Rikardo Druškić ne slika budućnost, on gradi svijet u koji možemo zakoračiti

"Transmedijalni Futurizam“ u Historijskom muzeju BiH spaja slikarstvo, animaciju, virtuelnu stvarnost te svjetlosne i zvučne instalacije. 

Na projektu koji je četiri godine čekao svoj konačni oblik radilo je 15 ljudi, a u razgovoru za Oslobođenje Rikardo Druškić govori o stvaranju vlastitog univerzuma, reakcijama publike i želji da umjetnost iz Bosne i Hercegovine predstavi u drugačijem svjetlu.

UMJETNOST KOJA MIJENJA VRIJEMEPutovanje u budućnost s Rikardom Druškićem počinje u Sarajevu

Postoje izložbe pred kojima zastanemo, pokušavajući razumjeti ono što gledamo. A postoje i one koje nas pozivaju da pređemo zamišljenu granicu između posmatrača i umjetničkog djela, da napustimo poznati prostor i zakoračimo u stvarnost koja postoji negdje između umjetnikove mašte, tehnologije i naših vlastitih osjećaja. Upravo takvo iskustvo donosi Rikardo Druškić svojim projektom „IMERZIVNE STVARNOSTI: Transmedijalni Futurizam“, predstavljenim u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.

U razgovoru za Oslobodjenje.ba smo s Druškićem neposredno nakon otvaranja izložbe, na kojoj se njegov višegodišnji umjetnički svijet prvi put u ovom obliku predstavlja domaćoj publici. Ono što je započelo kao autorsko istraživanje preraslo je u složenu cjelinu u kojoj tradicionalno slikarstvo više nije jedino mjesto susreta s umjetnošću. Ovdje mu se pridružuju svjetlosne instalacije, zvuk, animirani film i virtuelna stvarnost, stvarajući prostor u kojem slika nije samo nešto što gledamo nego polazište za iskustvo koje se nastavlja izvan njenih okvira.

- Projekat XANTEA 2502 nakon četiri godine konačno je dobio svoj konačni okvir. Iskreno, dugo sam se tome radovao i dugo sam to očekivao. „Imerzivne stvarnosti: TRANSmedijalni futurizam“ zapravo objašnjava koncept same izložbe, koja predstavlja fuziju tradicionalnog medija od kojeg je sve počelo – slikarstva – s animacijom, virtuelnom stvarnošću te svjetlosnim i zvučnim instalacijama, rekao je Druškić za Oslobođenje.

U središtu projekta nalazi se XANTEA 2502, fikcionalni svijet smješten u daleku budućnost. Na toj planeti koegzistiraju mitološka bića, svjesni roboti i futuristički pejzaži, dok se kroz priču o liku Blu otvaraju pitanja porodičnog nasljeđa i unutrašnjih konflikata. Ipak, budućnost koju Druškić gradi nije samo scenografija udaljenog vremena. Ona postaje prostor za istraživanje tema koje su duboko ljudske, bez obzira na to u kojem se vremenu ili svijetu pojavljuju.

Od platna do svijeta koji se može doživjeti

Posebnost ovog projekta nije samo u njegovoj vizuelnoj raskoši nego i u načinu na koji je nastajao. Druškić je na otvaranju izložbe istakao značaj saradnje s kolegom Harisom Hadžićem, koji je prije nekoliko godina predložio da se njegovi radovi prenesu u virtuelnu stvarnost. Ideja je pokrenula proces u koji su bili uključeni brojni saradnici, a čija je realizacija zahtijevala mnogo vremena, truda i istraživanja.

Umjetnik posebno naglašava doprinos ljudi koji su njegovu viziju pretvorili u iskustvo koje publika danas može doživjeti. Na projektu je radilo 15 ljudi, a saradnju s njima ne posmatra samo kao tehničku podršku nego kao jedan od temelja cijelog poduhvata.

- Ovom prilikom želim se zahvaliti svom timu, timu talentovanih ekscentrika. Neki od najposebnijih ljudi koje sam upoznao, čiji rad cijenim i poštujem, pristali su biti dio ovog projekta i upravo su oni jedan od ključnih razloga zbog kojih je ova izložba danas takva kakva jeste, kazao je Druškić.

Takav pristup otvara zanimljivo pitanje o položaju umjetnika u vremenu u kojem se granice između različitih medija sve više brišu. Slikarstvo ovdje ne nestaje pred tehnologijom niti joj se podređuje. Naprotiv, ono postaje osnova iz koje se razvijaju novi načini pripovijedanja i uspostavljanja odnosa s publikom.

Upravo je u tome važan pomak koji Druškićev projekat donosi: posmatrač više nije nužno udaljen od djela, siguran u ulozi nekoga ko ga promatra izvana. Virtuelna stvarnost omogućava mu da uđe u prostor koji je umjetnik zamislio, dok zvuk, pokret i svjetlost proširuju doživljaj izvan granica tradicionalne izložbene postavke.

Za Druškića, međutim, vrijednost ovog iskustva ne mjeri se samo tehničkom složenošću niti brojem ljudi koji će posjetiti izložbu. Važnije mu je da rad pronađe put do onih koji će ga istinski razumjeti i emotivno doživjeti.

- Rekao bih da je ova izložba veoma posebna, unikatna i rijetka, a današnje reakcije ljudi to su mi upravo potvrdile. Uvijek sam govorio da bih radije imao četiri čovjeka koji prate moj rad i koji su istinski oduševljeni njime nego da mi 15.000 ljudi kaže: „Ovo je super.“ Današnje reakcije bile su upravo u tom pravcu. Ljudi su govorili stvari od kojih su mi zaista krenule suze, ispričao je Druškić.

U toj izjavi otkriva se i ličnija strana njegovog stvaralaštva. Iza kompleksnog projekta, futurističkih pejzaža i tehnoloških rješenja stoji umjetnik kojem je važna neposredna reakcija publike, posebno kada ona prepozna nešto što je nastajalo godinama. Uspjeh, čini se, ne vidi samo u tome da rad bude primijećen nego da kod nekoga izazove osjećaj koji će ponijeti sa sobom i nakon izlaska iz muzeja.

Velike ideje ne moraju nastajati daleko odavde

Druškić je posebno naglasio zadovoljstvo reakcijama publike, naročito kada njegov rad porede s umjetničkim iskustvima na međunarodnoj sceni. Za njega takva poređenja imaju dodatnu težinu jer pokazuju da projekat nastao u Sarajevu može ravnopravno učestvovati u razgovoru o savremenoj umjetnosti i novim tehnologijama.

-Bio sam u Holandiji na sličnom iskustvu, ali ovo je bolje. Bili smo u Barceloni, ali ovo je bolje.Kada god negdje otputujem, a često putujem i imam tu sreću, ljudi ili ne znaju iz koje države dolazim ili je poznaju po ratovima i sličnim stvarima, rekao je Druškić.

Upravo se tu otvara šira dimenzija njegovog projekta. XANTEA 2502 nije samo predstavljanje jednog umjetničkog univerzuma nego i pokušaj da se pokaže koliko daleko domaća kreativna scena može otići kada se spoje autorska vizija, saradnja i spremnost na eksperiment.

Bosna i Hercegovina se u međunarodnim razgovorima često predstavlja kroz političke krize, ratno naslijeđe i društvene probleme. Druškić smatra da postoje drugi načini da se o zemlji govori i da umjetnost može biti jedan od najvažnijih među njima. Njegova ambicija ne završava se na tome da publici predstavi vlastiti rad: želi pokazati da i sredina koja se često smatra malom može stvarati velike ideje.

- Ono za šta se ja zalažem jeste da su sport, kultura i nauka upravo oni mediji kroz koje ljudi, čak i iz malih država, mogu svoju zemlju predstaviti u nekim većim, ljepšim i boljim svjetovima, istakao je.

U toj ambiciji krije se i važnost prostora koji se otvara drugim kreativcima. Druškićev projekat nastao je kroz saradnju različitih ljudi, a umjetnik svoju ulogu ne vidi isključivo u stvaranju vlastitog djela. Jednako mu je važno da dobije priliku pružiti prostor drugima, njihovim idejama i njihovim vizijama.

Podršku projektu pružili su brojni saradnici, institucije i Fondacija Telemach, dok je kompanija Telemach BH sponzor izložbe. Njihovo uključivanje omogućilo je realizaciju projekta koji povezuje savremene tehnologije i umjetničko istraživanje.

Na otvaranju je ministrica kulture i sporta Federacije BiH Sanja Vlaisavljević istakla značaj Druškićevog rada i njegov potencijal da promijeni način na koji posmatramo umjetnost. Takva reakcija ukazuje na širu vrijednost izložbe: umjetničko djelo ne mora završiti na granici platna, niti se njegov smisao iscrpljuje u prvom pogledu.

Govoreći o prilici da ostvari svoju viziju i istovremeno omogući drugima da budu dio projekta, Druškić svoju zahvalnost izražava riječima koje odražavaju i njegov lični odnos prema stvaranju.

- Sretan sam i zahvalan Bogu, univerzumu, kako god to neko želi nazvati ili u šta god želi vjerovati, što sam dobio priliku da drugim ljudima dam platformu, ali i da svoju ideju i viziju manifestujem kroz ovu izložbu. Vjerujem da na kraju dana svi mi koji dolazimo iz Bosne i Hercegovine i Sarajeva možemo biti ponosni na nju, kazao je.

Umjetnost kao prostor susreta

„IMERZIVNE STVARNOSTI: TRANSmedijalni Futurizam“ poziva publiku da razmisli o tome šta umjetnost može postati kada se oslobodi očekivanja da mora ostati unutar jednog medija. Slikarstvo, animacija, zvuk i virtuelna stvarnost u ovom projektu nisu odvojene atrakcije nego dijelovi šire cjeline čiji se smisao gradi njihovim međusobnim odnosom.

XANTEA 2502 pritom ostaje otvorena za različita čitanja. Iza futurističkih prizora i neobičnih bića nalaze se pitanja identiteta, porijekla i unutrašnjih sukoba, zbog čega ovaj zamišljeni svijet nije tek bijeg od stvarnosti. Možda upravo kroz udaljavanje od poznatog možemo jasnije prepoznati ono što nas određuje.

Druškićev rad istovremeno govori o upornosti potrebnoj da se jedna ideja razvija godinama, ali i o značaju ljudi koji je prepoznaju i odluče joj se pridružiti. Četiri godine rada, tim od 15 ljudi i spoj različitih umjetničkih medija postali su okvir u kojem je jedna autorska vizija dobila svoj fizički i digitalni prostor.

Za posjetioce, to je prilika da upoznaju projekat koji spaja različite umjetničke jezike. Za domaću umjetničku scenu, riječ je o podsjetniku da ambiciozne ideje ne moraju čekati neku drugu adresu, veći grad ili drugačije okruženje da bi dobile priliku da budu ostvarene. A za Druškića, možda je najvažnije upravo to što je jedan svijet koji je godinama postojao u njegovoj mašti konačno postao prostor u koji mogu zakoračiti i drugi.

Izložba u Historijskom muzeju BiH otvorena je do 15. novembra 2026. godine, svakog dana od 11 do 19 sati. Ulaznice su dostupne putem platforme Fiesta Lama i na licu mjesta.