Buba stara 100 miliona godina ima strukturu koja nikada nije viđena ni kod jedne životinje

Izuzetno dobro očuvan fosil bube stare oko 100 miliona godina otkrio je naučnicima anatomsku strukturu koja do sada nije pronađena ni kod jedne poznate životinjske vrste, bilo da je riječ o danas živim ili izumrlim životinjama. Fosil je pronađen sačuvan u ćilibaru iz Kačina u Mjanmaru i potječe iz perioda krede. Analiza primjerka pokazala je da pripada redu Coleoptera, koji obuhvata sve bube, ali i izumrloj porodici Cretophengodidae, srodnoj krijesnicama i njihovim srodnicima.

Nova vrsta dobila je ime Icaroramus perisi i predstavlja novi rod buba iz grupe Lampyrid. Naučnicima je pažnju privukla činjenica da je imala organ za proizvodnju svjetlosti na zadnjem dijelu tijela, ali još neobičnije bile su njene antene.

Iz nevolje u nevoljuPilot proveo 40 minuta zarobljen u olujnom oblaku i preživio gotovo nemoguće

Antene kakve naučnici nikada ranije nisu vidjeli

Antene ove bube sastojale su se od 12 segmenata, a svaki segment imao je dva para grana poznatih kao lami. Dva para pritom nisu izgledala jednako. Autori istraživanja ovu građu opisuju kao 12-segmentne quadriheteroramose antene i navode da takva arhitektura antena nije poznata ni kod danas živih ni kod fosilnih buba, piše IFLScience.

Upravo je ova karakteristika Icaroramus perisi učinila posebno značajnim primjerkom. Pretpostavlja se da su tako razvijene antene služile za pronalaženje partnera prepoznavanjem hemijskih signala, odnosno feromona u zraku. Moguće je i da su različiti dijelovi neobičnih antena omogućavali životinji razlikovanje različitih hemijskih spojeva i feromona.Kombin acija ovakvih antena i organa za proizvodnju svjetlosti otvorila je dodatna pitanja o načinu na koji je ova životinja komunicirala prije 100 miliona godina.

Imala je i potpuno očuvan organ za proizvodnju svjetlosti

Današnje krijesnice obično imaju jednostavne antene i koriste svjetlosne signale. Icaroramus perisi, međutim, istovremeno je imao izuzetno složene antene i organe koji su proizvodili svjetlost. Zbog takve kombinacije karakteristika, autori istraživanja smatraju da svjetlost možda nije prvenstveno služila za pronalaženje partnera i udvaranje.

Jedna od mogućnosti jeste da je svjetlosni signal korišten kao odbrana od predatora, dok su složene antene mogle imati važniju ulogu u komunikaciji između jedinki i pronalaženju partnera putem hemijskih signala. Starost fosila pokazuje i koliko su rano tokom evolucijske historije ovih insekata nastale različite metode komunikacije. Organi za stvaranje svjetlosnih signala i antene namijenjene hemijskom prepoznavanju bili su razvijeni već prije približno 100 miliona godina.

Drugi sličan fosil iz Mjanmara ove godine

Ovo je drugi fosil nalik krijesnici koji je ove godine pronađen u Mjanmaru. U maju je opisana nova vrsta Cretoluciola birmana, identificirana kao pripadnik "pravih Luciolinae" iz srednjeg perioda krede. Neobične antene pronađene su i kod drugih drevnih insekata. Godine 2023. otkrivena je mikroskopska osa s toliko neobičnim antenama da su naučnici pretpostavili kako su joj možda čak otežavale letenje.

Na krajevima njenih antena nalazile su se jedinstvene minijaturne strukture nalik oblacima. George Poinar, vodeći autor tog istraživanja, tada je pretpostavio da su takve strukture vjerovatno predstavljale smetnju ovom sićušnom parazitu.

Jedinstvena struktura poznata samo kod ove vrste

Građa antena pronađena kod Icaroramus perisi ipak se razlikuje od svega što je do sada poznato. Takva struktura nikada nije pronađena ni kod jedne druge vrste, žive ili izumrle, zbog čega je, prema trenutnim saznanjima, jedinstvena upravo za ovu drevnu bubu.

Otkriće istovremeno pokazuje koliko je komunikacija među ovim insektima mogla biti složena još tokom perioda krede, kada je Icaroramus perisi živio prije približno 100 miliona godina. Istraživanje o fosilu i njegovim neobičnim karakteristikama objavljeno je u naučnom časopisu Proceedings of the Royal Society B.