Dnevnica 150 KM, plaćeni hrana i prijevoz, a radnici nezadovoljni

Nedostatak radne snage jedan je od najvećih problema s kojima se suočavaju poljoprivredni proizvođači u Bosni i Hercegovini. Iako se za pojedine fizičke poslove nude dnevnice od 150 KM, uz plaćene troškove hrane i prijevoza, takve ponude nerijetko izazivaju nezadovoljstvo.

O ovom problemu govorio je mladi poduzetnik Zdravko Perić, koji je sa svojim poslovnim partnerom Nemanjom pokrenuo farmu koka nosilja u Semberiji, gostujući u podcastu Životna škola.

Perić smatra da je nedostatak zainteresovanih radnika jedan od ključnih izazova za domaće poljoprivrednike, a kao primjer naveo je nedavni oglas za sezonski posao.

- Skoro je bio oglas, traže se ljudi koji će da vade krompir sa njive. Bila je dnevnica za nekih osam sati 150 maraka, plaćen put i hrana. I ja mislim da stvarno je to jedna lijepa dnevnica za naše područje s obzirom na posao i što ti ne treba nikakvo iskustvo, trebaju ti samo volja, ruke, noge, kazao je Perić.

Međutim, reakcije na oglas nisu bile onakve kakve je očekivao.

- I bila je tu paljba komentara loših, da je to nikakva dnevnica, da niko neće doći da radi za te pare, ispričao je.

Prema njegovom mišljenju, upravo problemi s pronalaskom domaćih radnika doprinose sve većem angažovanju radne snage iz inostranstva. Posebno je izdvojio radnike koji u Bosnu i Hercegovinu dolaze iz Nepala, Bangladeša i Indije.

- I mislim da tu nema prostora da se ljudi oslone na naše radnike, zato i dolazi do tog nekog uvoza radne snage iz Nepala, iz Bangladeša, iz Indije, odakle već. Već vidimo po gradovima te ljude koji žive tu i koji su došli ovdje da rade, rekao je Perić.

Govoreći o situaciji u Semberiji, naveo je da na tom području već posluje nekoliko firmi koje zapošljavaju strane radnike.

- Pa ima, imamo par firmi, ima sigurno nekoliko stotina ljudi koji su tu došli da rade. Imamo jednu firmu blizu naše farme koja zapošljava nekih sigurno 150-200 ljudi, istakao je.

Dodao je da su, prema njegovim razgovorima s vlasnicima tih firmi, poslodavci zadovoljni angažovanim radnicima.

Perić je podijelio i iskustvo s jednim stranim radnikom koji je imao priliku raditi na njegovoj farmi. Susret mu je, kako je ispričao, pokazao koliko se razlikuju životni standardi i percepcija vrijednosti novca.

- Ja sam imao priliku da kod nas na farmi radi jedan takav čovjek i ja sam, kad je došao, dao mu 100 maraka da ima kod sebe. I on kaže: "Sa ovim parama ja u Bangladešu mogu da živim mjesec dana i to baš dobro", prisjetio se.

Ovo iskustvo Perić je povezao sa svojim viđenjem odnosa domaćih radnika prema zaradi i poslovnim mogućnostima.

- I onda vidi da smo mi malo i nezahvalni što se tiče našeg standarda ovdje, zaključio je.

Iako smatra da mladi nisu dovoljno zainteresovani za rad na selu, Perić vjeruje da poljoprivreda može biti prilika za pokretanje vlastitog posla.

- Ali može se živjeti na selu. Može se izabrati neka niša gdje imaš svoje kupce, nebitno da li to bila jaja, da li to bilo meso, povrće, prerada nekog voća, bilo šta. Može se živjeti, poručio je.

Ipak, naglašava da su za sigurniji razvoj poljoprivrednog poslovanja potrebni podrška države, privrednih komora i nadležnih ministarstava.

Kao poseban problem izdvaja prodaju proizvedene hrane, zbog čega smatra da bi udruživanje poljoprivrednika moglo donijeti značajne koristi.

- Svi mogu da proizvedu, ali kad dođe do te prodaje, tu je već problem, istakao je Perić.

O izazovima pokretanja vlastitog biznisa, poljoprivredi, marketingu i iskustvima razvoja farme Zdravko Perić govorio je u novoj epizodi podcasta Životna škola.