Zaljubili su se, a onda su morali provjeriti jesu li brat i sestra

Arthur Kermalvezen, začet uz pomoć donora sperme, godinama je u muškarcima koje je sretao zamišljao mogućeg biološkog oca.

- Zamišljao sam da bi to mogao biti moj nastavnik, ljudi koje sam viđao u autobusu... Bio sam veoma ljut jer je nemoguće živjeti na taj način, kazao je.

Avion naglo propaoKrenuli na putovanje iz snova, suprug nije preživio, udovica tuži aviokompaniju

Kada se kao odrastao zaljubio u Audrey, koja je također začeta uz pomoć donora sperme u Parizu, pitanje porijekla dobilo je potpuno novu težinu, piše BBC.

Upoznali su se 2010. godine na okupljanju aktivista začetih uz pomoć donora. Audrey njihov susret opisuje kao "ljubav na prvi pogled", ali ubrzo se pojavila ozbiljna dilema - postoji li mogućnost da su u srodstvu?

U vrijeme kada su rođeni, u Parizu su postojale samo dvije banke sperme, a mnogi muškarci donirali su više puta. Zbog toga nije bilo moguće isključiti mogućnost da imaju istog biološkog oca.

Francuski zakon otežao potragu

Problem je predstavljao francuski zakon. Genetski test u Francuskoj može narediti i nadzirati samo naučni istraživač, ljekar ili sudija, dok se posjedovanje kućnog DNK testa može kazniti sa više od 3.500 eura.

Kompanije poput 23andMea, Ancestryja i MyHeritagea zbog toga svoje testove ne nude u Francuskoj.

Zagovornici zakona, koji je na snazi od 1994. godine, smatraju da se tako štite osjetljivi genetski podaci i sprečavaju porodični sukobi izazvani neočekivanim rezultatima. Arthur, međutim, ističe da je Francuska jedina evropska zemlja koja korištenje takvih testova tretira kao krivično djelo.

Audrey je pravnica specijalizovana za bioetičko pravo. Za svoje porijeklo saznala je tek kao odrasla osoba, iako je začeta 1979. godine, prije donošenja zakona kojim je garantovana anonimnost donora.

Tražeći druge osobe začete uz pomoć donora, naišla je na Arthura, koji je napisao knjigu o svojoj potrazi za biološkim porijeklom. Prepoznala je u njegovim riječima osjećaje s kojima se i sama godinama suočavala.

Kada su se upoznali, privlačnost je bila trenutna. Ipak, prije nego što započnu vezu i zajednički život, željeli su biti sigurni da nisu u srodstvu.

Testirali su se kod ljekara

Nakon višemjesečne potrage pronašli su ljekara na jugu Francuske koji je za 900 eura u gotovini obavio genetski test. Rezultat je pokazao da nisu u srodstvu.

Ipak, nisu bili potpuno mirni jer je ljekar prekršio zakon saopćivši im rezultat.

- Brinuli smo da je možda šarlatan, prisjeća se Audrey.

Od 2010. godine pokrenula je niz pravnih postupaka pokušavajući dobiti informacije o svom donoru. Željela je saznati je li još živ, želi li ostati anoniman, koliko puta je donirao spermu i postoji li mogućnost da je Arthur među njenom polubraćom.

Nije uspjela.

Nakon tri godine pravnih borbi, Arthur i Audrey odlučili su riskirati i 2013. godine su se vjenčali. Francuski najviši upravni sud dvije godine kasnije odbio je Audreyinu posljednju žalbu.

Prije rođenja njihovog prvog djeteta jedan ljekar provjerio je podatke o njihovim donorima. Otkrio je da su rođeni različitih godina, što je značilo da nije riječ o istom čovjeku.

Ipak, Arthur je i dalje imao sumnje pa su na kraju odlučili uraditi kućni DNK test. Rezultat je potvrdio da nisu u srodstvu.

DNK donio neočekivana otkrića

Testiranje je potom dovelo do novih otkrića. Arthur je na Božić 2017. godine, nakon tri decenije pitanja o svom porijeklu, konačno stupio u kontakt sa svojim donorom.

Audrey je doživjela još veće iznenađenje. Među njenim DNK podudaranjima pojavila se Sophie, žena koju je ranije zastupala pred sudom u borbi za prava osoba začetih uz pomoć donora.

- Otkrila sam da je Sophie, žena čiji sam slučaj zastupala pred sudom, moja biološka sestra, kazala je.

Arthur i Audrey testirali su se zajedno sa još osam aktivista. Od deset osoba, četvero je imalo istog donora - Audrey, njen brat Peter, Sophie i njen brat David. Time se pokazalo da strah od mogućnosti zajedničkog donora nije bio bez osnova.

Godinama kasnije DNK podudaranje s osobom iz SAD-a pomoglo je Audrey da pronađe svog donora Philippea, ali je on već bio preminuo.

Njegova porodica prihvatila je Audrey i omogućila joj da sazna više o svom biološkom porijeklu i zdravstvenoj historiji porodice. Vidjela je Philippeove fotografije i snimke.

- Mogu ga gledati, vidjeti kako se kretao i čuti njegov glas, kazala je.

Audreyina pravna borba i Arthurova knjiga doprinijeli su promjenama francuskih zakona. Osobe začete nakon aprila 2025. godine moći će, nakon što postanu punoljetne, dobiti podatke o identitetu svojih donora.

Francuska, međutim, ostaje jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojima su kućni DNK testovi zabranjeni.

- Svaka osoba ima pravo znati svoje porijeklo i svoju historiju, poručuje Audrey.