Joseph W. Pfeifer: 11. septembar nas je sve promijenio

Jedanaesti septembar 2001. gurnuo je Ameriku u nepoznato, a Josepha W. Pfeifera u kaos. Dok je intervenirao zbog dojave o mogućem curenju plina na Manhattanu, svjedočio je udaru aviona Boeing 767 (let 11 kompanije American Airlines) u sjeverni toranj World Trade Centera; ovaj vatrogasni zapovjednik, koji je prvi stigao na mjesto događaja, danas uživa status legende u Sjedinjenim Američkim Državama. Preuzeo je zapovijedanje akcijom spašavanja i pritom, riskirajući vlastiti život, spasio hiljade ljudi.

Teroristički napad

Danas glas ovog sedamdesetogodišnjaka odjekuje Ujedinjenim nacijama i na uglednim sveučilištima – on je oličenje otpornosti suočene sa najtežim terorističkim činom u modernoj povijesti (u kojem je poginulo 2.977 ljudi). Ovaj nekadašnji zapovjednik prvog bataljona njujorške vatrogasne službe (FDNY), koji je postao jedan od ključnih arhitekata prilagođavanja svoje zemlje novim terorističkim prijetnjama i svjetska referenca za upravljanje krizama, iznosi svoja iskustva povodom 25. obljetnice napada 11. septembra.

U kojem trenutku ste shvatili da je Amerika meta terorističkog napada?

- U 8h46 ujutro sam vidio prvi avion kako cilja sjeverni toranj i zabija se u njega. U tom trenutku sam znao da nije nesreća. Bio je teroristički napad. U sljedećoj minuti sam rekao dispečeru vatrogasne službe: “Izgledalo je kao da avion cilja zgradu.”

Zatim ste postavili krizni stožer u predvorje sjevernog tornja: kakva je bila situacija?

- Svuda okolo je bilo ozlijeđenih ljudi i razbijenog stakla. Na višim katovima ljudi zarobljeni dimom i plamenom naguravali su se uz prozore. Čuo sam kako skaču i udaraju o nastrešnicu ispred nebodera i o pločnik, morali su birati između pada u ponor i smrti u plamenu. Zgrabio sam mikrofon da bih im rekao, ako još malo mogu izdržati, da dolazimo po njih.

Kako ste organizirali spašavanje?

- Vatrogasci su me pitali: Zapovjedniče, šta vam treba? Naredio sam da odu gore, evakuiraju zgradu i spase zarobljene ljude. Svaka postrojba se sastojala od jednog oficira i četiri vatrogasca. Pet do deset takvih jedinica je bilo pod nadzorom zapovjednika bataljona. Stubištem se spuštala velika masa ljudi, liftovi nisu radili. Vatrogasci su se penjali uzvodno od te rijeke ljudi, podstičući ih da što prije izađu.

Kako su vatrogasci reagirali kad se drugi avion zabio u južni toranj?

- Shvatili smo da 20.000 ljudi u World Trade Centeru proživljava kritičan trenutak. Spasilačke operacije su bile opasne, ali naš prioritet je bio spasiti živote. Ono što me je obilježilo je što su vatrogasci donijeli osobnu odluku da rizikuju vlastite živote, znali su da ulaze u najopasniji požar s kojim se će ikada morati suočiti i krenuli su.

Kad se srušio južni toranj, kojim ste informacijama raspolagali u trenutku kad ste odlučili evakuirati svoje timove, čime ste spasili mnoge živote?

- Premjestio sam se u mali prostor uz predvorje sjevernog tornja upravo u trenutku kad se srušio južni toranj. Predvorje je utonulo u mrak. Nismo znali da se južni toranj srušio, ali sam znao da nešto nije u redu. Budući da sa te lokacije nisam mogao upravljati situacijom, izdao sam zapovijed: “Zapovjedno mjesto svim jedinicama u tornju 1: evakuirajte zgradu!”

Kako ste Vi izbjegli smrt?

- Prošlo je samo 29 minuta između dva urušavanja. Za dlaku sam izbjegao smrt dok sam prelazio pješački prijelaz koji je povezivao World Trade Center sa World Financial Centerom. Ne znajući da se južni toranj srušio, instinktivno sam se uputio prema uglu ulica West i Vesey, okrenut prema sjevernom tornju. Kad sam začuo tutnjavu od njegovog urušavanja, potrčao sam prema rijeci Hudson, ali u 11 sekundi se ne može daleko stići sa kacigom i zaštitnom opremom na sebi. To se prekrasno, sunčano jutro tada pretvorilo u potpuni mrak. Čuli smo kako se beton drobi i čelik ruši oko nas.

Kakvu sliku pamtite o trenucima koji su uslijedili?

- Ruševine, iskrivljeni čelik, praznina ostala ondje gdje su bili tornjevi od 110 katova – izuzev kostura od šest katova južnog tornja, što je od njega preostalo. Lica vatrogasaca i preživjelih bila su prekrivena prašinom, imali su mračan izraz. Malo je ko govorio, osim onih koji su tragali za drugima. Pamtim vonj smrvljenog betona i zvuk vatrogasnih sirena koje su iz drugih dijelova grada hrlile prema Ground Zero, mjestu tragedije. Taj dan smo izgubili 343 vatrogasca, među njima je bio i moj brat Kevin.

Vaš brat je bio poslat na gornje katove sjevernog tornja, odakle se nije vratio. Dokumentarni film autora Julesa i Gédéona Naudeta (“9/11”, objavljen 2002.), koji vas je pratio tog dana, zabilježio je posljednje poglede koje ste razmijenili.

- To je vrlo poseban prizor, vidjeti mog brata kako predvodi vatrogasce iz postrojbe Engine 33 uz stubište World Trade Centera u misiji spašavanja životā. Prije nego što se popeo pogledali smo se, pitajući se hoćemo li obojica izvući živu glavu.

U kakvim ste okolnostima saznali da je tijelo Vašeg brata pronađeno nakon pet mjeseci potrage?

- 3. febuara uveče sam bio na dužnosti u vatrogasnoj postaji u ulici Duane, moje su kolege gledali Super Bowl, kad sam primio poziv da odem na Ground Zero. Sve što je tamo preostalo su bile hrpe ruševina i dizalice osvijetljene reflektorima. Kevin je pronađen u blizini stubišta B sjevernog tornja, na sebi je imao zaštitnu jaknu, a pored njega je bila njegova poluga Halligan. Zapovjednik bataljona Bob Strong mi je blago rekao: “Mislim da ne želiš ovo vidjeti.” Tijelo mog brata je bilo unakaženo strašnim ranama. Dok smo nosili njegova nosila preko one zaleđene provalije svi su strojevi utihnuli. Popeo sam se na stražnji dio vozila hitne pomoći, tamo gdje je bilo tijelo mog brata. To je bio najpotresniji trenutak mog života.

Jesu li vatrogasci New Yorka bili spremni suočiti se sa takvim napadom? 

- Obučavani smo za intervencije u požarima na neboderima. 1999. smo organizirali vježbu velikih razmjera u World Trade Centeru. Ali niko nije ni pomislio da bi se takve zgrade mogle srušiti.

Od tada ste utemeljili Centar Njujorške vatrogasne službe (FDNY) za pripravnost u slučaju terorizma i katastrofa. Jesu li procedure ponovno razmotrene?

- FDNY i NYPD (Policijska uprava grada New Yorka) godinama rade na poboljšanju komunikacija. Sada možemo komunicirati preko više kanala i dijeliti snimke sa helikoptera i bespilotnih letjelica. Djelujemo rame uz rame u zajedničkom zapovjednom centru.

Jesu li izvučene pouke iz ovih događaja širom svijeta?

- Obišao sam cijeli svijet da bih podijelio sa drugima ono što sam naučio. Nakon atentata u Parisu 2015. doputovao sam u Francusku kako bih se sastao sa Pariškom vatrogasnom brigadom i Brigadom za istraživanje i intervencije. Pozvali smo ih u New York. Razmijenili smo ideje o upravljanju incidentima velikih razmjera. Razgovarao sam sa taocima iz dvorane Bataclan (koncertna sala u kojoj je stradalo 90 ljudi), kako bismo razmijenili iskustva o otpornosti, a vodio sam razgovore i sa ondašnjim ministrom unutarnjih poslova, sa gradonačelnicom Parisa i sa predsjednikom Macronom.

U mojoj knjizi “Ordinary Heroes: Memoir of 9/11” (2021, reizdanje 25. avgusta 2026, nije prevedena; op. prev.) također objašnjavam kako su događaji od 11. septembra i naša suradnja sa pariškom vatrogasnom postrojbom utjecali na gašenje požara na katedrali Notre-Dame 15. aprila 2019. General Gallet, tadašnji zapovjednik pariške vatrogasne brigade, imao je na raspolaganju dvadeset minuta da odluči hoće li poslati svoje timove u katedralu da bi je spasili. Ukazao je na rizik od ljudskih žrtava. Emmanuel Macron ga je uhvatio za ruku i rekao: “Krenite.”

Jesu li se prijetnje s kojima se suočavaju zapadne metropole promijenile?

- Moramo nastaviti predviđati prijetnje masovnim nasiljem nad našim gradovima, prevenirati ih i biti spremni odgovoriti na njih. Pripremamo se za velike napade. Bilo da prijetnja proizlazi iz terorizma, pandemija, klimatskih problema ili prirodnih katastrofa, moramo udružiti naše ideje i naše resurse kako bismo se suočili sa tim ekstremnim događajima.

Šta je, po Vašem mišljenju, 11. septembar promijenio u povijesti Sjedinjenih Američkih Država?

- Sve nas je promijenio. Postali smo svjesni svoje ranjivosti, ali smo i svjedočili hrabrosti i dobroti. Usred prašine na mjestu tragedije Ground Zero svijet se ujedinio kako bi nam priskočio u pomoć.

Sedmo zvono

Naučili smo da jedni drugima trebamo. Na ovu 25. godišnjicu važno je sjetiti se onih koji su rizikovali svoje živote spašavajući živote više od 17.000 ljudi.

Šta ćete raditi ovog 11. septembra?

- Prisustvovaću komemoraciji u New Yorku sa familijom, prijateljima i vatrogascima u trenutku kada zvona zazvone šest puta. Ove će godine zazvoniti i sedmo zvono, u spomen na one koji su kasnije preminuli zbog posljedica udisanja dima i prašine – tih ljudi je više nego žrtava stradalih na sam dan napada.

Koju biste poruku željeli poslati mlađim generacijama?

- Kao što sam rekao u Ujedinjenim narodima 21. avgusta ove godine, heroji 11. septembra i danā koji su slijedili, nisu bili superjunaci, nego ljudi koji su činili obična djela u izvanrednim okolnostima. Ti heroji svakodnevnice se skrivaju u svakom od nas, prije ili kasnije, od nas će se tražiti da postanemo jedan od njih.

(Sa francuskog prevela Nada Zdravič)