Ostvarenje “Whalefall”: Horor u utrobi velike ulješure

Na prvoj poslijepodnevnoj projekciji novog filma na kinorepertoaru, u ovom slučaju ostvarenja “Whalefall” (U dubinama, 2026), reditelja Briana Duffielda, potpisnik ovih redova imao je tu privilegiju da u pokretnim slikama uživa u praznoj sali. Nije to prvi put da se dešava takva situacija, a, po svoj prilici, neće biti ni posljednji.

Prazna sala

Obično se govori o nezainteresiranosti i/ili neupućenosti puka u kvalitetne naslove u ponudi, ali isto tako i o nedovoljnoj promociji samih kinoprikazivača. Doduše, privući publiku u kino na film čija se premisa sastoji od činjenice da mladog ronioca pri zaronu proguta ulješura i da on u njenoj utrobi ima još kisika za sat čini se kao zahtjevan zadatak. To je pokušano preko prvih teasera, trailera i isječaka. Svakako, prazna sala na jednoj projekciji i nije neko mjerilo, bez obzira na sve.

“Whalefall”, prije svega, predstavlja film uz koji ćete sigurno biti na ivici sjedalice dobar dio njegovog trajanja, te isto tako zadržavati dah poput njegovog glavnog protagoniste kada se nađe usisan u utrobu ulješure. Reditelj Brian Duffield je zajedno s autorom istoimenog književnog predloška iz 2023. godine Danielom Krausom napisao scenarij za film u kojem su Krausovu prozu pretočili u iznimne pokretne slike, s toliko detalja zbog kojih ćete i sami, poput glavnog junaka, osjećati klaustrofobiju, kao da ste zajedno s njim u utrobi velike ulješure.

Priča počinje s Mittom Gardinerom (Josh Brolin), kapetanom broda za ronjenje, za kojeg ćemo tokom trajanja filma saznati da je bolovao od neizlječive bolesti i koji oduzima sebi život skočivši u morske dubine opasan tegovima. Svojoj ženi Zari (Elisabeth Shue), sinu Jayju (Austin Abrams) i kćerkama Eve (Jane Levy) i Nan (Emily Rudd) ostavio je zapečaćena pisma, dok su oni organizirali sahranu s praznim kovčegom.

Razbiti klaustrofobiju

Jay nikad nije prežalio očevu smrt niti je otvorio i pročitao ostavljeno pismo. Na godišnjicu očeve smrti dolazi kući sa studija s ludom idejom, koju nikome ne saopćava: da u morskim dubinama pronađe očeve ostatke. Jay ulazi u nemirno more, zaranja i nedugo zatim svjedoči lovu ulješure na veliku lignju, nakon čega i sam završi u njenoj utrobi, s nešto manje od sat preostalog kisika.

Sama scena u kojoj Jay završava u raljama ulješure upriličena je s tolikom dozom horora da se prosto zgrozite i još k tome dobro uplašite. U utrobi ulješure Jay će postepeno uviđati, kroz flešbekove, koliko ga je stvari naučio njegov otac i koliko ga je zaista volio iako to nije iskazivao na lijep način. Upravo su ti momenti oni kojima je potrebno razbiti klaustrofobiju stvorenu u unutrašnjosti ulješure, a ujedno daju značajan doprinos građenju priče.

“Whalefall” je ostvarenje koje je najbolje doživjeti u mraku kinosale, uz najbolji mogući zvučni sistem i na što većem platnu, a to sebi možete priuštiti samo ako pohodite hram sedme umjetnosti.