Koliki vam je neto prihod potreban za komotan život u Evropi?

Koliko trebate zarađivati ​​da biste živjeli ugodno širom Evrope je veoma složeno pitanje.

Kao prvo, pojam „ugodan život” je vrlo subjektivan. Kao drugo, nivoi cijena značajno variraju, kako između različitih zemalja, tako i unutar njih. Kao treće, veličina domaćinstava također varira. Osim toga, podaci o prihodima ne uzimaju u obzir imovinu ili vlasništvo nad stambenim prostorom - piše Euronews Business.

Ipak, određeni pokazatelji prihoda mogu pružiti uvid u to koliko bi ljudima moglo biti potrebno za ugodan život.

Jedan od takvih pokazatelja je ekvivalentirani raspoloživi dohodak.

Pri tome se sabiraju svi novčani prihodi koje ostvaruju članovi domaćinstva. To uključuje prihode od rada, ulaganja i socijalnih davanja, kao i druge vrste prihoda domaćinstva. Od ukupnog iznosa zatim se odbijaju porezi i doprinosi za socijalno osiguranje.

Dobijeni iznos dijeli se s brojem članova domaćinstva preračunatim u „ekvivalentne odrasle osobe”, što znači da se ovdje ne radi direktno o pojedinačnom dohotku.

Velike razlike u novcuPenzioneri ovdje žive kao gospoda, penzije im i 1.000 eura veće nego u Njemačkoj

Rasponi prihoda srednje klase

OECD definiše srednju klasu kao domaćinstva čiji ekvivalentirani raspoloživi dohodak iznosi između 75% i 200% nacionalnog medijana.

Ova kategorija se dijeli na tri grupe: od 75% do 100% medijana čini „nižu srednju klasu”, od 100% do 150% „srednju klasu”, a od 150% do 200% „višu srednju klasu”.

Ne postoji utvrđen standard o tome koliki bi udio nacionalnog medijana prihoda jedno domaćinstvo trebalo imati.

„Ako raspolažemo samo podacima o prihodima, moglo bi se pretpostaviti da većina domaćinstava iznad praga od 150% ima dovoljno prihoda za relativno ugodan život”, izjavio je za Euronews Business Sebastian Königs, viši ekonomista u OECD-u.

Međutim, drugi stručnjaci napominju da prihod iznad 150% medijana ne garantuje nužno finansijsku sigurnost. Euronews Business je izračunao iznos koji odgovara 150% medijalnog dohotka za tri tipa domaćinstava, kako bi se prikazalo koliki neto dohodak domaćinstvo treba da ostvari da bi dospelo u grupu s dohotkom iznad srednjeg nivoa.

U 2025. godini, medijalni ekvivalentni raspoloživi dohodak u EU iznosi 22.939 eura godišnje, odnosno 1.912 eura mjesečno. Jednoj odrasloj osobi koja živi sama potrebno je 2.867 eura mjesečno da bi dostigla 150% medijalnog iznosa.

U 34 evropske zemlje, ovaj iznos se kreće od 603 eura mjesečno u Sjevernoj Makedoniji do 6.491 eura u Švicarskoj. Unutar EU, taj raspon se kreće od 1.023 eura u Rumuniji do 6.256 eura u Luksemburgu.

Ovaj iznos također premašuje 4.000 eura mjesečno u Norveškoj (5.240 eura), Austriji (4.568 eura), Danskoj (4.524 eura), Irskoj (4.392 eura) i Nizozemskoj (4.308 eura).

Među četiri najveće ekonomije EU, Njemačka ima najviši referentni iznos od 3.611 eura. Slijedi Francuska sa 3.307 eura, što je oko 15% iznad prosjeka EU, dok je Italija neznatno ispod tog nivoa, sa 2.758 eura. Španija ima najniži iznos od ove četiri zemlje – 2.546 eura.

Razlika je značajna: jednoj odrasloj osobi u Njemačkoj potrebno je 1.065 eura mjesečno više nego osobi u Španiji.

Ovaj referentni iznos je također ispod 1.000 eura mjesečno u Albaniji (723 eura), Turskoj (755 eura), Crnoj Gori (825 eura) i Srbiji (975 eura). Zajedno sa Sjevernom Makedonijom, svih pet zemalja su kandidati za članstvo u EU.

U 11 zemalja EU ovaj iznos se kreće između 1.000 i 1.900 eura mjesečno, uključujući Portugal (1.808 eura), Poljsku (1.799 eura), Grčku (1.463 eura), Bugarsku (1.108 eura) i Mađarsku (1.099 eura). Da li je paru potreban dvostruko veći prihod?
Paru bez djece nije potreban dvostruko veći prihod nego jednoj odrasloj osobi. Budući da dijele troškove poput stanarine i energije, Eurostat procjenjuje da im je potrebno 1,5 puta više sredstava.

Dakle, u EU, paru je potreban mjesečni neto prihod od 4.301 € kako bi dosegnuli referentnu vrijednost. Za par s dvoje djece mlađe od 14 godina, taj iznos raste na 6.021 €.

Rangiranje zemalja ostaje nepromijenjeno za parove ili porodice jer se iznos za svaku zemlju množi istim faktorom: 1,5 za par i 2,1 za porodicu s dvoje djece.

Poređenje putem kupovne moći

Iznosi izraženi u eurima ne odražavaju razlike u cijenama između zemalja. Standardi kupovne moći (PPS) – vještačka valuta koja eliminiše te razlike – pružaju bolju osnovu za poređenje.

Razlika se smanjuje, ali i dalje ostaje značajna. U PPS jedinicama, referentna vrijednost za jednu odraslu osobu u EU iznosi 2.830 PPS mjesečno. Taj iznos varira od 1.031 PPS u Albaniji do 4.709 PPS u Luksemburgu, što predstavlja razliku od oko 4,6 puta, za razliku od razlike od 10,8 puta kada se posmatra u eurima.

Unutar EU, Mađarska ima najnižu referentnu vrijednost od 1.495 PPS. To znači da je referentna vrijednost u Luksemburgu nešto više od tri puta veća, dok je u eurima ta razlika šestostruka.

Relativno ugodan prihod može omogućiti različite stvari
Ove razlike ukazuju na to da pojam „ugodnog života” može imati veoma različita značenja. Podaci izraženi u PPS jedinicama pokazuju šta se sve može kupiti tim relativno ugodnim prihodom u pojedinim zemljama.

„Isti relativni nivo prihoda može omogućiti veoma različite životne standarde u različitim zemljama. Nalaziti se na nivou od 150 % medijana u jednoj zemlji ne znači imati istu kupovnu moć kao kada se nalazite na nivou od 150 % medijana u nekoj drugoj zemlji”, izjavio je za Euronews Business profesor Koen Caminada sa Univerziteta u Leidenu.

Regionalne razlike unutar zemalja

„Podaci prilagođeni prema kupovnoj moći bi poboljšalo poređenje, ali nacionalni prosjeci i dalje prikrivaju regionalne razlike, posebno kada je riječ o troškovima stanovanja”, dodao je on.

Königs je također istakao da mnoge zemlje OECD-a imaju značajne regionalne razlike, kako u visini prihoda, tako i u troškovima života.

Prihod je samo dio priče; bogatstvo je također važno.
Königs je naveo da prihod otkriva samo dio priče. Nejednakost u bogatstvu, a posebno mogućnost sticanja vlastitog doma, predstavlja gorući problem u mnogim zemljama OECD-a.

„Neki ljudi mogu sasvim dobro živjeti s niskim primanjima jer posjeduju vlastiti dom, a možda žive i u sredini gdje su cijene niže”, rekao je on.

Caminada je također ukazao na ulogu bogatstva i štednje. Objasnio je da se domaćinstvo s skromnim prihodima i ušteđevinom kojoj može lako pristupiti može bolje nositi s neočekivanim troškovima ili gubitkom posla nego domaćinstvo s većim prihodima koje nema ušteđevinu, a opterećeno je velikim dugovima.

Kako definisati ugodan život?

Caminada je napomenuo da bi „ugodan život” trebao podrazumijevati više od same sposobnosti plaćanja računa: „Domaćinstvo bi trebalo biti u mogućnosti priuštiti si adekvatan smještaj, hranu, energiju i prijevoz, učestvovati u društvenom životu, uživati ​​u slobodnom vremenu i odvajati novac na stranu. Ono što je ključno jeste sposobnost podnošenja neočekivanih troškova ili privremenog gubitka prihoda, a da se pritom odmah ne zapadne u finansijske poteškoće.”

Upozorio je da ni 150%, ni 200% nacionalnog medijalnog dohotka ne predstavljaju utvrđeni prag za ugodan život. Naglasio je da klasifikacija OECD-a za srednji nivo prihoda opisuje relativni položaj unutar raspodjele dohotka, a ne to da li je budžet domaćinstva dovoljan za zadovoljavanje potreba.

Dr. Markus M. Grabka iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW Berlin) također je istakao da prihod iznad 150% medijalnog dohotka sam po sebi ne garantuje finansijsku sigurnost.

„Prihod koji premašuje 150% medijalnog dohotka pruža finansijsku sigurnost samo ako je praćen određenim nivoom privatnog bogatstva”, izjavio je za Euronews Business.