ARBEN MURTEZIĆ: Čovjek koji je pokupio svu pamet svijeta

Ako postoji osoba na koju se sarkastični komentar iz naslova može odnositi i bukvalno, to je Sam Altman. Prije svega zbog toga što je njegova firma OpenAI, svima poznata po ChatGPT-u, zaista usisala, praktično privatizovala gotovo sve što je čovječanstvo ikada napisalo, nacrtalo ili kodiralo. Naravno, tu su i milijarde koje tu njegovu pamet dokazuju. Pored toga, u poslovnom se svijetu dokazao kao nepobijeđeni šampion. Njegov sukob sa upravnim odborom iz novembra 2023. godine ostaće upamćen kao teško ponovljiva, moderna korporativna drama. Naime, odbor ga je iznenada otpustio zbog navodnih problema u komunikaciji i nedostatka iskrenosti. 

Suštinski, na jednoj strani stajali su oni koji su smatrali da se AI prebrzo komercijalizuje, ignorišući potencijalne egzistencijalne rizike. Na drugoj strani bio je sam Altman, pragmatični vizionar usmjeren na tehnološku ekspanziju i partnerstvo sa gigantima kao što je Microsoft. U roku od svega nekoliko dana odnio je pobjedu zahvaljujući zaposlenima koji su u ogromnom procentu pisano zaprijetili da će napustiti kompaniju ako bude smijenjen. Dakle, u srcu ultrakapitalističke Silicijumske doline, radnici su izveli preokret koji više podsjeća na sindikalne pobune iz 19. vijeka nego na dešavanje u modernom biznisu. Naravno, radi se o visokokvalifikovanim radnicima iz najtraženije branše na svijetu koje su čekali ugovori i čekovi drugih kompanija. Ipak, u današnje vrijeme kada se direktori i drugi lideri uglavnom ispraćaju uz ono jah iz Bosanske kafane Zije Dizdarevića, ovakva reakcija ljudi koje je vodio govori mnogo.

Kao i svaki pravi superjunak, Altman ima arhineprijatelja kakav mu i dolikuje. To je Elon Musk. Nedavno završeno suđenje u postupku koji je Musk pokrenuo protiv njega imalo je neke elemente klasičnog pravnog trilera: zavađene najbogatije ljude na svijetu i tužbeni zahtjev takve visine da ga numerički ispravno mogu napisati samo najbolji učenici matematičkih gimnazija. Ključni začin jeste predmet spora - kontrola nad vodećom kompanijom u oblasti vještačke inteligencije, zbog čega su ovaj postupak neki nazvali borbom za budućnost svijeta. Međutim, u nekim elementima scenarista bi morao značajno odstupiti od istinite priče. Prije svega, radi se o komplikovanoj pravnoj situaciji u kojoj je Musk tvrdio da je prekršen njihov osnivački ugovor iz 2015. godine. Zatim, postupak nije završen pobjedom pravde ili istorijskim presedanom, već odbacivanjem zbog nastupanja zastare. Isto tako, potrebni su nam negativac i pozitivac, a teško je naći klasičnog pozitivca u ovoj priči. Ipak, treba imati na umu da se Altman barem ne trudi da kao Superhik otme siromašnima da bi dao bogatima, već se beskompromisno bori u svojoj kategoriji.

Nemirno spava glava koja krunu nosi, kao što Bard reče. Tako ni Altman nije stigao pošteno proslaviti sudsku pobjedu, a došli su drugi problemi i Dom Pérignon je ostao nepopijen. Naime, takozvani AI agenti njegove kompanije su se oteli kontroli i hakirali platformu Hugging Face. Svaki novi detalj koji istraga otkrije o ovom slučaju sve više plaši i stručnjake i laike. Ove prve možda još i više. Tako je otkriveno kako su AI agenti bili svjesni da rade nešto pogrešno i potrudili se da to sakriju od ljudske kontrole. Zbog ovoga je morao pauzirati trening svojih najnaprednijih modela, što će sigurno usporiti razvoj, a sam Altman je morao revidirati svoja predviđanja i poslovne odluke, što je i javno priznao. Treba vidjeti i kako će ovo uticati na njegove stavove po pitanju regulacije AI-ja o kojoj, čini se, do podne misli jedno, a od podne drugo. 

Tako je tokom 2023. vodio kampanju za snažnu državnu i međunarodnu regulaciju razvoja i upotrebe AI-ja, kao da se plašio i samog sebe. Međutim, kada su se pojavili konkretni zakonski prijedlozi, promijenio je ton i upozoravao da bi preoštra regulacija mogla ugušiti inovacije. Na G20 samitu izjavio je da bi odbacivanje ili ignorisanje vještačke inteligencije u jednoj zemlji danas bilo jednako pogrešno kao kada bi neka država prije sto godina rekla: “Mi ne želimo da uvodimo električnu energiju”. Sada promoviše obavezujuća federalna bezbjednosna pravila, ali isključivo za najmoćnije supermodele, ostavljajući manje i otvorene modele neopterećene birokratijom. U ovome mnogi vide prilagođavanje vladajućoj politici i još jedan primjer njegove pragmatičnosti. Takođe, njegova predviđanja o budućnosti AI-ja često su se mijenjala. Nedavno je pomjerio rok za dolazak opšte vještačke inteligencije (AGI) - koja je u stanju da nauči i primijeni znanje najmanje jednako dobro kao čovjek - te je javno priznao da je pogriješio u vezi s brzinom promjena koje će AI donijeti.

Dakle, čini se da čovjek koji kao da nema premca među ljudima ima problema sa shvatanjem i nadmudrivanjem sa neljudskom, vještačkom inteligencijom. Pošteno je da kada sutra za šankom, na forumu ili simpoziju budemo nagađali šta AI donosi u budućnosti, na kraju zaključimo: kada Sam Altman ne zna, kako ćemo mi. Jah.