Život na jakovim leđima

Dogodilo se ono što sam više puta najavljivao u svojim tekstovima. Tibet je ponovo potresao snažan zemljotres. Geološki procesi, koji su započeli prije 50-60 milijuna godina, i danas odnose živote. Indijska ploča nezaustavljivo se kreće ka sjeveru i direktno se sudara sa euroazijskom pločom. Taj iskonski proces živ je i danas – Indijska ploča se i dalje kreće prema sjeveru brzinom od nekoliko centimetara godišnje. Ovaj konstantni pritisak podiže Himalaje i Tibetanski plato i pokreće podzemne sile koje izazivaju zemljotrese, kao što je bio ovaj posljednji.

Kineske vlasti priopćile su da je potres ovoga puta dosegao magnitudu 6,8 i da je u njemu poginulo najmanje 126 ljudi, dok je Američki geološki zavod procijenio magnitudu potresa na 7,1, a epicentar je bio u Shigatseu, planinskoj regiji u zapadnoj Kini, koja graniči s Nepalom. Shigatse, koji je udaljen oko 387 kilometara od tibetanske prijestolnice Lhase, smatra se svetim gradom i sjedište je Panchen lame, druge najvažnije duhovne ličnosti u tibetanskom budizmu. Vijesti koje pristižu svakim danom kazuju da broj žrtava raste.

“Mi živimo na leđima jaka koji nas često pokušava stresti s leđa!...” - kazivao mi je jedan visoki lama, prilikom boravka u Lhasi.

U prošlom stoljeću bilo je 10 katastrofalnih potresa magnitude šest ili više stepeni, u radijusu od 150 milja od epicentra. Godine 2008. gotovo 70.000 ljudi poginulo je u snažnom potresu u jugozapadnoj kineskoj pokrajini Sechuan. Potres magnitude 7,8 stupnjeva Richtera, 2015. godine, usmrtio je gotovo 9.000 ljudi i oštetio gotovo milion građevina, što ga čini jednim od najsmrtonosnijih potresa u povijesti Tibeta.

GRAD U EPICENTRU: U svetom gradu Shigatseu, epicentru posljednjeg zemljotresa, nalazi se mnoge tibetanske svetinje neprocjenjivih vrijednosti. Između ostalog, tu je prije 600 godina podignut i čuveni samostan Tashilhunpo, tradicionalno sjedište duhovnog vođe Panchen lame. Kako je poznato, dalaj-lama je u dramatičnim okolnostima izbjegao aneksiju svoje domovine 1959. godine, nakon što ju je prisvojila Kina, i našao utočište u Indiji, dok je Panchen lama, njegov duhovni i politički zamjenik, ostao u Shigatseu. Vjerovanje u reinkarniranje lama, odnosno duhovnih tibetanskih vođa, karakteristična je značajka tibetanskog budizma, koji se na ovim prostorima razvio u sedmom stoljeću.

Visokogorska područja Shigatse i Tingri smještena su na kineskoj strani Mount Everesta, u kojima živi više od 62.000 ljudi. To su naselja na nepristupačnim planinskim vrletima do kojih je teško doći. Zbog toga će posljedice zemljotresa još dugo biti krajnje nepoznate. Za vrijeme svojih boravaka i istraživanja na Tibetu, prošao sam tim krajevima i dobro znam koliko su daleki i tegobni, ali jednako tako neobični i fascinantni.

Shigatse je grad u kome se teško spava. Uvijek kada bih se našao u njemu, činilo mi se da gubim dio svoje zapadnjačke samosvijesti i racionalnosti i da postajem drukčiji, izdržljiviji, mudriji, razumniji, tolerantniji, zapitaniji i skloniji budističkim iskustvima i poimanju života i svijeta, koji me okružuje. Ponekad, kad bih se zagledao u sagovornika, učinilo bi mi se da razumijem i shvatam njegove misli prije nego što ih on izgovori.

U mističnim lamaserijama sam se osjećao kao da sam u njima provodio neke svoje ranije živote, osjećao bih poznate mirise uljanih kandila iz ranog djetinjstva, prepoznavao bih zastrašujuće detalje na licima budističkih božanstava i demona oslikanih na zidovima hramskih prostorija, a u starim bogatim knjižnicama kao da su mi se same otvarale stranice drevnih spisa na sanskritu i ja bih se osjetio kako sam bogatiji za mnoga životna iskustva.

Noću dugo ne bih mogao da zaspim. Gledao bih kroz otvorene prozore skromnih prenoćišta i ne htijući bih odlutao među zvjezdane prostore noćnog baldahina; plovio bih nebesima iznad dalekih himalajskih vrhova i usamljenih tibetanskih lamaserija; čas osluškivao utihla budistička zvona i prepoznavao potmulu riku dalekih samostanskih zurli; osluškivao šapate svetih mantri; uzbuđeno šetao i obilazio mračne prostorije, čudeći se mističnoj galeriji nebrojenih božanstava iz mističnih budističkih mitova i legendi.

U tim neobičnim snoviđenjima proticala bi mi svaka besana noć u Shigatseu. Ujutru, naravno, svojim prijateljima saputnicima, profesoru dr. Enveru Imamoviću, alpinisti Borisu Kovačeviću, lingvisti Josipu Svobodi i dr. Eldinu Karaikoviću, ne bih ni pokušavao objasniti moje neobične noćne doživljaje. Držao sam ih podalje od toga, ali je srećom dosta toga ostalo zabilježeno u mojim putnim dnevnicima.

NEPROCJENJIVO BLAGO: Naš boravak u gradu Panchen lame naprosto nas je fascinirao. Saznali smo od visokih lama, koji su došli u posjetu ovom svetom gradu, mnoge zanimljive pojedinosti o složenim testovima i mističnim protokolima kroz koje je morao proći sadašnji Panchen lama da bi bio ustoličen na to visoko sveto mjesto. Njegov dvorac u Shigatseu je istovremeno i svojevrstan muzej, ali je tokom godine zaključan i gotovo niko ne zna kakve kulturološke i historijske vrijednosti krije u nebrojenim odajama.

Najznačajnija lamaserija Tashilhunpo nalazi se u podnožju visokih Drolmarija (Tarine planine), na zapadnoj strani Shigatsea. Osnovan od strane prvog dalaj-lame 1447. godine, jedan je od najvažnijih samostana u tibetanskoj povijesti i kulturi. Na zapadnoj strani svete lamaserije, koja ima oko 57 dvorana i 3.600 soba, podignut je veličanstveni hram posvećen Metteyya Buddhi (Budućem budi), koji s razlogom izaziva najveće interesovanje hodočasnika i stranih posjetilaca. Tu su i dragocjene Budine stupe i više vrijednih budističkih rukopisnih tekstova i brojni zanimljivi murali.

U Tashilhunpou je podignuta gorostasna statua, koja nema premca u budističkom svijetu. Sjedeći na lotosovom sjedalu visokom 3,8 metara, statua Metteyya Buddhe visoka je 26,2 metra i široka 11,5 metara. U nju je ugrađeno pravo bogastvo - 360 kilograma zlata i 150 tona bakra i mesinga. Uz to, ona je ukrašena nebrojanim biserima, jantarom, žadom, tirkizom, koraljima, dijamantima i drugim dragim i poludragim kamenjem, pa se smatra da je njena materijalna vrijednost uistinu više nego basnoslovna. Veličanstvena statua je rađena ručno, a na njoj je punih devet godina radilo više od 900 najumješnijih tibetanskih majstora različitih zanatskih profila.

Prema budističkim svetim spisima i proročanstvima u koja se duboko vjeruje, Metteyya Buddha (ili Budha koji će doći!) nada je cjelokupnog čovječanstva. Na Tibetu svi vjeruju da se on tek treba da pojavi u srcu Tibeta, a kada se jednom to dogodi, kažu lamaistička vjerovanja, cijelim svijetom će zavladati mir, tolerancija, ljubav i opšte razumjevanje i blagostanje. Zbog toga, posljednjih decenija na planinskim stjenama širom Tibetanske visoravni sve je više grafita sa otvorenim pozivima: “Dođi, o Metteyya, dođi Milostivi!…”

U okviru Tashilhunpa podignute su prelijepe statue boginje Ārya Tārāe (Plemenita Tara), najpopularnije boginje na Tibetu, nježne majke stvaranja i svih ljudskih vrlina. Za Bijelu Taru, koja je smještena u sredini hrama, vjeruje se da donosi dug, sretan život i mir, a dvije zelene boginje-Tare zadužene su da štite od mogućih fizičkih i duhovnih opasnosti. Malo dalje od njih podignuto je i nekoliko stupa, svetih grobnica, u koje su u prošlosti sahranjene znamenite Panchen lame. Najljepša i najluksuznija je stupa, odnosno grobnica, desetog Panchen lame, u koju je ugrađeno čak 1.354 kilograma zlata, 246.794 bisera i 868 komada dragog kamena i nebrojene druge dragocjenosti.

Pa, ipak, središte Shigatsea djeluje poput krajnje suprotnosti bogatoj raskoši i sjaju Tashilhunpa. Zapuštenim ulicama besciljno lunjaju brojni psi lutalice, a sirotinjske trgovine i primitivni dućani djeluju kao iz davno minulih vremena. Suho i sirovo meso izloženo je na uličnim tezgama bez ikakve higijenske zaštite. Uz rub oštećenog pločnika, brojni stolovi sa jeftinim nakitom, turističkim suvenirima i bižuterijom, uzaludno čekaju kupce koji neće doći. Rijetki prolaznici, ćutljivi i zabrinuti, i ne gledaju tezge i ulične trgovce. Sve djeluje zapušteno i ubogo.

NA KAPIJI TIBETA: Ali, naš put vodio nas je dalje. Cilj nam je bio Gyantse, grad, hram i vojna utvrda, koju je protresao posljednji zemljotres. Gyantse se smatra kapijom Tibeta. Herojskim gradom. Tokom duge i dramatične tibetanske historije smatrao se neosvojivim. Podignut na najznačajnijem strateškom mjestu, iznad plodne doline Niang-chu, na raskršću najvažnijih antičkih trgovačkih puteva koji su iz dalekih odredišta Kashmira, Indije i Sikhima, Butana i Nepala vodili prema carskoj Lhasi, Gyantse je kontrolirao trgovačke karavane, bogobojazne hodočasnike i neznance sumnjivih namjera.

Stoljećima je važio za treći najveći i najznačajniji grad na Tibetanskoj visoravni. Sve vrijeme je bio u sjenci Lhase i Shigatsea, ali je njegov značaj u odbrani Tibeta bio više nego važan. Ispod njegovih tri kilometra dugih monolitnih kamenih bedema, mnoge osvajačke horde doživljavale su teške poraze, a ugled i bogatstvo mističnog Tibeta ostali su sačuvani od pljački i ratnih poniženja.

Tek godine 1904, kada se ispod zidina pojavila britanska vojska sa teškom topovskom artiljerijom, Gyantse je poslije višednevne očajničke odbrane, u kojoj su živote izgubili svi branitelji grada, pao u ruke Britanaca, potpomognutih borbenim pripadnicima Gurki i Sherpasa. Od tada, smatraju tibetanske lame, počinje njihova nesreća, koja još uvijek traje, iskuzujući se, između ostalog, čestim prirodnim kolapsima i potresima.

KAKVA JE BUDUĆNOST TIBETA: Geološka evolucija Tibetanske visoravni najbolje se posmatra u kontekstu širem od zone dodira Indije i Euroazije. Nakon sudara prije otprilike 50-60 milijuna godina, Zemljina kora se skratila u zapadnom i središnjem Tibetu, dok su se veliki fragmenti litosfere pomaknuli iz zone kolapsa prema područjima povlačenja rovova u zapadnom Pacifiku i Indoneziji. Prestanak brze migracije pacifičkog rova ​​(prije otprilike 15 do 20 milijuna godina) poklopio se s usporavanjem izbacivanja fragmenata izvan visoravni i vjerojatno je pridonio početku brzog izdizanja površine i zadebljanja kore u istočnom Tibetu.

Čini se da je posljednji rezultat brzog kretanja duboke Zemljine kore prema istoku, vjerojatno rezultat procesa unutar kanala kore, snimljenih seizmičkih pomicanja ispod istočnog Tibeta. Ovi događaji označavaju prijelaz na moderni strukturni sistem, koji se trenutno prilagođava deformacijama duboko unutar Tibeta, izazivajući česta pomjeranja tla i zemljotrese. Zbog toga je sudbina Nebeske zemlje krajnje neizvjesna.