Marvel’s Wolverine: Nova (i krvava) akcija kreatora Spider-Mana

Uzimajući u obzir činjenicu kako su nas u periodu od 2020. do 2023. počastili sa PS5 remasterom prvog Spider-Mana, a zatim i sa dvije još bolje Spider-Man avanture u vidu Spider-Man: Miles Moralesa i Spider-Mana 2, te sa novim Ratchet and Clankom, Insomniac Games se pokazao kao ubjedljivo najproduktivniji Sonyjev studio u posljednjih nekoliko godina.

A onda su povukli ručnu i drastično usporili, pa smo tako na njihovu najnoviju igru morali čekati tri godine, što je sa sobom povuklo i veća očekivanja, koja će se pak pokazati kao jedan od ključnih Wolverineovih problema.

Naime, tamo gdje smo u Spider-Man igrama imali priliku uživati u kombinaciji šunjanja, borbe i prezabavnog njihanja po open world mapi New Yorka, Wolverine donosi “tek” linearno iskustvo fokusirano skoro pa isključivo na borbu. Što samo po sebi i nije loša stvar, ali vam neće trebati dugo da shvatite kako igri nedostaje nešto više od krvi i nasilja što bi je podiglo na viši nivo.

Ako ništa, borba se pod prstima osjeća jako dobro i uz par osnovnih napada - rezanje kandžama pritiskom na kvadrat i skakanje na odabranog protivnika pritiskom na trokut - uspijeva ponuditi iznenađujuće širok spektar opcija. Bazični kombo tako možete okončati jačim napadom pritiskom na trokut, a ukoliko protivnik blokira vaše napade, možete ga šutnuti nogom držanjem pritisnutog kvadrata na nekoliko sekundi, što će vam dati priliku da sebi date oduška i da ga propisno isjeckate. Naravno, protivnike možete šutnuti i u obližnje provalije ili šiljke - ali i preko kakve ograde na nivo ispod vas, nakon čega možete pritisnuti trokut kako bi Wolverine poletio za njima i zabio kandže u njih i prije nego tresnu o tlo, što je definitivno jedan od najzabavnijih poteza koje možete izvesti u igri.

Povrh toga, tu su i neizostavni specijalni napadi i vještine koje ćete polako otključavati tokom igre i koji su tu da dodatno začine borbu i ponude malo varijacija u pristupu istoj, iako će sve to do kraja igre postati nešto repetitivnije nego što je trebalo. Pri tome, krv, udovi i glave će svako malo letjeti na sve strane, obzirom da je Insomniac objeručke prigrlio Wolverineov brutalni stil borbe…

…mada će i to izgubiti na upečatljivosti do kraja igre. Pogotovo nakon što se uvježbate i naučite kako razbijesniti Wolverinea u borbi, što će rezultovati time da igra poprimi skoro monohromatski izgled sa protivnicima kao crvenim siluetama u crno-bijelom okruženju, gdje više nećete ni vidjeti detaljne modele njihovih likova.

I dok borba zna biti izazovna, jer Logan nije besmrtan čak ni uz svoju skoro-pa-neuništivost i brzo zacjeljivanje rana, ostatak igre je daleko od toga. Počevši od istraživanja i bombastičnih set piece sekvenci, pa do stealth segmenata (kojih ima puno više nego biste očekivali od igre o superheroju koji je više-manje definicija izravnog rješavanja sukoba), Wolverine pati od nekoliko problema, koji se prije svega ogledaju u agresivnom pristupu pomaganju igračima. Protivnici će tako npr. biti automatski markirani tokom stealth segmenata jer ih Wolverine može namirisati, dok će se potraga za mjestima ili likovima koji će vam omogućiti dalji progres svesti na praćenje njihovih mirisa ili zvukova koji su jasno iscrtani na ekranu - što definitivno nije bilo potrebno u ovako linearnoj igri.

Osim toga, igra nije ni ispolirana onoliko koliko biste očekivali od Sonyjeve visokobudžetne produkcije u 2026. godini, što ćete najčešće primjetiti prilikom šunjanja, kako u nejasnom i nedovoljno razvijenom sistemu detekcije, tako i u mjestima gdje se Logan može, ali nekada neće propisno popeti, skočiti ili sakriti - ili recimo u načinima na kojima će vam igra ograničavati kretanje kroz svoje nivoe, grubo vas vraćajući na pravi put kada pređete neku od njihovih nevidljivih granica.

Srećom, priča koja prati Loganov povratak u Team X (nevezan za X-Men), pomaganje mladim mutantima i dvoumljenje da li se posvetiti samo sebi i svojim bližnjim, ili se fokusirati na neki veći cilj koji bi svijet učinio boljim za sve, je tu da bar donekle spasi situaciju - iako ni njoj ne nedostaje mana, poput nejasnih preokreta, nelogičnih odluka ili odnosa među likovima koji će se razvijati prebrzo.

Kada se sve sabere i oduzme, Wolverine nije loš - ali uz očekivanja koja smo imali od Insomniaca nije ni približno dobar niti ispoliran kao njihove Spider-Man igre. Jednostavno, mijenjajući njihov bezbrižni duh i njihanje iznad ulica New Yorka za krvavo nasilje, Insomniac je zamijenio i svoj ključni as u rukavu za kandže koje nisu posebno interesantne na duže staze, iako bi vas mogle zabaviti na nekoliko dana i podsjetiti na PS3 generaciju i sve one prosječne-do-solidne akcione naslove.

Za više recenzija najnovijih naslova posjetite Strange Roads na: https://medium.com/strange-roads