Od TV hitova do priče o Luki Modriću: Arija Rizvić o karijeri i novim izazovima

Ajla Pehlivan |
Glumica i rediteljica za Oslobodjenje.ba otkrila je šta se krije iza uspješnih projekata, kako bira nove izazove i koje priče posebno pamti
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uGluma, režija, televizija i pozorište samo su neki od prostora u kojima Arija Rizvić gradi svoju umjetničku karijeru. Iza nje je deset godina kontinuiranog rada, brojni projekti u regiji, ali i sve veći iskoraci prema međunarodnoj sceni.
U razgovoru za Oslobodjenje.ba govorila je o putu koji ju je doveo do današnjih uspjeha, izazovima rada u regionalnoj industriji, pozorištu koje na scenu donosi priču jednog od najvećih nogometaša današnjice Luke Modrića, ali i posebnoj vezi sa Sarajevom, gradom kojem se rado vraća.
Puno odricanja
Iako je iskustvo u režiji dodatno oblikovalo njen odnos prema glumi, Rizvić danas svoj profesionalni fokus usmjerava upravo na glumačku karijeru i nove projekte.
- Mogu reći da sam beskrajno zahvalna na zadnjih 10 godina neprekidnog umjetničkog rada. Bilo je tu puno odricanja, rada, ali se sve isplatilo, rekla je Rizvić za Oslobodjenje.ba.
Istakla je kako je ponosna na svoje autorske kazališne projekte poput „Da sam ptica“ u kojoj igraju Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović, a koja igra neprekidno po regiji i svijetu skoro 10 godina, kao i predstavu „Luka Modrić: Moja igra“ koja je u samo godinu dana odigrana 150 puta. Također je snimila tri velike serije u zadnje tri godine – „San snova“, „Sjene prošlosti“, „Divlje pčele“, dugometražni film „Nonnina vila“, kratkometražni film „Nemreš pobjeć od nedjelje“, spot sa Zdravkom Čolićem i mnoge mnoge druge projekte.

- Za mene je oduvijek prva bila gluma, pa je režija došla kao prirodni izdanak glume u fazi kad sam htjela naučiti još više i proširiti područje uz glumu, a također režija mi je pomogla u razumijevanju glume i glumca. Nakon svih tih iskustava, režijskih i glumačkih, sad osjećam da sam i dodatno sazrela kao glumica.
Inače, ja sam na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu pohađala i glumačke klase tako da sam prošla i razne glumačke procese i pristupe. Studirala sam i kod Thomasa Ostermeiera, svjetski poznatog reditelja na akademiji Max Reinhardt u Beču. Također sam sudjelovala na Biennale College Teatro u sklopu Venceijanskog bijenala kao jedina odabrana te godine s područja Hrvatske.
Trenutno sam fokusirana na svoju glumačku karijeru, između ostalog sarađujem i sa sjajnom agenticom Anilom Gajević i Eminom Kalafat ispred agencije Zona Talents i veselim se našim skorim projektima u inozemstvu, kazala je ova mlada rediteljica i glumica.
Predstava „Luka Modrić: Moja igra“ donijela je na pozorišne daske priču jednog sportiste, ali zapravo i priču o upornosti, porodici, odricanju i putu do uspjeha. Rizvić nam je otkrila šta ju je najviše privuklo u njegovoj životnoj priči.
- Izazovno je bilo napraviti predstavu o tako velikoj ličnosti i obuhvatiti sve što je postigao do 40. godine, a da ne odemo u prepričavanje. Ona se dotiče autentičnih događaja iz njegovog života – dramski tekst su napisali Valentina i Luka Mavretić, imamo režijsko-dramaturški koncept i suigru naših likova, nogometnih navijača, s likom Luke, a tu neću puno otkrivati jer želim da se publika koja dođe i iznenadi. Fokusirani smo na njegovo djetinjstvo i odrastanje te sve životne situacije kroz koje je prošao i koje su ga oblikovale u ono što jest danas.
Istražujući Lukin život, snaga, talent, skromnost, sport, volja, hrabrost, ustrajnost, sve to me inspirira, a on sve to utjelovljuje i upravo je simbol uspjeha. Moj je uzor, kao i uzor mnoge djece i odraslih te jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih nogometaša koji definitivno zaslužuje i svoje mjesto na umjetničkoj sceni Hrvatske, odnosno, svoju predstavu. Njegov put do uspjeha nadahnjuje i inspirira, riječi su Rizvić.
Najveća nagrada
Uspjeh predstave „Luka Modrić: Moja igra“ nadmašio je očekivanja, a posebno iskustvo za ekipu predstave bila je atmosfera tokom Mundijala i reakcije publike, koje Rizvić opisuje kao najveću nagradu za njihov rad:
- Predstava je u samo godinu dana odigrana 150 puta. Taj broj nam se ponekad čini nevjerojatan, jer su rijetke predstave koje su u godinu dana odigrale već toliko puta i zahvalni smo publici na dolasku te svakom gradu i mjestu u kojem smo bili i u kojem su nas ugostili; na svakoj predivnoj riječi, poruci, suzi u publici, osmijehu djece i odraslih – to je za nas najveća nagrada.
Imali smo veliku ljetnu turneju s više od 20 gradova, i poseban je bio doživljaj i euforija zbog Mundijala. Sada već pripremamo jesenske i zimske termine u Hrvatskoj i šire.

Kao predstavnica mlađe generacije umjetnika, otkrila nam je kako gleda na prostor koji danas imaju mladi glumci i reditelji u regiji, te šta je najveći izazov, a šta najveća prilika.
- Prednost je to što su nam se otvorile prilike za glumački rad van granica domovine. Piše se puno likova za glumce našeg područja i to u svjetskim i europskim filmovima i serijama. Izazov umjetnika je uvijek isti, nekad radiš pet projekata u isto vrijeme, nekad imas veće pauze, nekad si više inspiriran, nekad manje, objasnila je.
Kada se osvrne na svoj dosadašnji put, od Akademije do velikih projekata, Ariji koja je tek krenula u umjetnički svijet poruča bi jednu stvar:
- Da se manje sekira (smijeh).
Publika ju je upoznala i kroz male ekrane, a u proteklom periodu posebno su se izdvojile „Divlje pčele". Pitali smo je možemo li očekivati još neke projekte.
- Ponosna sam na našu seriju, i sretna sam zbog toliko pozitvnih komentara od publike. Serija se emitira i dalje. Snimila sam „Film Nonnina" villa koji će ići u kina iza Nove godine. Krajem ove godine čeka me snimanje jednog stranog projekta u Italiji kojem se jako veselim, naglasila je ona.
Sarajevski šarm
Ove godine je boravila i na Sarajevo Film Festivalu, mjestu koje okuplja filmske autore iz cijele regije. Otkrila nam je kakav je za nju bio osjećaj vratiti se u Sarajevo i biti dio ove festivalske atmosfere:
- Obožavam Sarajevo, to je grad za koji me vežu posebne emocije i uspomene. Sarajevo su jednostavno - ljudi. Prekrasni, topli, svaki dan proveden je ispunjen smijehom, veseljem, pjesmom, hranom. Poseban šarm dobije tijekom SFF-a. Ove godine sam bila šest dana i uživala sam u svakoj sekundi. Pogledala neke sjajne filmove, vidjela puno prijatelja, upoznala nove...


Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.