Zemlja sve manje sigurna, sedam od devet planetarnih granica je probijeno

Zakiseljavanje okeana prvi put je uvršteno među prekoračene planetarne granice, čime je njihov broj porastao na sedam od ukupno devet. Prema izvještaju „Planetary Health Check 2026“, koji je objavio Potsdamski institut za istraživanje klimatskih utjecaja (PIK), čovječanstvo izlazi iz okvira koje su naučnici odredili kao neophodne za razvoj i očuvanje života na Zemlji. Uz zakiseljavanje okeana, prekoračene su granice povezane s klimatskim promjenama, oštećenjem prirode, promjenama korištenja zemljišta, poremećajima vodenog ciklusa, prekomjernom upotrebom đubriva i zagađenjem. Procjena dolazi u vrijeme kada se klima širom svijeta mijenja brže nego što se predviđalo.

Unutar sigurnih granica zasad ostaju stanje ozonskog omotača i zagađenje zraka. U obje oblasti posljednjih godina zabilježena su poboljšanja, iako izvještaj upozorava na rastući rizik od atmosferskih aerosola u pojedinim dijelovima svijeta. Glavni autor izvještaja Boris Sakschewski naglašava da se pritisak povećava u svim oblastima u kojima su granice već prekoračene. „To znači da raste rizik od velikih, dugotrajnih i potencijalno nepovratnih promjena, dok se naš prostor za grešku u rješavanju tih problema smanjuje“, objasnio je. Autori istovremeno poručuju da daljnje pogoršanje nije neizbježno: naučna saznanja i potrebna rješenja postoje, ali njihova primjena zahtijeva političku i društvenu volju.

Posljedice poremećaja u Zemljinim sistemima vidljive su na svim kontinentima, a proteklih 12 mjeseci obilježio je niz vanrednih okolišnih događaja. Brojne evropske zemlje ove su godine imale najtoplije ljeto otkako postoje mjerenja, dok je na italijanskoj Sardiniji temperatura dostigla 48,4 stepena Celzijusa. Požari su zahvatili Francusku i Španiju, a mnoge države i dalje trpe posljedice suše. Uz štetu na poljoprivrednim površinama i domovima, zabilježeni su i ljudski gubici. Procjenjuje se da je samo u Njemačkoj zbog toplotnog vala 2026. umrlo do 14.000 ljudi. U Pakistanu su monsunske poplave 2025. pogodile više od 6,9 miliona stanovnika: obilne padavine i voda nastala topljenjem glečera povećale su vodostaje i izazvale razaranja nizvodno, piše IFLScience.

Nakon toga, urušavanje glečera na Himalajima pokrenulo je bujične poplave koje su 2026. pogodile Nepal i Tibet, uništile čitave zajednice i odnijele najmanje 1.300 života. Profesorica klimatskih nauka na Imperial College Londonu Friederike Otto tada je za Guardian upozorila da stanovnici Nepala životima plaćaju krizu izazvanu emisijama iz fosilnih goriva hiljadama kilometara daleko. Naglasila je da lokalno prilagođavanje ne može potpuno zaštititi ranjive zajednice nizvodno kada zagrijavanje destabilizira Himalaje te da su, bez znatno bržeg prelaska na nulte emisije iz fosilnih goriva, u narednim godinama neminovne nove katastrofe takvih razmjera. Dodatnu zabrinutost izaziva razvoj „super El Niña“, koji naučnici prate uz istočnu obalu Amerika i za koji se očekuje da će biti znatno snažniji od pojava zabilježenih posljednjih godina.

Izvještaj posebno povezuje klimatsku krizu s gubitkom biološke raznolikosti, upozoravajući da se ta pitanja ne mogu posmatrati odvojeno. Zaštita i obnova prirode navedene su kao neophodan uslov za sigurniju klimatsku budućnost. Nastavak krčenja Amazonske prašume ugrožava jedno od najvećih prirodnih skladišta ugljika, koje je dosad ublažavalo posljedice rastućih emisija. Autori skreću pažnju i na morsko dno, čija se uloga u Zemljinim sistemima često zanemaruje. Koćarenje ostavlja dugotrajna oštećenja, a svake godine zahvati između jedan i dva posto morskog dna. Najčešće su pogođena neka od najproduktivnijih i biološki najraznovrsnijih okeanskih područja. Uz sve veći interes rudarske industrije za duboko more, ukupne posljedice takvih aktivnosti, navodi se, nije moguće kvantificirati.

Uprkos razmjerama krize, autori smatraju da ona nije nepremostiva. Poboljšanje stanja ozonskog omotača navode kao dokaz da zajedničko djelovanje može donijeti rezultate, dok alati za smanjenje emisija, zaštitu prirode i suzbijanje zagađenja već postoje. „Nemamo luksuz vremena, ali imamo znanje, kapacitete i rješenja da promijenimo smjer“, poručio je direktor PIK-a i koautor izvještaja Johan Rockström. Ubrzano vraćanje unutar sigurnih planetarnih granica, naglasio je, neophodno je za zaštitu života, izvora prihoda i zajedničkog budućeg prosperiteta. Izvještaj podsjeća da je čovječanstvo stotinama hiljada godina živjelo unutar granica održivosti, a zadatak narednih decenija jeste povratak u te okvire.