Preminula Margaret Hamilton, žena čiji je kod pomogao ljudima da osvoje Mjesec

Margaret Hamilton, pionirka računarstva koja je predvodila razvoj softvera za NASA-in program Apollo, preminula je 30. septembra u dobi od 90 godina. Njena rješenja pomogla su astronautima da stignu na Mjesec i sigurno se vrate, a njen rad doprinio je priznavanju softverskog inženjerstva kao posebne discipline.

Tokom karijere objavila je više od 130 radova. Na Massachusetts Institute of Technology (MIT) bila je zaposlena od 1959. do sredine sedamdesetih godina, nakon čega je osnovala vlastite kompanije i nastavila razvijati metode za pouzdaniji rad računarskih sistema. Jedan od najvažnijih trenutaka njenog profesionalnog života dogodio se u julu 1969. godine. Lunarni modul Eagle približavao se Mjesecu kada je računar prijavio grešku 1202. Problem s hardverskim prekidačem izazvao je preopterećenje, pa je postojala opasnost da sistem neće moći izvršiti složeni postupak slijetanja.

Hamilton i njen tim razvili su softver koji je mogao prekinuti nepotrebne pozadinske zadatke i dati prednost onima presudnim za misiju. Kontrola leta u Houstonu oslonila se na to rješenje i odobrila nastavak. Uslijedilo je prvo ljudsko stupanje na Mjesec. Pouzdanost softvera za Hamilton je podrazumijevala i pripremu za greške koje drugi nisu očekivali. Takav pristup pokazao se važnim još tokom priprema za ranije misije Apollo.

Njena četverogodišnja kćerka Lauren jednom se igrala simulatorom komandnog modula i tokom simuliranog leta pokrenula program P01, predviđen za pripreme prije lansiranja. Simulator je prestao raditi. Hamilton je zato u tehničku dokumentaciju unijela upozorenje da se P01 ne pokreće tokom leta.

Predložila je i softversku zaštitu, ali je prijedlog odbijen uz obrazloženje da dobro obučeni astronauti neće napraviti takvu grešku. Ipak, Jim Lovell je tokom misije Apollo 8 1968. nenamjerno pokrenuo taj program, nakon čega su nestali navigacijski podaci. Hamilton i njeni saradnici pozvani su da riješe problem. Predložene izmjene potom su ugrađene u program, a događaj poznat kao „Laurenina greška“ postao je rani primjer defanzivnog programiranja: razvoja softvera koji može predvidjeti greške ili ih sam ispraviti.

Hamilton je rođena 1936. godine u Paoliju, u Indiani. Matematiku je počela studirati 1955. na Univerzitetu Michigan, a zatim prešla na Earlham College. Diplomirala je 1958. godine, a uz matematiku je kao sporednu oblast studirala filozofiju. Sa suprugom se 1959. preselila u Boston, gdje je on studirao pravo. Ubrzo je dobila privremeni posao na MIT-ovom odsjeku za meteorologiju. S profesorom Edwardom N. Lorenzom radila je na softveru za vremensku prognozu, što je bio njen prvi ulazak u programiranje. Rezultati tog rada poslužili su i Lorenzovim kasnijim publikacijama o teoriji haosa.

Godine 1961. zaposlila se kao programerka u MIT-ovoj laboratoriji Lincoln. Radila je na projektu SAGE, prvom američkom sistemu protivzračne odbrane, i pisala softver za prototip računara AN/FSQ-7, oznake XD-1. Američke zračne snage koristile su ga za otkrivanje potencijalno neprijateljskih aviona. U tom periodu počela je istraživati pouzdanost softvera, tada novo i uglavnom neistraženo područje. Četiri godine kasnije pripremala se za nastavak studija kada je njen suprug u novinama pronašao oglas MIT-ove Instrumentation Lab. Laboratorija je tražila ljude koji će razvijati softver da bi „poslali čovjeka na Mjesec“. NASA joj je prethodno povjerila izradu programa za računare u letjelicama Apollo, piše MIT.

Hamilton se prijavila i postala prva osoba zaposlena kao programer na projektu Apollo na MIT-u, ujedno i prva programerka u tom projektu. Najprije je razvijala softver za misije bez posade, a potom preuzela vođenje tima za programe korištene u misijama s astronautima. Do 1968. bila je pomoćnica direktora zadužena za tim komandnog i servisnog modula. Na softveru Apolla radilo je više od 400 ljudi. Hamilton je predvodila timove koji su razvijali programe lunarnog te komandnog i servisnog modula.

„Iz moje perspektive, sam rad sa softverom — njegovo projektovanje, razvoj, unapređivanje, praćenje njegovog rada i učenje iz njega za buduće sisteme — bio je barem jednako uzbudljiv kao i događaji koji su pratili misiju“, rekla je za MIT News 2009. godine.

„Nije bilo druge prilike. Znali smo to. Svoj posao shvatali smo ozbiljno, a mnogi od nas započeli su taj put još u dvadesetim godinama. Pronalaženje rješenja i novih ideja bilo je avantura. Predanost i posvećenost podrazumijevale su se. Međusobno poštovanje postojalo je na svim nivoima. Budući da je softver bio misterija, crna kutija, rukovodstvo nam je dalo potpunu slobodu i povjerenje. Morali smo pronaći način i pronašli smo ga. Gledajući unazad, bili smo najsretniji ljudi na svijetu; nismo imali drugog izbora nego biti pioniri.“

U laboratoriji je nastavila raditi i tokom sedamdesetih. Kako se program Apollo približavao kraju, Instrumentation Lab izdvojila se iz MIT-a i postala nezavisna laboratorija Draper.

„Margaret je ostavila neizbrisiv trag u Draperu i zauvijek ćemo joj biti zahvalni“, rekao je predsjednik i izvršni direktor Drapera Jerry M. Wohletz.

„Svojim vodstvom i doprinosom razvoju softvera za NASA-in računar za navođenje Apollo pomogla je osigurati da astronauti Apolla sigurno slete na površinu Mjeseca i sigurno se vrate kući. U Draperu ćemo zauvijek odavati počast njenom naslijeđu.“

Hamilton je 1976. osnovala kompaniju Higher Order Software, čiji se rad zasnivao na njenom pristupu sprečavanju grešaka i razvoju sistema koji mogu funkcionisati uprkos kvarovima.

Deset godina kasnije osnovala je Hamilton Technologies. Kompanija je nudila proizvode i usluge za unapređenje planiranja, sistemskog inženjerstva i razvoja softvera, s ciljem povećanja pouzdanosti, smanjenja troškova i bržeg izlaska proizvoda na tržište.

Njen glavni proizvod je Universal Systems Language (USL), jezik za modeliranje sistema i metodologija razvoja složenog softvera, usmjerena na sprečavanje grešaka i defanzivno programiranje. Hamilton je tokom cijele karijere nastojala osigurati da se razvoj softvera prizna kao zasebna inženjerska disciplina.

„Borila sam se da softver dobije legitimitet kako bi njemu, kao i ljudima koji ga izrađuju, bilo ukazano zasluženo poštovanje. Zato sam počela koristiti izraz ‘softversko inženjerstvo’, da ga razlikujem od hardvera i drugih vrsta inženjerstva, ali da istovremeno svaku od njih posmatram kao dio ukupnog procesa sistemskog inženjerstva“, rekla je za El Pais 2018. godine.

„Kada sam počela koristiti taj izraz, smatrali su ga prilično zabavnim. Dugo je bio predmet šale. Voljeli su me zadirkivati zbog mojih radikalnih ideja. Softver je na kraju, neizbježno, stekao jednako poštovanje kao i svaka druga disciplina.“

Barack Obama uručio joj je Predsjedničku medalju slobode 22. novembra 2016. godine, na ceremoniji u Istočnoj sobi Bijele kuće.

„Hamilton je definirala nove oblike softverskog inženjerstva i pomogla pokrenuti industriju koja će zauvijek promijeniti ljudsku historiju. Njena softverska arhitektura omogućila je velike iskorake za čovječanstvo, kroz kod koji je pomogao Americi da kroči na Mjesec“, navedeno je u obrazloženju priznanja.

Među ostalim priznanjima su NASA-ina nagrada Exceptional Space Act Award za naučni i tehnički doprinos iz 2003, Computer History Museum Fellow Award iz 2017. i Intrepidova nagrada za životno djelo iz 2019. godine. U Nacionalnu kuću slavnih avijacije primljena je 2022. U kasnijim godinama postala je prepoznatljiv uzor ženama u nauci i tehnologiji. Posebnu pažnju privukla je fotografija iz 1969. na kojoj stoji uz odštampani kod svog MIT-ovog tima, naslagan gotovo do njene visine.

Arhivske fotografije prikazuju je i u razgovoru s Normanom Searsom, Phyllis Rye i Ainom Laatsom o misiji Apollo 8, uz program za navigaciju na tabli. Na promotivnoj fotografiji za Apollo 12 pozirala je u maketi komandnog modula dok je pomjerala prekidač. Softver programa Apollo, u čijem je razvoju učestvovala, objavljen je u cijelosti na GitHubu 2015. godine. Dvije godine kasnije dobila je službenu Lego figuricu u kompletu „Women of NASA“, posvećenom četirima ženama iz historije te agencije.

Prvobitni dizajn osmislila je Maia Weinstock, stručnjakinja za naučnu komunikaciju i zamjenica uredničkog direktora MIT Newsa. Hamilton je gotovo završeni prototip pogledala zajedno s njom i Lego dizajnericom Tarom Wike, prije nego što je komplet postao dostupan širom svijeta.

Olivier de Weck, profesor programa Apollo i vršilac dužnosti šefa MIT-ovog Odsjeka za aeronautiku i astronautiku, istakao je da nazvati Hamilton pionirkom ne opisuje dovoljno njen doprinos.

„Reći da je Margaret Hamilton bila pionirka, da je bila ispred svog vremena, značilo bi uveliko umanjiti njen značaj. Bila je softverska inženjerka kada je ta oblast bila u povojima. Ne samo da je sama razvijala napredni kod nego je vodila i tim koji je tu novu tehnologiju koristio za razvoj jednog od najsloženijih sistema koje je čovječanstvo ikada napravilo“, rekao je.

„Program Apollo i dalje je jedno od naših najvećih svjedočanstava o snazi saradnje, domišljatosti i inženjerstva, a Margaret Hamilton dala je ključni doprinos njegovom uspjehu. Za nju je to bio tek početak! Postala je poduzetnica i tokom izuzetne karijere ostala među predvodnicima razvoja sistemskog softvera, istovremeno djelujući kao zagovornica, mentorica i inspiracija milionima.“

De Weck je naglasio da je njen rad inspirisao generacije stručnjaka za računarstvo i inženjera.

„Njena karijera bila je posvećena sprečavanju grešaka i onome što je nazivala ‘suočavanjem s nepoznatim’. Pokazala je šta znači voditi vlastitim primjerom i uspostavila praksu softverskog inženjerstva zasnovanu na rješavanju problema i sistemskom inženjerstvu, od koje svi imamo koristi“, rekao je.

Iza Margaret Hamilton ostali su kćerka Lauren Hamilton, zet Richard Selesnick, dvojica unuka, četvero praunučadi, braća John i David te sestra Kathryn. Komemoracija će biti održana na proljeće u Cambridgeu, u Massachusettsu.