Novi bestseller: “Utemeljitelj”, Giuliano Da Empoli

Giuliano Da Empoli (1973), autor nezaobilazne knjige “Mag iz Kremlja” (Velika nagrada za roman Francuske akademije, preveden na 30 jezika, vrlo uspješno predstavljen i na velikom ekranu), početkom oktobra je objavio novi dragulj, politički triler, naslova “Utemeljitelj”. Knjiga je u tri prva dana prodata u više od 10.000 primjeraka, a autorska prava su prodata izdavačkim kućama 17 zemalja. Moto knjige, koju je posvetio ocu, je: “Drži glavu u paklu i ne očajavaj.” I ispod toga stoji: “S vremenom sve zacijeli.”

U Silicijskoj dolini

“Utemeljitelj” istražuje utjecaj divova tehnološkog Divljeg Zapada na globalnu moć. Naslov se odnosi na gospodare Silikonske doline, koji se više ne zadovoljavaju nazivom poduzetnik, ni start-uper. Naziv evocira i pojam osnivačā Amerike. Glavni lik knjige je utemeljitelj nove realnosti, filtrirane kroz ekrane mobilnih telefona i tableta, koji svaki dan okupiraju više prostora u našim životima.

Kao i u “Magu iz Kremlja”, autor i ovdje ima insajdera: lik nazvan G, nekadašnji savjetnik presjednika vlade, koji je pao u nemilost: “Tek mi je 40 godina i moj je život već završen.” Poput Da Empolija, koji je bio savjetnik italijanskog predsjednika Vlade Mattea Renzija, G. je gledao kako se njegova luč gasi na Ekonomskom forumu u Veneciji (“mrtva zvijezda, od koje svi odvraćaju poglede”), a privukao je pozornost Alexandera Zimmera, gazde Panoptika, koji neodoljivo podsjeća na stvarnog tehnološkog mogula Petera Thiela, suosnivača Palantira i PayPala, kojem su ideje D. Trumpa vrlo bliske.

A “Zimmer je bio jedini tehnološki milijarder koji se svojski angažirao, i to od samog početka, u korist kandidature D. Trumpa za Bijelu kuću. U sredini naviknutoj propovijedati fasadni progresizam, tim virulentniji što je bio lišen svakog realnog temelja, učinak je bio poput eksplozije. Naravno, kad je Trump izabran, svi su požurili da mu poljube ruku na sastanku u Trump Toweru. Na snimcima, predsjednik je dugo držao Zimmerovu ruku, kao da je više nije htio pustiti”.

Panoptik je moćna kompanija koja koristi umjetnu inteligenciju. Zimmer je ponudio da G. bude potpredsjednik za odnose sa javnošću korporacije za numerički nadzor i analizu podataka, koja surađuje sa državama i multinacionalkama. Zimmer u Silikonskoj dolini ima reputaciju intelektualca i kultiviranog čovjeka, a namjerava uspostaviti jedan od monopolističkih stubova novog gospodarstva, koji imaju vrlo specifičnu težinu u našoj organizaciji realnosti.

Npr: “Na 90% pitanja koje čovječanstvo postavlja svaki dan odgovara Google; Cloud, Amazon i Microsoft drže monopol memorije, FB monopol prijateljstva, Twitter monopol ogorčenja, a Tinder monopol upoznavanja.” Autor prikazuje kako bi svijet izgledao da kontrolu preuzmu Jeff Bezos, Sam Altman i - Peter Thiel. “Ono što se mijenja nisu samo sektori gospodarske aktivnosti, već aspekti ljudske sudbine. Zato naše tvrtke nisu samo poduzeća: one su konstitutivni elementi nove realnosti. A oni koji ju grade nisu samo poduzetnici: oni su utemeljitelji.”

G. je prihvatio posao i uskoro razotkrio istinsku misiju Panoptika, koji nije obični isporučitelj podataka, nego sakupljač (špijun ili suptilni otimač) osjetljivih informacija javnih i privatnih klijenata, da bi iz njih izvukao iznimno pouzdana predviđanja, koja će koristiti policije i vojske u svim osjetljivim zonama u svijetu, i tako vladati finansijskim krizama, pandemijama i ratovima. U to ime se prisjećam sakupljanih meteo podataka za Dan iskrcavanja u Normandiji 1944: da je glavni meteorolog pukovnik J.M. Stagg pristao slijepo primijeniti te informacije, broj poginulih savezničkih vojnika bi bio desetine puta veći, a ishod Drugog svjetskog rata bi bio u najmanju ruku upitan, kao što smo vidjeli u briljantnom filmu “Pressure: D Day” (2026).

Panoptik upravlja informacijskim tokovima i bavi se nadzorom rojeva automatiziranih bespilotnih letjelica kao u aktualnim ratnim sukobima, poput onih u Ukrajini i na Bliskom Istoku. Više od čiste anticipacije znanstveno-fantastične špekulacije, “Utemeljitelj” je romaneskna transpozicija događaja iz naše nedavne prošlosti: razdoblja pandemije Covid-19 i geopolitičkih promjena koje su slijedile.

Sjedište kompanije je u Marbelli. Zimmer nastoji nametnuti novu, racionalnu, kodiranu digitalnu stvarnost, koja zamjenjuje nama poznato, tradicionalno ljudsko iskustvo. Čitatelj lako može uočiti da je autor predstavio elitu sociopatā koji zamišljaju novi svijet i nameću novi društveni poredak. Knjiga stavlja u prvi plan zaokret nove tehnologije, donedavno prikazane kao ujedinjujuće sile (NB: američka administracija pred 11/09 nije objedinila ni uporedila prikupljene raznorodne informacije o potencijalnim opasnostima), ka vojnoj, apokaliptičnoj ulozi: “S onu stranu staklenog zida, dronovi su već prolijetali nebom u sumraku. Oblikovali su apstraktne figure, orla, zvijezdu, kartu svijeta. Svi su podigli glave, sa pogledom onoga koji konačno vidi kako se na nebu iscrtava budućnost koju zaslužuju. Noć se brzo spuštala na dolinu. Naspram glavnog ulaza, kombiji, koji su se spremali prevesti utemeljitelje na večeru, svjetlucali su poput metalnih krijesnica pod reflektorima. Osramoćeni politički savjetnik se na vlastito iznenađenje zatekao u neočekivanoj ulozi.” S jedne strane populisti straše i uveseljavaju narodne mase, a s druge tehnološki moćnici mijenjaju svijet iz temelja.

Da Empoli pokušava podsjetiti da je bit politike naći ravnotežu između korisnog i uzaludnog. Korist je preimućstvo tehnologije, koja je sposobna naći smisao u masi prikupljanih podataka, koji bi trebali biti iskorišteni za napredak civilizacije, i tako istovremeno umaći državama koje su postale klijenti, totalno ovisni od nje. Obećavajući prevaziđenim političarima da se krize mogu razriješiti, Zimmer nudi rješenja u kojima se, sve koliko je moguće, oslobađa ljudskog faktora.

Ako je njihov zacrtani neprijatelj diktatura, onda bi demokracija – koja putem zakona nameće ograničenja – na duge staze mogla imati ozbiljan razlog za zabrinutost. Političari u našim demokracijama igraju na sporednim terenima, a odluke, koje će odrediti našu stvarnost, donose, izvan svake odgovornosti, likovi poput Utemeljitelja. Novi moguli, koji su u tehnologiji pronašli zamjenu za politiku, nezreli su i asocijalni, a konce života na zemlji ne povlače kravatirani i skockani likovi u odijelima, nego “kraljevi-djeca” u poderanim farmerkama i tenisicama.

Dok polako shvaća u šta se ukrcao, G. istovremeno razumijeva i osobnu povijest i duboke porive svog poslodavca, vlasnika Panoptika, i zašto je sjedište kompanije u Španjolskoj. Transpozicija događanja iz Venecije u Marbellu, gdje se razvija intriga, naročito je elokventna: iz nekadašnjeg svijeta kurtizana radnja se premješta u milje nafnih magnata, neumoljivih tehnoloških oblika moći, seksa, droge, mržnje i obožavanja - nepodnošljivo površno okruženje, odjednom posijano razdorom i neredom. Tako započinje igra mačke i miša između magnata, ex političkog savjetnika i gospođe po imenu Gaia (na grčkom majka zemlja). Predstavljena kao djelić raja i neka vrsta antidota sumraku svijeta, ona je suprotnost Zimmerovoj ambiciji da prirodu zamijeni tehnologijom i umjetnom inteligencijom.

Pisac je liku Zimmera dodao izmišljeni privatni život koji nema veze sa realnim modelom. Intima i imidž su se sudarili, a iznenađenje se ne može ni iskorijeniti ni ukinuti. Malo iracionalnog je ostalo u svijetu luđaka: “Zimmer je znao pretvoriti gradove u ekrane, lica u podatke, sjećanja u mrtve arhive, ali još uvijek nije znao kako sjesti na klupu; svakodnevne geste su mu bile strane.” Jednog dana, grom iz vedra neba, desila se ljubav i njegov stroj se zaustavio.

Ples u praznom

Na Costi del Sol, usred europskog Dubaija prepunog lamborghinija, živi se među “skoro slavnima”, istovremeno dželatima, žrtvama, profiterima i njihovim nasljednicima, “stiglim na kraj Povijesti” u blještećem raju, čija je privlačnost na glasu još od doba diktatora Franca, gdje su se sklonile njemačke nazi familije, kojima je Argentina bila predaleko.

Šačica ljudi održava na životu boemsku utopiju u kojoj su svojevremeno sudjelovali Adnan Khashoggi, saudijski trgovac oružjem koji je nezamislivu raskoš stekao od procenata prodaje, i čuveni Jean Cocteau, “posljednji ljudski faktor, u sukobu sa Zimmerovim željama”. “Inteligencija koju su stvorili ima svoja ograničenja: nema tijela, nema zadovoljstva i nema ljubavi. Nazivajući je superiornom, uvjeravajući nas da ona to jeste, ispraznili su ideju čovječanstva od njenog značenja… Živimo u svijetu u kojem je sve manje tjelesnosti.” “Skoro bestežinska tijela su plesala u praznom. Prvi put sam proklinjao njihovu bezbrižnost, amneziju ovog prostora koje reciklira sve: novac, nekulturu, nasilje, u jednakom sjaju bez duše, koji čini svijet dostupnim svakoj vrsti horora.”

Da Empoli je za Paris Match izjavio: “Paradoksalno, mislim da pišem roman ne da bih se udaljio od realnosti, nego da bih joj se približio. Roman daje mogućnost da se storija ispriča iznutra, da se čitatelja (kao lakmus papir) uroni u situaciju, da bi je osjetio, a ne samo razumio.” Knjiga govori o odsustvu sjećanja, o frenetičnosti, proždrljivosti i strahu od smrti, a rasplet je spektakularan. Gaia je svima pobrkala račune.