Mislite da su razgovori na ChatGPT-u privatni? Nisu, poslodavci imaju pristup

Razgovori koje vodite s umjetnom inteligencijom nisu nužno potpuno privatni, a u pojedinim slučajevima njihov sadržaj može završiti u policijskim istragama ili pred sudovima kao dokaz.

Istraga lista The Washington Post ukazala je na više slučajeva u kojima su policija i sudovi koristili transkripte razgovora iz aplikacija ChatGPT i Claude.

Osim nadležnih organa, pristup određenim podacima mogu imati i poslodavci kada zaposlenici koriste poslovne AI naloge, dok same kompanije u određenim okolnostima mogu prijaviti sadržaj nadležnim institucijama.

Istraživanje javno dostupnih sudskih spisa pokazalo je da policiji za pristup ovim podacima nisu nužno potrebni sofisticirani hakerski alati. U većini analiziranih slučajeva transkripti su pronađeni direktno na zaplijenjenim telefonima i računarima osumnjičenih.

Naučnica dr. Jennifer King sa Stanford Universityja upozorava na ograničenja privatnosti prilikom korištenja AI servisa, posebno kada se u razgovore unose osjetljive informacije.

Podaci se obrađuju na serverima

Kompanije koje razvijaju sisteme umjetne inteligencije, među kojima su OpenAI i Anthropic, obrađuju korisničke upite na svojim serverima.

Zbog toga razgovori s chatbotovima ne funkcionišu na isti način kao komunikacija putem aplikacija koje koriste potpunu enkripciju od pošiljaoca do primaoca.

Brisanje razgovora s korisničkog naloga također ne mora značiti da se podaci istog trenutka brišu iz svih sistema. Period čuvanja zavisi od pravila konkretne kompanije i okolnosti, a podaci mogu biti zadržani i zbog zakonskih obaveza ili pravnih zahtjeva.

Poslodavci mogu imati pristup poslovnim nalozima

Poseban oprez potreban je prilikom korištenja AI alata putem poslovnih naloga koje plaća i kojima upravlja kompanija.

Administratorske mogućnosti kod poslovnih usluga mogu omogućiti poslodavcima uvid u određene aktivnosti zaposlenika, uključujući korištenje chatbotova, poruke ili fajlove, zavisno od konkretne usluge i postavki naloga.

Zbog toga privatne i osjetljive informacije ne bi trebalo unositi u AI alate putem službenih naloga ako korisnik nije siguran ko može imati pristup tim podacima.

Razvojni timovi kompanija također koriste automatizovane sisteme za prepoznavanje sadržaja koji može predstavljati prijetnju ili kršiti pravila korištenja.

Kompanije mogu reagovati na ozbiljne prijetnje

Kompanije koje razvijaju AI sisteme imaju i mehanizme za reagovanje u situacijama kada procijene da sadržaj ukazuje na neposrednu i ozbiljnu prijetnju.

OpenAI je ranije bio suočen s kritikama i pitanjima o tome kako postupa s korisnicima koji putem njegovih servisa iskazuju potencijalno opasne namjere. Kompanija je u više navrata saopćila da može kontaktirati nadležne institucije kada procijeni da postoji ozbiljna i neposredna prijetnja po nečiju sigurnost.

Slične politike imaju i druge kompanije koje razvijaju velike jezičke modele.

Chatbot nije isto što i aplikacija za sigurnu komunikaciju

Jedna od najčešćih zabluda jeste da razgovor s chatbotom pruža isti nivo privatnosti kao aplikacije namijenjene sigurnoj komunikaciji.

Primjer je Signal, aplikacija koja koristi potpunu enkripciju komunikacije tako da sadržaj poruka, u normalnim okolnostima, nije dostupan ni samoj kompaniji.

Kod AI chatbotova situacija je drugačija. Da bi sistem mogao analizirati korisnički upit i generisati odgovor, sadržaj se mora obraditi kroz infrastrukturu koja pokreće model.

To ne znači da svako može jednostavno pročitati vaše razgovore, niti da se svaki upit automatski dijeli s policijom ili poslodavcem. Međutim, korisnici ne bi trebali računati na isti nivo privatnosti kao kod servisa čija je osnovna karakteristika potpuna enkripcija komunikacije.

Najsigurnije pravilo je jednostavno: u AI chatbot ne unosite podatke koje ne biste željeli da budu pohranjeni, obrađeni ili, u određenim zakonskim i poslovnim okolnostima, dostupni trećoj strani.