Eksponate izbacivali kroz prozore, slike spašavali skrivajući ih do kraja rata

Lijepo je čuti kako se samozvani državotvorni političari godinama pozivaju na očuvanje kulturne baštine BiH, no tu se priča i završava. Nakon sada već višedecenijske patnje i borbe za opstanak institucija kulture, prije svih onih od značaja za državu, gotovo da nije više vijest najava o njihovom skorom zatvaranju, nemogućnosti isplate plata, a o realizaciji projekata da i ne govorimo.

Neriješen pravni status koji bi omogućio sistemsko finansiranje iz državnog budžeta tako proživljavaju Zemaljski i Historijski muzej BiH, Umjetnička galerija BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Kinoteka BiH te Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH.

Detektiranje problema

Prostori su sve više devastirani usljed nemogućnosti održavanja, a time su direktno ugroženi vrijedni sadržaji ovih institucija. Posljedica svega je i odlazak zaposlenika. Poneka finansijska injekcija samo održava agoniju, bez naznake skore bolje situacije.

- To je dugoročno krivo nasljeđe etničkog tronošca SDA - HDZ - SNSD, koji je decenijama kulturu tretirao kao prijetnju ili nepotrebni luksuz, neuvijeno je detektirao uzrok problema bosanskohercegovački pozorišni i filmski režiser Dino Mustafić.

Jedna, tri decenija stara priča o devastaciji zeničkog muzeja bit će večeras ponovo aktuelizirana u magazinu O kanala “Ovjereno”. Nije to samo priča o onome što se dešavalo u prostorima muzeja u Zenici tokom rata nego i priča kako se, upravo na tragu Mustafićeve izjave, odnosila nova, “demokratska” vlast prema historiji ovog podneblja, koja je očito trebala početi s njima.

Muzej grada Zenice osnovala je 1966. tadašnja Opština Zenica. Prvi direktor i utemeljitelj, koji je rad na prikupljanju građe počeo godinama prije bio je Fikret Ibrahimpašić Fićo. Muzeju su u gradskoj zoni na korištenje data četiri objekta - bivša jevrejska sinagoga, bivša medresa, koja je tada bila neadekvatno korištena i zapuštena, objekat Hadžimazića kuće, koja je zbog dotrajalosti morala biti srušena i iznova sazidana, te dio tadašnjeg Doma kulture za potrebe likovne galerije muzeja.

Nakon što je 1990. vlast u Zenici preuzela SDA, pod izlikom restitucije, koja ne postoji ni tada, a ni sada, u saradnji sa Islamskom zajednicom i lokalnim HDZ-om, pokreće postupak preuzimanja u posjed pojedinih objekata, upravo onih u kojima su postavke muzeja. No, glavni problem je što je to urađeno stihijski i može se reći na nezakonit i necivilizovan način.

Eksponate iz medrese, bez popisa, utovaraju u kamione, te prebacuju u neuslovne i neobezbijeđene prostorije, koje u nekoliko navrata bivaju obijane. Hadžimazića kuću, gdje je bila vrijedna etnografska zbirka, preuzima Zeničko muftijstvo.

Ploča velikog sudije Građeše, ponos grada i muzeja, leži u blatu ispred medrese. Radnici muzeja na kolicima je prebacuju u sinagogu. Inače, natpis na ovoj ploči dokazuje da je Bosna prije više od 800 godina bila razvijena državna tvorevina. Godine 2013. proglašena je nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.

- I ja sam svjedočio iseljavanju muzeja kroz prozore, u kamione, lopatama. Tako nešto čine samo barbari koji ne zaslužuju kulturu niti je poznaju niti je trebaju. Zašto šteta nije veća, zato što se našlo ljudi koji su tu građu, koja je izbačena, pohranili kako-tako u priručne depoe. Nismo svi isti. Neko je bacao, neko spašavao, prisjeća se Adnadin Jašarević, sadašnji direktor Muzeja Grada Zenice.

Eksponati smješteni u sinagogi, uglavnom iz vremena 1941-1945, uništeni su, razbijeni, bačeni, a što je ilustrovano snimcima tadašnje NTV Zetel. Knjiga predmeta koja treba sadržavati spisak svih muzejskih predmeta nikada nije pronađena.

Greške i kajanje

Objekat gdje je bila smještena likovna galerija preuzima HDZ. Dio slika iz njenog fundusa je nestao ili završio na raznim lokacijama, često u neuslovnim i neobezbijeđenim objektima. Ipak, onaj veći dio je sačuvan zahvaljujući nekolicini zeničkih slikara, koji su ih skrivali na nekoliko lokacija tokom rata. Među njima je i akademski slikar Muhamed Bajramović.

- Ljudi koji su rođeni Zeničani bili su jastrebovi i to su radili. I dan-danas kada se sretnem s tim ljudima priznaju grešku i kaju se. Niko nije imao ništa protiv da se ti prostori vrate, ali je civilizacijski bilo da se radi na stručan način, da se nađe prostor. Nažalost, to tako nije bilo, kaže Bajramović za “Ovjereno”.

Prema nezvaničnim informacijama, jedan dio muzejske građe, ne previše vrijedan, ali ipak otuđen, pronađen je kako u Zenici tako čak i u Beogradu. No, policijska istraga nije okončana konkretnim rezultatima.

Godinama poslije, za potrebe Muzeja grada Zenice bit će izgrađena nova zgrada, u kojoj se sada na moderan način prezentuje muzejska građa. No, uspomena na destrukciju koja se odvijala ratnih godina, ne samo oko zeničkog muzeja nego potom posljedično i na druge institucije kulture ostaje.