sutra nestati i kako dolazi kraj svijeta“, ispričala je.

Posebno je potresno opisala osjećaj koji ju je pratio tokom cijelog djetinjstva.

„Cijeli život sam odrastala u uvjerenju da bi mi sljedeći dan mogao biti posljednji“, kazala je Kelsey.