Titov ajvar decenijama se prenosi s koljena na koljeno, a tajna je u pripremi

Ajvar je nezaobilazan dio zimnice u brojnim domaćinstvima, a jedan recept već decenijama privlači pažnju ljubitelja ovog namaza. Riječ je o takozvanom Titovom ajvaru, koji se povezuje s kuhinjom nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita.

Ipak, ovu priču treba uzeti s rezervom jer ne postoje čvrste historijske potvrde da je recept zaista pripreman u Titovoj kuhinji.

Prema predanju, ajvar je pripremao kuhar Dušan Škrba, za kojeg se navodi da je ranije kuhao i za kralja Aleksandra I Karađorđevića. Recept se povezivao s crvenom i zelenom verzijom ajvara, a jedna od njegovih posebnosti bio je izostanak šećera, kako bi se sačuvao prirodan okus pečenih paprika.

Isti recept danas se prenosi i uz ime kuhara Stambola Geštamova, preko kojeg je navodno sačuvan.

Sastojci:

- 25 velikih mesnatih paprika, crvenih ili zelenih
- jeZa pripremu su potrebne:dan veći plavi patlidžan
- suncokretovo ulje – približno litar na 10 kilograma očišćenog povrća
- so – približno 200 grama na 10 kilograma povrća
- jedna mala kašika alkoholnog sirćeta ili sirćetne esencije

Priprema:

Paprike i patlidžan ispecite na šporetu ili roštilju. U verziji recepta koja se pripisuje Titovoj kuhinji posebno se naglašava pečenje izvan rerne, kako bi povrće dobilo karakterističnu aromu.

Nakon pečenja povrće stavite u posudu i pokrijte kako bi se naparilo i lakše oljuštilo. Kada se ohladi, uklonite kožicu i sjemenke, a zatim ga dobro ocijedite.

Paprike i patlidžan sameljite jednom, na mašini za mljevenje mesa, kako bi ajvar zadržao nešto grublju teksturu.

U širokoj šerpi zagrijte ulje, dodajte samljeveno povrće i kuhajte uz stalno miješanje kako smjesa ne bi zagorjela. Kuhanje može trajati nekoliko sati, zavisno od količine vode u povrću.

Ajvar je gotov kada kuhača tokom miješanja počne ostavljati jasan trag na dnu šerpe. Pred kraj dodajte so i sirće, kratko promiješajte i sklonite s vatre.

Vrući ajvar sipajte u prethodno zagrijane i čiste staklenke. U receptima koji se prenose uz ovu priču preporučuje se da se napunjene staklenke vrate u rernu na oko pola sata, kako bi se na površini formirao tanki sloj. Nakon toga staklenke se zatvaraju i ostavljaju da se postepeno ohlade.

Iako historijska veza s Titovom kuhinjom nije pouzdano potvrđena, recept i dalje privlači pažnju zbog jednostavnih sastojaka i načina pripreme koji naglašava okus pečenih paprika.