„Blizanci“ u Sarajevu pokazuju da pozorišna scena pripada svima

Šta se dogodi kada umjetnost postane prostor u kojem razlike nisu prepreka, nego prilika za povezivanje? Odgovor donosi dječija bajka „Blizanci“, dramski tekst profesorice Emire Švraka u režiji Damira Kusture, koji okuplja učesnike s teškoćama u razvoju i one bez njih, pokazujući da talenat, kreativnost i želja za zajedničkim stvaranjem ne poznaju granice.

Vizualni jezik Umjetnost koja putuje, Muhamed Smakić i Novi Pazar kroz objektiv

Kroz zajednički rad na sceni, učesnici su poslali važnu poruku o inkluziji, razumijevanju i ravnopravnom učešću osoba s invaliditetom u kulturnom životu. Njihova priča podsjeća da pozorište treba biti mjesto susreta različitih iskustava, mogućnosti i talenata.

- To je bajka. Imala sam potrebu, pišući i druge priče, da napišem i bajku. Zamislila sam da glume osnovci, srednjoškolci, oni koji imaju teškoće i oni koji nemaju teškoće. Zamislila sam da se druže. Tu zamisao odlično je realizirao Damir Kustura, čovjek koji ima snažnu empatiju, kazala je za Fenu profesorica Švraka, autorica dramskog teksta.

Od Sarajeva do Zenice i Goražda

Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije Bosne i Hercegovine (CPA FBiH) u oktobru je organizirao javno scensko čitanje „Blizanaca“ u Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ u Sarajevu. Realizaciju projekta finansiralo je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.

Priča će nastaviti svoj put i izvan Sarajeva. Za 30. novembar planirano je gostovanje u Zenici, u saradnji s Udruženjem DLAN, članicom Saveza, dok će predstava 3. decembra, na Svjetski dan osoba s invaliditetom, biti izvedena u Goraždu. Tim događajem Savez će zaokružiti obilježavanje 15 godina rada.

Autorica se nada da će „Blizanci“ dobiti i svoje štampano izdanje. Savez, koji se osim zagovaranja prava osoba s invaliditetom bavi i izdavačkom djelatnošću, nastoji obrazovnim ustanovama i široj javnosti približiti teme koje su često nedovoljno zastupljene u literaturi.

- To je značajno jer nedostaje literature koja se bavi potrebama osoba s invaliditetom. Naša izdanja doniramo vrtićima, školama, fakultetima, udruženjima. Veći broj publikacija je na stranici Saveza, može se besplatno preuzeti. Smatramo da i time dajemo veliki doprinos obrazovnoj inkluziji, naglasila je Švraka.

Postoji i mogućnost da bajka dobije novi život kroz radio-dramu. Režiser Damir Kustura namjerava predložiti tekst za takvu adaptaciju, čime bi poruka „Blizanaca“ stigla i do publike koja predstavu ne može pogledati uživo.

Petnaest godina borbe za vidljivost i ravnopravnost

Profesorica Emira Švraka od osnivanja je direktorica Saveza udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije BiH. Savez je osnovan 2011. godine, a okuplja udruženja iz različitih dijelova Federacije BiH i djeluje na unapređenju položaja osoba s cerebralnom paralizom i njihovih porodica.

Švraka je ljekarica, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije, magistrica dječije i adolescentske psihijatrije i psihologije te doktorica medicinskih nauka. Njen profesionalni put neraskidivo je povezan s dugogodišnjim radom i prijateljstvom s porodicama osoba s razvojnim teškoćama, uključujući cerebralnu paralizu te druge motoričke, psihičke i socijalne teškoće.

Kroz aktivnosti usmjerene na inkluziju, rehabilitaciju, obrazovanje i podršku porodicama, Savez nastoji osigurati bolje uslove za život djece i odraslih s cerebralnom paralizom te njihovo ravnopravno učešće u društvu.

Oktobar u znaku podizanja svijesti

Za osobe s cerebralnom paralizom, njihove porodice i organizacije koje se zalažu za njihova prava, oktobar ima poseban značaj. Međunarodni dan cerebralne paralize obilježava se 6. oktobra, s ciljem podizanja svijesti o potrebama, pravima i mogućnostima osoba s ovim oblikom invaliditeta.

U Federaciji BiH značajan je i 17. oktobar, Dan osoba s cerebralnom paralizom, koji se poklapa s datumom osnivanja Saveza 2011. godine.

„Blizanci“ se tako uklapaju u širu borbu za društvo u kojem osobe s invaliditetom nisu samo tema razgovora nego aktivni učesnici kulturnog, obrazovnog i javnog života. Njihova priča pokazuje da inkluzija ne počinje tek kada se uklone fizičke prepreke, već onda kada se svima pruži prilika da učestvuju, stvaraju i budu prihvaćeni.