Jedna od najljepših balada bivše Jugoslavije završila na sudu zbog krađe stihova

Jedna od najpoznatijih pjesama grupe Bijelo dugme, „Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš“, iza sebe ima i priču o sporu koji se vodio zbog njenog autorstva. Dok je balada iz 1979. godine postajala jedan od najvećih hitova jugoslavenskog rocka, pjesnik iz Semberije Drago Kuđić tvrdio je da su pojedini stihovi i motivi preuzeti iz njegove poezije.

Njegove tvrdnje dovele su do sudskog postupka s Goranom Bregovićem, ali spor nije završen u Kuđićevu korist. Bregović je dobio slučaj, dok je pjesnik, prema kasnijim zapisima o njegovom životu, do smrti smatrao da mu je učinjena nepravda. Iza ove priče stoji gotovo zaboravljeni pjesnik i novinar čiji se život znatno razlikovao od života muzičara koji su punili koncertne dvorane širom bivše Jugoslavije.

Ko je bio Drago Kuđić?

Drago Kuđić rođen je 1931. godine, a preminuo 2003. Bio je pjesnik, novinar i boem iz Semberije, kojeg su prijatelji opisivali kao povučenog i zamišljenog čovjeka. Veliki dio vremena provodio je u brčanskim kafanama, družeći se s ljudima koji su poznavali njegov pjesnički rad. Među mjestima na kojima se okupljao bila je i kafana Istra, koja je kasnije srušena.

Upravo je u tim kafanskim druženjima često govorio svoju pjesmu „Sve će to mila moja“. Godinama kasnije, taj naslov postao je jedan od razloga zbog kojih se njegovo ime povezivalo s poznatom baladom Bijelog dugmeta. Kuđić je smatrao da postoje značajne sličnosti između njegovih pjesama i Bregovićeve kompozicije, posebno kada je riječ o pjesmi „Majevički nokturno“.

Stihovi zbog kojih je pokrenut spor

Prema Kuđićevim tvrdnjama, Bregović je iz njegovih pjesama preuzeo pojedine motive i stihove, spojio ih i iskoristio za stvaranje balade koju je Bijelo dugme objavilo 1979. godine. Posebnu pažnju privlačila je sličnost između stiha iz Kuđićeve poezije „Sve će to, mila moja, prekriti snegovi beli“ i poznatog stiha iz pjesme Bijelog dugmeta „Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš“.

Pored toga, naslov „Sve će to mila moja“ već se pojavljivao u Kuđićevom pjesničkom stvaralaštvu. U kasnijim tekstovima posvećenim njegovom životu navodi se da je pjesnik upravo zbog ovih podudarnosti odlučio pravnim putem tražiti priznanje autorstva.

Smatrao je da je njegov rad poslužio kao osnova za Bregovićevu pjesmu i da mu zbog toga pripada priznanje. Međutim, sudski postupak nije potvrdio njegove tvrdnje. Spor je okončan u korist Gorana Bregovića, a Kuđić nije uspio ostvariti ono što je tražio.

Prema dostupnim zapisima o njegovom životu, ni nakon sudske odluke nije odustao od uvjerenja da su njegovi stihovi iskorišteni bez odgovarajućeg priznanja.

Život daleko od muzičke slave

Dok je pjesma Bijelog dugmeta stjecala sve veću popularnost i postajala jedna od najprepoznatljivijih balada jugoslavenske muzičke scene, Kuđić je nastavio živjeti daleko od javnosti. Njegovo ime ostalo je poznato uglavnom ljudima koji su pratili njegov književni rad ili bili upoznati s pričom o sudskom sporu.

Posljednje godine života proveo je u teškim okolnostima, suočen sa siromaštvom, bolešću i usamljenošću. Prema zapisima o njegovoj biografiji, komšije su ga pronašle mrtvog u stanu tek nekoliko dana nakon smrti. Pretpostavlja se da je preminuo krajem januara 2003. godine. Sahranjen je na pravoslavnom groblju u Brčkom, a troškove sahrane snosila je općina.

Priča koja se ponovo otvara decenijama kasnije

Iako je sudski spor završen Bregovićevom pobjedom, Kuđićevo ime povremeno se ponovo pojavljuje u pričama o nastanku pjesme „Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš“. U tim osvrtima posebno se izdvajaju njegove pjesme „Sve će to mila moja“ i „Majevički nokturno“, čiji su pojedini motivi i stihovi bili predmet poređenja s baladom Bijelog dugmeta.

Kuđić je godinama pokušavao dobiti priznanje za ono što je smatrao svojim autorskim doprinosom, ali u tome nije uspio. Tako su uz jednu od najpoznatijih pjesama Bijelog dugmeta ostale vezane dvije različite životne priče: uspjeh Gorana Bregovića i njegovog benda te sudbina pjesnika iz Semberije koji je tvrdio da je dio njegovog stvaralaštva završio u velikom muzičkom hitu.

Dok je balada nastavila živjeti među generacijama slušalaca, priča o Dragi Kuđiću i njegovom pokušaju da dokaže autorstvo ostala je mnogo manje poznata široj javnosti.