U rezidenciji boga Shive

”Moderna fizika danas priznaje da postoji 11 različitih dimenzija. Kažu da su paralelne dimenzije. U jogi se smatra da postoji 21 dimenzija, zatvorene jedna u drugoj. U njima postoje bića koja nisu kao mi. Nemaju ničega ljudskog. Ona su dugo koliko i mi, ali za nas ne postoje. Za njih možemo, ali ne moramo postojati, ovisno o tome ko su. To je kao 21 kozmički prostor, jedan u drugom, i svi funkcionišu samostalno. Jedini način da ih uvijek budemo svjesni jeste da odemo na svetu planinu Kailash.”

Indijski guru Sadhguru
(Jagadish Vasudev)

Brzo sam shvatio da na Tibetu vrijeme nikome mnogo ne znači. Ljudi rijetko koriste časovnike, a ako se nađete u nekoj od starih lamaserija, kao ja, osjetićete kako se u vama miješaju vremena – čas ste u vrtlozima prohujalih, čas u sadašnjosti, a čas vam se učini da ste u čudesnom vremeplovu u kome - kakvog li čuda - doživljavate fascinacije nekih budućih vremena. Ta nestvarna vremenska vrteška pratiće me sve vrijeme, ma koliko se trudio da odredim mjesto i sadržaje u sopstvenim dnevnim istraživačkim planovima. Što se tiče Tibetanaca, oni žive u zemlji vječnosti, njima nije bitno ni koji je dan, ni koji je mjesec, ni koja je godina!

Sve se u njihovim jednostavnim životima odvija usporeno, bez trke i žurbe. Dok u rukama okreću molitvene mlinove i izgovaraju svete mantre, predani su svetim vjerovanjima i tradicijama, nebu i nebrojenim božanstvima u koje bezuvjetno vjeruju. Nama se, ipak, žurilo i takmičili smo se s vremenom. Morali smo preko tibetanskog beskraja, prije nego što preko visokih himalajskih vrhova provale monsuni i prospu kiše i snjegove. Naš cilj je sveta planina Kailash, gdje stoluje moćni bog Shiva!

DREVNA VJEROVANJA: U dubini duše osjećao sam neku vrstu ponosa i trijumfa. Kailash nije obična planina. Nikako. Njegov zov osjećam od rođenja, kao poziv sudbine. I dok se vozimo u davno rashodovanom vojnom džipu, za čijim je volanom naš vodič Kachan iz Lhase, ne krijem dobro raspoloženje. Puno mi je srce, a silna želja da obavim ovo naporno putovanje, ispunjava me čudesnom energijom. Svojevremeno, dok sam bio reporter sarajevskog porodičnog magazina Svijet, bavio sam se idejom da obiđem sva sveta mjesta na plavoj planeti, ali sam odustao zbog nedostataka finansija.

O Kailashu se u budističkom svijetu pričaju čudesne legende, a bogobojazni hodočasnici, koji se upute pješice ili na koljenima, svjedoče o različitim fenomenima koje iskuse na putu. Pričao mi je jedan prijatelj da je posjetu obavio bez priprema, s nevjerovatnom lakoćom, a dok je boravio ispod svete planine, ispunjavale su ga fascinacije, koje nikada u životu nije iskusio. “Osjećao sam se čudno, kao da me neko nosi, kao da hodam u bestežinskim okolnostima!”, tvrdio je.

I zaista, mnogi posjetitelji i istraživači doživljavali su fantastične prizore i duhovne doživljaje, a neki su čak doživljavali astralna putovanja kroz vrijeme i prostor. Bilo je i onih koji su s čuđenjem primijetili da im kosa i nokti brže rastu ili da nisu u stanju zaspati. Brojne naučne studije govore da je vrh Kailasha, poznat kao axis mundi - mitološka “veza između neba i zemlje”, ma šta to značilo. Neki smatraju da je povezan i sa drugim zagonetnim lokacijama širom svijeta, kao što su egipatske i južnoameričke piramide i tajanstveni Stonehenge, koji je – gle čuda – od Kailasha udaljen 6.666 km. I još nešto: slučajno ili ne, ova tibetanska svetinja od Sjevernog pola je udaljena također 6.666 km!

Stare kronike kažu da Kailash predstavlja drvo života ovog svijeta. Staroindijske Vede svjedoče, a te se tvrdnje ponavljaju i u “Ramayani”, jednom od dva najvažnija sveta epa hinduizma. Njegov vrh Polmapass, koji prema predanjima prestavlja rezidenciju boga Shive, visok je 6.666 (!) metara i seže do samog božanskog carstva, a podnožje se proteže do donjih granica Himalaja. Zbog toga se o Kailashu govori kao o božanskoj planini koja prolazi kroz sva tri duhovna carstva svemira.

Dok živo razgovaramo o tibetanskim tradicijama, vozimo se lošim, džombastim putem, ali naše raspoloženje je na visini. Usput prolazimo pored umornih hodočasnika, koji u rukama vitlaju molitvene mlinove i nijemo slijede putne staze omeđene molitvenim maramama. Utonuli u svoje misli i nadanja, ne obraćaju pažnju na nas. Krajolik kroz koji prolazimo drži nas budnim: visoka brda, brzi potoci, golemi kanjoni, bučne rijeke, netaknuta jezera, stada jakova, nomadska naselja… To je Tibet. Ima hiljadu lica. Ko ga jednom doživi, nikad ga neće zaboraviti.

NESTALO KRALJEVSTVO: Do prvog prenoćišta stigli smo u sami sumrak. Bilo je hladno i prvo što smo potražili je sklonište od studenog vjetra što prodire do kostiju. Prenoćište djeluje kao da je iz vremena Marka Pola. U sobi prepunoj ustajalog zraka, dvadesetak neurednih metalnih kreveta i desetak pospanih hodočasnika koji nas prate s neskrivenim čuđenjem. Imamo vreće za spavanje i u njima se dobro osjećamo. Tako smo navikli. Ali prije spavanja, pravimo instant supu da bismo utolili glad. Ona nas osvježava i vraća nam dobro raspoloženje.

Moj krevet je ispod minijaturnog prozora kroz koji se vidi divlji himalajski krajolik. Nad mirnom dolinom bdiju daleki snježni planinski vrhovi i bajkovito zvjezdano nebo procvjetalo zvjezdanim pupoljcima. Među milionima titravih zvijezda, promiču nebeske lutalice, asteroidi i komete. U hladnoj noći punoj mistike, tamo daleko u svemirskim prostranstvima, nečujno se rađaju novi svjetovi i tiho se gase zvjezdane dijademe. Tibetanci Kailash nazivaju Kangri Rinpoche, što znači - Obožavana snježna planina. Za hinduse, to je dom boga planina Shive i simbol njegovog phallusa; za đaniste, tamo je prosvijećen njihov prvi vođa; za budiste Kailash je pupak svemira; Bon religija ima mnogo imena za svetu planinu - Vodeni cvijet, Planina morske vode ili Planina sa devet svastika!

Prolazimo kroz beživotni Okrug purana, sivo kameno područje okruženo visokim snježnim planinama u kojima, prema legendama, i danas živi sveta ptica rok, planinama o kojima se ispredaju egzotične orijentalne priče. To je područje u kome žive strašni mitski snježni lavovi, koji su ugrožavali sirote stanovnike rane civilizacije Shangshung, koja se pominje u nekim spisima na sanskritu. Imala je svoj jezik shang-shung, svoje tradicije i običaje. Bonisti je smatraju svojom svetinjom. Kraljevstvo Shangshung imalo je, navodno, dubok utjecaj na kulturu cijelog Tibeta. Njegovo misteriozno izumiranje ostavilo je mnoge zagonetke koje nisu riješene tokom minulih stoljeća.

Hiljadama godina, prosvijetljeni mudraci Indije i Tibeta su putovali na planinu Kailash i taložili svoja mudra znanja u energetskom obliku nepojmljivom zapadnom poimanju života. U budističkim svetim tekstovima planina Kailash je poznata kao planina Meru, sa pet svetih vrhova hinduističke, đainske i budističke kosmologije i smatra se centrom svih fizičkih i duhovnih univerzuma u kojima žive trojica svetih buddha - Manjushree, Avalokiteshwara i Vajrapani. Iz njenog bazena izviru najvažnije rijeke u Južnoj Aziji.

ŠTA KAŽU VEDE: Sve vrijeme, dok se vozimo u džipu, gledamo kako se daleko ispred nas bjelasa veličanstveni vrh svete planine, a kada smo se domogli lamaserije Rongbuk, koja je podignuta na visini od 4.700 metara, činilo nam se kao da smo već stigli u podnožje Kailasha. Osjećaji otežanog disanja, mučne glavobolje i vrtoglavice, ovdje su zbog visinske bolesti neizbježni. Srećom, u Darchenu su ljudi dobrohotni i susretljivi. Kroz njihov gradić prolaze skromni i pobožni ljudi iz dalekih odredišta, ispunjeni nadom i vjerom, donoseći sa sobom pozitivnu energiju. Okupljaju se oko lamaserije Rongbuk, obilaze budističke oltare, ostavljaju zavjetne marame, ne prekidajući molitve i svete mantre. U gradu ima mnogo malih restorana, zanatskih radnji i dućana, pa smo iskoristili priliku da pošteno jedemo.

Nad našim prenoćištem su se svunoć smjenjivali teški oblaci, zviždao je hladan vjetar, a ujutru se nenadano otvorilo nebo, dovoljno da u daljini vidimo Kailash i njegov ledom okovani vrh. Osjetio sam ushićenje i želju da čim prije krenemo. Najteži dio puta čekao nas je ispod svete planine, na prevoju Dolma La. Pred nama je bilo osam kilometara planinskog uspona i mučnog pješačenja. Trebalo nam je oko pet sati da pređemo ovaj prevoj visok 5.660 metara. Dolma La je tibetansko ime plemenite boginje Parvati, supruge boga Shive. Prema vjerovanju, ona određuje kojem će smrtniku dati blagoslov i dozvoliti da pređe posljednju prepreku i stigne tamo gdje ga srce vuče – pod božansku planinu.

Kailash nije samo veliki crni kristal u obliku piramide, on je svetost i svjetlost za svekoliki budistički svijet. Prema staroindijskim Vedama, planina je veza između neba i zemlje. Njene četiri strane precizno su okrenute prema stranama svijeta, dijeleći svijet na četiri dijela. U Vishnu Purani, jednom od 18 drevnih i srednjovjekovnih tekstova hinduizma, kaže se da se svako lice Kailasha sastoji od dragulja, koji oživljavaju četiri različite emocije. Južno lice najvećim dijelom godine prekriveno je ledom. Prepoznatljivo je po dugoj pukotini koja polazi od vrha do samog podnožja. Hinduisti to gledaju sa strahopoštovanjem, jer je smatraju kičmom boga Shive. Ona se jasno ocrtava i u vodi slanog jezera Rakshastal, koje predstavlja pouzdan dokaz da se cijeli ovaj čudesni ambijent nekada nalazio pod morem.

Zapadno od Rakshastala nalazi se jezero Mansarovar. Iako su međusobno udaljeni tri kilometra, jezera pokazuju različite karakteristike. Mansarovar je slatkovodno sa toplom vodom, a Rakshastal slano jezero sa hladnom vodom. Vjeruje se da Mansarovar posjećuju bića iz drugih svjetova, što nikada niko nije uspio dokazati. Južna strana planine Kailash može se uočiti odmah ispred jezera. Vjeruje se da ona hodočasnicima daruje zaštitu od prerane smrti.

Zapadno lice planine Kailash budi posebne osjećaje. Ona se hodočasnicima pričinjava da ih odozgo, s božanskih visina, posmatra Gospodar sudbine. Priča se, ako pažljivo posmatrate zapadno lice, mogu vam se pojaviti halucinantne slike i prizori koji bude saosjećanje i dobronamjernost. Ipak, najpopularnije je sjeverno lice, koje isijava sjajem suhog zlata, dok se istočno lice može uočiti samo iz velike daljine. Ono je od kristala i smatra se da je najmisterioznije. Za vrijeme Trećeg rajha njemački okultisti su vjerovali da se porijeklo njihove rase može pratiti sve do ovog mističnog mjesta. Zato je Hitler s velikim nadama slao više misija da otkriju skriveno tajno oružje, koje je odlučilo pobjednika u mitskom Kurukshetranskom ratu. Njemački okultisti su vjerovali da budističke mantre izazivaju vibracije koje se mogu koristiti za liječenje, ali i kao ubojito ofanzivno oružje. Bili su sigurni da se te tajne mogu naći na planini Kailash.

BOŽANSKA ENERGIJA: Predveče smo stigli do prenoćišta u podnožju sjeverne strane Kailasha. Crna džinovska stijena bdjela je nad nama. Nisam mogao da skinem pogled s nje. Činilo mi se kao da me uvlači neka sila kojoj se ne mogu oduprijeti. Stara tibetanska vjerovanja kažu - ko stigne do tog mjesta, zaslužio je najveći blagoslov. I sam sam osjetio tu fenomenalnu božansku energiju, poput zlatne vibrirajuće spirale, koja mi je prolazila uz kičmu i završavala na vrhu glave, čineći me posebnim, uzvišenim, pročišćenim i svjesnim da prolazim kroz neku vrstu čudesnog prosvjetljenja. Zatvorio sam oči i prepustio se blaženstvu.

Značajna karakteristika ovog regiona je visoka aktivnost magnetnog polja. Ako biste donijeli kompas u ovo područje, igla bi naprosto poludjela i ne bi uspijevala tačno pokazivati strane svijeta. S druge strane, prema religioznim tekstovima i svjedočanstvima, smatra se da sveta planina posjeduje mistične moći. “Ona je najveća riznica tajnih znanja!” – poručuje indijski guru Sadhguru (Jagadish Vasudev). – “Ljudi su tamo hodočastili više od 12.000 godina i vraćali se prosvijećeni da bi širili mudrost i plemenitost!”

Sveti Kailash uistinu nije obična planina. Kažu da bira svoje posjetitelje. Ne može svako do nje. A jednom kada je posjetite, sve vrijeme boravka na Ovom svijetu, kažu predanja, osvjetljivaće vam životni put, čineći vas posebnim. Kažu da je upravo tako zapisano u starim sansrkitskim svetim spisima. Volio bih da to provjerim i potvrdim!