Mikroplastika prolazi kroz posteljicu i utiče na trudnoću, pokazuje nova studija

Mikroplastika se proširila po cijelom svijetu, a naučnici je pronalaze i u svim dijelovima našeg tijela. Ipak, tek otkrivamo kako ona utiče na naše zdravlje.

Nova studija koju su napravili naučnici sa Slobodnog univerziteta u Amsterdamu, a objavljena je u časopisu Molecular and Cellular Endocrinology, otkrila je da određene mikroplastične i nanoplastične čestice mogu proći kroz posteljicu i tokom trudnoće uticati na proizvodnju steroidnih hormona.

Prisutnost ovih čestica oko fetusa u razvoju je zabrinjavajuća, jer u tim ranim fazama postavljanja arhitekture novog ljudskog tijela bilo kakav poremećaj može imati ozbiljne posljedice. Problem je što još ne znamo ometa li prisutnost plastičnih čestica razvoj ljudskog fetusa.

Studije na miševima pokazale su da sitni komadići plastike koje je majka miš udahnula mogu biti prisutni u organima njenog potomstva do dvije sedmice nakon rođenja. Druga studija ističe kako izloženost mikroplastici i nanoplastici tokom trudnoće može poremetiti razvoj mozga fetusa.

Bitan za imunitetNedostatak vitamina B6 može se primijetiti kroz ove znakove koje tijelo šalje

Istraživačica zaštite okoliša i toksikologije Jeske van Boxel i njen tim, u svojoj su studiji razvili model "Petrijeve zdjelice" napravljen od tri sloja različitih vrsta živih ljudskih ćelija, kako bi oponašao strukturu barijernih slojeva ljudske posteljice.

Prvi sloj sastoji se od BeWo b30 ćelija, koje imaju slična svojstva epitelnom tkivu koje prekriva resice posteljice. Sljedeći sloj sastoji se od HUVEC ćelija, izolovanih iz ljudske pupčane vrpce, a treći sloj je od H295R ćelija, koje potiču iz ljudske nadbubrežne žlijezde. Ćelijski slojevi BeWo b30/HUVEC odabrani su da predstavljaju fizičku placentalnu barijeru, dok ćelijski sloj H295R predstavlja glavni organ koji proizvodi hormone unutar placente, poznat kao fetalna nadbubrežna žlijezda.

Nakon što su sve to postavili, počeli su dodavati različite vrste mikroplastike i nanoplastike u "vanjski sloj" kako bi vidjeli šta će proći kroz ćelije i kakav će uticaj te čestice imati na hormone koje ćelije proizvode.

Otkrili su da je većina plastike prošla kroz sve slojeve membrane, iako ne u istom omjeru. Ipak, više ih je zabrinula promjena u steroidnim hormonima koju su primijetili u modelu. Izloženost polimeru rezultirala je promjenom u ćelijama koje predstavljaju vanjski dio posteljice modela. Više vrsta plastike rezultiralo je smanjenjem etiokolanolona (produkta razgradnje muških polnih hormona poput testosterona koji se izlučuje mokraćom), dok je izloženost polistirenu uticala na nivo estrogena.

"Naša studija pokazuje da nekoliko vrsta mikroplastike i nanoplastike može proći kroz ljudski placentni model i uticati na proizvodnju hormona. Iako to ne znači izravno da uzrokuju štetu tokom trudnoće, naglašava hitnu potrebu za boljim razumijevanjem kako te čestice mogu uticati na razvoj fetusa", upozorila je van Boxel u objavi za medije.