Arhitektica Imamović otkriva: Trendovi trebaju služiti kao inspiracija, a ne kao pravilo!

U eri u kojoj su vizuelne platforme postale primarni izvor inspiracije za uređenje doma, svjedočimo zanimljivom paradoksu: nikada više ideja na dohvat ruke, a domovi nikada sličniji jedni drugima. 

Od bež tonova i minimalističkih detalja do viralnih komada namještaja, savremeni interijeri sve češće izgledaju kao preslikane fotografije s društvenih mreža. U toj utrci za estetikom olako se izgube toplina prostora, njegova funkcionalnost i ono najvažnije, lični pečat ljudi koji u njemu žive.

IntervjuRikardo Druškić za Oslobođenje: Ne stvaram ono što će se prodati, nego što nosim u sebi

Kako su društvene mreže oblikovale način na koji doživljavamo prostor, zašto sve više domova izgleda gotovo identično i može li se u moru trendova sačuvati autentičnost, razgovarali smo s Elmedinom Imamović, arhitekticom, umjetnicom, direktoricom i suosnivačicom arhitektonskog studija +ei__atelier.

Pozitivne i negativne strane

- Društvene mreže kao medij imaju nevjerovatan utjecaj na razvoj arhitektonske estetike i potencijala vidljivosti arhitekture kao jedne od devet umjetnosti u svakodnevnoj komunikaciji i razmjeni sadržaja. Svjedoci smo da digitalne platforme imaju svoje negativne i pozitivne strane. Recimo, društvene mreže su arhitekturu pretvorile u "algoritamsku estetiku", gdje su uniformisani trendovi postali sigurnija zona od autentičnog izričaja koji kao takav ulazi u prostor rizičnog dizajna, rekla je Imamović za Oslobodjenje.ba. 

Iz ugla arhitekte, zašto smo tako lako odustali od autentičnosti u korist trendova i kako ta vizuelna zasićenost s mreža utječe na našu stvarnu percepciju?

- Arhitekte i finalni korisnici su skloni prihvatanju prostornih karakteristika koje se direktno naslanjaju na trend, a istovremeno zanemaruju prilagođenost njihovom stvarnim potreba, kontekstu i memoriji mjesta. Kao neko ko svakodnevno konzumira različite sadržaje iz spektra arhitekture, umjetnosti i dizajna, moram naglasiti da trend sterilne, bezkarakterne i preslikavajuće estetike je odavno ugašen na globalnom nivou, a u slučaju našeg mikrolokaliteta i tržišta se iz nekog razloga i dalje intenzivno njeguje.

Objektivno posmatrano, potreba za praćenjem trendova proizlazi iz sprege investitora koji prostor tretira kao robu za brzi povrat kapitala ili u manjkavosti edukacije kroz komunikaciju i proces konsultacija sa arhitektom odlazi u pravcu brzog i bezbolnog odlučivanja, te doslovnog preslikavanja već realizovanih projekata iz njegovog okruženja. Arhitekte, pod ekonomskim pritiskom, postaju izvršioci te estetske mimikrije kojom se minimizira ili faktički anulira promišljanje, filozofski pristup, umjetnički i tehnički. Ova geneza društvenih prilika svodi životni prostor na kulisu statusa, gdje se autentičnost svjesno žrtvuje u korist prepoznatljivosti, čime se direktno degradira dugoročni ambijentalni kvalitet u korist kratkoročne i poznate putanje. Na ovaj način se kolektivno sužava prostor djelovanja, kako za investitora, tako za predstavnike arhitektonske struke.

Između estetike i kvaliteta

Ono što izgleda savršeno na ekranu, često je nefunkcionalno u svakodnevnom životu. Koje su najveće "zamke" modernih trendova u koje ljudi upadaju, a koje dugoročno narušavaju praktičnost doma?

- Jedna od najvećih zamki modernih trendova u uređenju enterijera jeste nekritičko praćenje estetike koja funkcionalnost stavlja u treći plan. Sve češće viđamo prostore ispunjene komadima namještaja koji nemaju stvarnu svrhu, već služe isključivo kao dekorativni elementi, čime se prostor vizuelno zasićuje i gubi na kvaliteti korištenja. Zidne površine se popunjavaju, a sekundarna ritmika na rigidnim komadima namještaja se postiže integracijom negativa - polica koje apsolutno nemaju svrhu i kao takve su suvišne. 

Sličan primjer je pretjerana upotreba linijske rasvjete, koja je postala svojevrsni standard savremenih enterijera. Kada nije funkcionalno opravdana, ona nepotrebno naglašava konture prostora, stvara osjećaj artificijelnosti i povećava potrošnju energije. Treba uzeti u obzir da je prirodno rasipanje svjetlosti najugodnije za ljudsko oko. Isto važi i za sintetičke materijale koji često izgledaju atraktivno, ali dugoročno ne pružaju trajnost i kvalitet koje jedan interijer treba imati. Nisu otporni na habanja - recimo koža, drvo, vuna, generalno prirodni materijali kroz proces habanja dobiju novi efekat i šarm, a takvi su dugoročna i kvalitetna rješenja.  

Koliko je važno da dom ne bude zamišljen kao završen projekat, već prostor koji raste i mijenja se zajedno sa svojim stanarima?

- Možda je to i najveći problem. Životni prostor nije statičan, on se mijenja kroz različite životne faze i zato je poželjno dozvoliti organski razvoj, rotaciju elemenata, prazne plohe, kreativna rješenja koja nastaju isključivo na osnovu zapažanja o načinu korištenja samog prostora. Estetika jeste važna, ali tek kada je u ravnoteži s funkcionalnošću, fleksibilnošću i dugoročnom vrijednošću prostora.

Kako u mnoštvu algoritama koji nam stalno serviraju jedno te isto, čovjek može prepoznati i zadržati svoj autentični potpis? Postoji li neki recept ili vježba za filtriranje tuđih ideja kako bismo otkrili šta zaista nama odgovara?

- U vremenu algoritama koji nam svakodnevno serviraju isto, najveći izazov postaje sačuvati autentičnost. Ne vjerujem da postoji univerzalan recept, ali svaka osoba je drugačija i upravo u toj različitosti leži vrijednost. Smatram da zdrava autentičnost proizlazi iz čovjekove analize sopstvenih sjećanja, iskustava, načina na koji posmatramo svijet te procesa kroz koje filtriramo informacije kojima smo kontinuirano izloženi ili bili izlagani kroz različite faze života. Ideje se razvijaju kroz vrijeme, preispitivanje ličnog iskustva, specifičnosti trenutka. Upravo kroz preglednost ideje se može očitati autentičnost iste.

Postoji početak ideje, njen razvojni put, finalni produkt, konstantno vraćanje i obrađivanje, te njeno sagledavanje iz različitih uglova. Sam proces kreativnog stvaranja je od izuzetnog značaja jer se u završnom radu uvijek prepoznaju njegovi korijeni i lični pečat autora. Autentičnost nije nešto što se može preuzeti ili imitirati, ona se rađa kao posljedica dosljednosti sebi. Tek kada stvaramo iz vlastitih iskustava, a ne iz potrebe da pratimo ono što nam se nameće ili serivra na pladnju, možemo doći do izraza koji je zaista naš i koji se izdvaja iz beskonačnog ponavljanja istog.

Lični pečat

Koji bi bio Vaš zlatni savjet za nekoga ko želi osvježiti svoj dom prema modernoj estetici, ali na način da on i dalje ostane topao i, prije svega, njihov?

- Zlatni savjet je da dozvolite prostoru nesavršenosti, umjesto da tražite komade koji se vizuelno uklapaju u trenutne nametnute trendove, investirajte u tri do pet ključnih elemenata koji imaju emocionalnu težinu ili autentičnu koncepciju - priču. Ovdje govorimo o starom komadu namještaja koji ste restaurirali, umjetničkom djelu lokalnog autora ili komadu dekorativnog karaktera koji svojom skulpturalnom formom redefiniše vizure unutar prostorne aktivacije.

Pratite istinski svoju estetiku i osjećaje, a ako niste spretni sa implementacijom angažujte lokalne arhitekte, umjetnike i dizajnere koji nisu nužno aktuelni već kompatibilni sa vašim frekvencijama. Saradnja sa arhitektama nije jednodimenzionalna, već višedimenzionalni i interdisciplinarni proces kroz koji možemo naučiti mnogo o samom sebi i svojim potrebama. Prostor postaje zaista vaš tek kada u njega integrišete elemente koji ne služe samo estetici, već vašim specifičnim navikama. Na kraju, zapamtite da trendovi služe kao inspiracija, a ne kao pravilo; ako komad namještaja ne čini vašu svakodnevicu lakšom i ljepšom, bez obzira na to koliko je viralno popularan, on u vašem domu nema mjesto.

Brzi trendovi donijeli su i "brzi namještaj" koji se lako mijenja, ali kratko traje. Na šta trebamo obratiti pažnju kada investiramo u prostor?

- Kada investiramo u prostor, ključno je napraviti jasnu distinkciju između fiksne arhitektonske strukture i pokretnih elemenata enterijera - mobilijar, jer je njihov vijek trajanja i uloga transformativna. Investicija treba biti prije svega fokusirana na rigidne i stalne elmente u prostoru kao što su: konstrukcija, podne i zidne obloge, parket, keramika, stolarija i instalacije. Navedeni elementi moraju biti izvedeni beskompromisno kvalitetno jer predstavljaju dugoročnu bazu koja nam treba osigurati ispravnost i trajnost.  

Nasuprot tome, namještaj i dekorativni elementi su podložniji promjenama, ali u ovom slučaju treba izbjeći slijepo praćenje trendova, akcenat staviti na odabiru komade sa snažnim dizajnerskim karakterom i ergonomijom, te odgovarajućom konfiguracijom koja sarađuje sa prostorom. Najbolja strategija je uložiti u bezvremenske forme i neutralne, prirodne materijale koji dozvoljavaju da se karakter prostora lako modifikuje manjim intervencijama, čime se izbjegava zamka trendovskih komada koji brzo poprime status prolaznosti. Prostor treba biti manifestacija njegovog korisnika, kroz estetiku, organizaciju i funkciju, te personaliziran i prilagođen čovjeku i njegovim potrebama, ali sa jasno postavljenim arhitektonskim principima više vrijednosti.