Kratak test, važan signal: Šta hod otkriva o posljedicama pušenja

Novo istraživanje objavljeno u Sarajevo Medical Journalu podsjeća da se posljedice pušenja ne vide samo na nalazima, nego i u svakodnevnim stvarima: pri penjanju uz stepenice, bržem hodu ili običnom odlasku do prodavnice.

Mnogi pušači poznaju taj osjećaj: nekada ste bez problema išli uz stepenice, a danas se nakon nekoliko spratova javi zadihanost. Nekada je brža šetnja bila usputna aktivnost, a sada traži pauzu. Takve promjene često ne dolaze odjednom, nego se nakupljaju tiho, kroz mjesece i godine. Upravo zato ljekari sve češće koriste jednostavne testove koji ne mjere sportsku formu, već pokazuju koliko pluća i organizam mogu podnijeti napor u svakodnevnom životu.

Jedan od takvih testova je šestominutni test hoda. Osoba šest minuta hoda svojim tempom, dok se prate pređena udaljenost, disanje, umor i zasićenost krvi kisikom. Drugim riječima, test daje vrlo praktičan odgovor na pitanje: koliko tijelo može izdržati bez pretjeranog napora? Ako se osoba brzo zamara, teško diše ili slabije održava tempo, to može biti znak da su pluća pod opterećenjem.

Upravo ovom temom bavila se pulmološka studija objavljena u Sarajevo Medical Journalu. Istraživanje je sprovedeno u Općoj bolnici „Prim. dr Abdulah Nakaš“ u Sarajevu, a tokom šest mjeseci praćeno je 60 odraslih osoba: 30 korisnika proizvoda koji zagrijavaju duhan i 30 pušača klasičnih cigareta.

Učesnici su na početku i nakon šest mjeseci prošli spirometrijsko testiranje, laboratorijske analize i upitnike o navikama i respiratornim simptomima. Spirometrija, najjednostavnije rečeno, mjeri koliko dobro pluća rade: koliko zraka osoba može udahnuti i izdahnuti, te koliko je protok zraka očuvan. Za razliku od subjektivnog osjećaja da se „lakše“ ili „teže“ diše, ovakvi testovi daju mjerljive pokazatelje.

Rezultati su pokazali da su korisnici proizvoda koji zagrijavaju duhan nakon šest mjeseci imali bolje očuvane pojedine parametre plućne funkcije. Među njima je i FEV1, jedan od ključnih pokazatelja rada pluća koji pokazuje koliko zraka osoba može izdahnuti u prvoj sekundi snažnog izdisaja. Bolji rezultati zabilježeni su i kod pokazatelja zdravlja manjih disajnih puteva te nivoa zasićenosti krvi kisikom. Nasuprot tome, kod pušača cigareta zapaženi su nalazi koji mogu ukazivati na veće opterećenje disajnog sistema.

Studija je takođe navela da su korisnici proizvoda koji zagrijavaju duhan ostvarili bolje rezultate na šestominutnom testu hoda i spirometriji, uz niže vrijednosti holesterola i markera koji ukazuju na prisustvo upale u organizmu nakon perioda praćenja.

Najvažnija poruka zato nije da postoji „bezopasna“ navika. Ne postoji. Najbolja odluka za zdravlje pluća uvijek je potpuni prestanak pušenja i upotrebe nikotinskih proizvoda. Ali za punoletne pušače koji bi inače nastavili pušiti, ovakva istraživanja pomažu da se bolje razumije razlika između dima koji nastaje sagorijevanjem cigarete i aerosola kod proizvoda koji duhan zagrijavaju, ali ga ne sagorijevaju.

Za običnog čovjeka, možda je najkorisnije to što se posljedice pušenja mogu prepoznati i prije nego što postanu ozbiljan problem. Ako se sve češće zadišete u aktivnostima koje su vam ranije bile lake, to nije nešto što treba ignorisati. To može biti signal da pluća traže pažnju i dobar razlog da se obratite ljekaru, uradite osnovne pretrage i razmislite o promjeni navika.

Jer pluća rijetko šalju dramatična upozorenja na početku. Mnogo češće šalju tihe poruke: kraći dah, sporiji hod, veći umor. Šest minuta hoda ponekad je dovoljno da ih čujemo.