Za pad mosta u Italiji izrečene zatvorske kazne od skoro 200 godina zatvora

Osam godina nakon urušavanja mosta Morandi u Genovi, u kojem su poginule 43 osobe, donesena je prvostepena presuda bivšem čelniku kompanije zadužene za upravljanje autocestama. Iako je sudski postupak konačno završen u prvom stepenu, među žrtvama i ljudima koji su izgubili domove presuda je izazvala podijeljene reakcije.

Sudije u Genovi osudile su Giovannija Castelluccija na 12 godina zatvora. Bivši izvršni direktor kompanije Autostrade per l'Italia, koja je upravljala mostom Morandi, bio je prvooptuženi u ovom slučaju.

Teretilo ga se da je bio upoznat sa strukturnim nedostacima mosta, ali da je odgađao radove na stubu koji se kasnije srušio. Tužilaštvo je za njega tražilo zatvorsku kaznu od 18 godina.

Presuda donesena, ali kazna izazvala nezadovoljstvo

Giuseppe Rodino presudu dočekuje s pomiješanim osjećajima. Pozitivnim smatra to što je odluka suda konačno donesena, ali istovremeno vjeruje da je izrečena kazna preblaga.

Rodino je 40 godina živio ispod mosta Morandi, a u svom domu bio je i u augustu prije osam godina, kada se jedan od stubova srušio. Posmatrao je kako veliki dio ceste pada i sa sobom povlači automobile koji su se u tom trenutku kretali mostom.

„Tako nešto ne može se zaboraviti“, rekao je Rodino.

Spasilačke ekipe danima su teškom mehanizacijom pretraživale ruševine, pokušavajući pronaći preživjele. U tragediji su poginule 43 osobe.

Ostaci srušenog mosta još su dugo stršali u zraku, nalik nestabilnim armiranobetonskim zubima. Kada je postalo jasno da će preostala konstrukcija morati biti srušena, Rodino je shvatio da se više nikada neće vratiti u svoj dom.

Nakon urušavanja mosta, on i još oko 700 ljudi morali su napustiti svoje kuće. Uspjeli su ponijeti najvažnije stvari, ali je mnogo njihove imovine ostalo zatrpano ispod ostataka konstrukcije.

Na početak suđenja čekalo se četiri godine

Rodino je kazao da je sudski proces pratio uz dvije dominantne emocije – tugu i bijes. Posebno ga je ljutilo to što suđenje nije počelo sve do četiri godine nakon katastrofe. Nakon toga su protekle još četiri godine do donošenja prvostepene presude.

Dan uoči početka suđenja kompanija Autostrade per l'Italia objavila je pismo izvinjenja. Rodino tu poruku nije dobro prihvatio.

„Trebali su to odmah napisati. Ovako je pomalo kao kad se SAD izvinio američkim starosjediocima za ono što im je učinio“, rekao je.

Uprkos nezadovoljstvu visinom kazne i dugim čekanjem, Rodino smatra da je suđenje bilo važno i za njega i za ostale žrtve, jer je neko konačno morao biti pozvan na odgovornost.

U postupku je bilo optuženo ukupno 57 osoba. Većinu su činili rukovodioci kompanije Autostrade per l'Italia, ali su se među optuženima našli i zaposleni u italijanskom Ministarstvu infrastrukture.

Dvadeset i pet optuženih oslobođeno je krivice, dok su ostalima izrečene kazne koje ukupno iznose gotovo 200 godina zatvora. Taj zbir predstavlja približno polovinu ukupnih kazni koje je tražilo tužilaštvo.

Tužilaštvo je tvrdilo da kompanija Autostrade per l'Italia nije pravilno održavala most kako bi smanjila troškove i povećala zaradu. Odbrana je, nasuprot tome, tvrdila da su oštećenja nastala zbog skrivenih strukturnih nedostataka koje nije bilo moguće otkriti.

Proces je ponovo otvorio i pitanje zapuštenosti saobraćajne infrastrukture u Italiji tokom posljednjih godina, kao i uloge koju je u upravljanju njome imala kompanija Autostrade per l'Italia.

Donesena presuda predstavlja tek prvi korak u sudskom postupku. Očekuje se da će slučaj biti nastavljen pred višim sudskim instancama.