Nakon 39 godina vratili se zaboravljenom eksperimentu i zatekli nešto nevjerovatno

Gotovo četiri decenije nakon pokretanja velikog šumarskog eksperimenta u australskoj saveznoj državi Victoria, istraživači su se vratili na lokacije koje su godinama bile gotovo zaboravljene. Ono što su tamo pronašli ponudilo je novi uvid u dugoročne posljedice različitih načina upravljanja šumama.

Australska vlada je krajem 1980-ih počela istraživati alternative potpunoj sječi, odnosno praksi u kojoj se na određenom području odjednom uklanjaju sva ili gotovo sva zrela stabla. Takva sječa ne provodi se samo radi iskorištavanja drveta, već se može koristiti i zbog kontrole bolesti ili drugih potreba upravljanja šumama. Ipak, u to vrijeme nije bilo potpuno jasno kakve dugoročne posljedice potpuna sječa ostavlja na šumu i postoje li bolji načini koji bi omogućili njen oporavak. Zaštitari prirode upozoravali su da potpuno uklanjanje stabala predstavlja ozbiljan problem za rijetke vrste koje tako mogu ostati bez cijelog staništa.

Sačuvana u ćilibaruBuba stara 100 miliona godina ima strukturu koja nikada nije viđena ni kod jedne životinje

Vlada u istraživanje uložila 26 miliona dolara

Australska vlada izdvojila je 26 miliona dolara za istraživanje mogućih alternativa na područjima Tanjil Brena u Centralnom gorju Victorije i Cabbage Tree Creeka u East Gippslandu. U okviru projekta Silvicultural Systems Project istraživači su na različitim dijelovima šume primijenili nekoliko metoda. Na nekim područjima provedena je tradicionalna sječa, na drugim su sječene manje površine, dok je na trećim primijenjeno intenzivno prorjeđivanje, pri kojem je uklonjeno između 50 i 70 posto stabala.

Promjene su potom praćene i poređene s kontrolnim dijelovima šume koji nisu bili dirani. Budući da je riječ o dugoročnom eksperimentu, prvi značajniji rezultati počeli su se pojavljivati tek početkom 2000-ih. U početku su nalazi pokazivali da se planinski eukaliptus bolje obnavlja na područjima na kojima je izvršena potpuna sječa. Međutim, to nije bio kraj priče, piše IFLScience.

Istraživači se vratili u šumu

Eksperiment je s vremenom uglavnom pao u zaborav, pristupni putevi zarasli su u vegetaciju, ali je šuma nastavila rasti. Kada su istraživači 2014. godine ponovo posjetili područje u okviru drugog projekta, uočili su značajne promjene. Rezultati prvobitnih istraživanja uglavnom su i dalje važili, a područja na kojima je provedena sječa imala su veći rast. Međutim, posebno iznenađenje čekalo ih je na površinama na kojima je nekoliko decenija ranije provedeno intenzivno prorjeđivanje.

Stabla koja su tada ostavljena izrasla su do ogromnih dimenzija. Iako su bila stara samo oko 80 godina, najveća su u prosjeku imala prečnik veći od jednog metra u visini prsa, dok su pojedina prelazila 1,5 metara. Prorjeđivanje im je omogućilo više prostora i resursa, a stabla su na takve uslove odgovorila izrazitim rastom.

Šuma nadoknadila sav uklonjeni ugljik

Još značajniji rezultat odnosio se na skladištenje ugljika. Dijelovi šume koji su bili intenzivno prorijeđeni u drvetu su pohranili jednaku ili čak veću količinu ugljika od kontrolnih područja na kojima nije bilo sječe. Za samo 30 godina intenzivno prorijeđena šuma nadoknadila je sav ugljik uklonjen tokom sječe. Osim toga, naknadno je akumulirala dovoljno dodatnog ugljika da izjednači povećanje zabilježeno u netaknutim kontrolnim područjima.

Istraživači su otkrili i druge posljedice ovakvog razvoja šume. Starija i veća stabla imaju veću vjerovatnoću da prežive šumske požare, a istovremeno predstavljaju stanište za rijetkog Leadbeaterovog oposuma. Postavljanjem kamera na području nekadašnjeg eksperimenta istraživači su ove ugrožene životinje pronašli isključivo na površinama koje su bile intenzivno prorijeđene, dok ih nisu zabilježili na dijelovima šume koji nisu bili sječeni. Ipak, istraživači naglašavaju da je riječ o samo jednoj ugroženoj vrsti među brojnim životinjama koje žive u ovim šumama.

Prorjeđivanje nije rješenje za svaku šumu

Nalazi ne znače da bi potpunu sječu jednostavno trebalo zamijeniti prorjeđivanjem. Istraživački tim naglašava da različiti oblici upravljanja zemljištem i šumama imaju svoju svrhu te da postoje situacije u kojima prorjeđivanje nije odgovarajuća metoda. Dugogodišnji eksperiment u Tanjil Brenu, međutim, pokazao je da postoje alternative potpunoj sječi koje istovremeno mogu odgovoriti na potrebe društva za drvetom, održavati zalihe ugljika i doprinositi očuvanju biološke raznolikosti.

Istraživači smatraju i da bi širom svijeta mogli postojati drugi davno zaboravljeni eksperimenti koje bi vrijedilo ponovo posjetiti. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Forest Science.