Sin Osame bin Ladena pobjegao od oca i izabrao je sasvim drugačiji put

Omar bin Laden odrastao je u svijetu koji je većini ljudi poznat samo iz televizijskih izvještaja o ratovima, terorizmu i Al-Qaidi. Njegov otac bio je Osama bin Laden, osnivač Al-Qaide i čovjek koji je postao jedno od najpoznatijih imena globalnog terorizma.

Danas je Omarova životna priča potpuno drugačija. Umjesto oružja i ratnih kampova, njegov svijet čine platna, boje, konji, pustinjski pejzaži i prizori američkog Zapada.

Njegov život, međutim, nije počeo daleko od očevog kruga.

Djetinjstvo uz Osamu bin Ladena

Omar bin Laden rođen je 1981. godine u Saudijskoj Arabiji. Kao dijete je živio u porodici koja će narednih godina postati dio jedne od najpoznatijih priča savremenog Bliskog istoka.

Kada je njegov otac početkom devedesetih napustio Saudijsku Arabiju, Omar je s porodicom otišao u Sudan. Nekoliko godina kasnije porodica se preselila u Afganistan.

Omar je kao tinejdžer bio izložen svijetu u kojem su rat, oružje i ideologija bili svakodnevica. Prema njegovim ranijim svjedočenjima, sredinom tinejdžerskih godina prolazio je i obuku u kampovima Al-Qaide u Afganistanu, a sa 16 godina našao se i u ratnom okruženju.

Upravo iskustvo rata, kako je kasnije govorio, počelo je mijenjati njegov odnos prema očevom načinu života.

Tokom adolescencije sve se više udaljavao od svijeta u kojem je odrastao. Oko 19. godine napustio je očev unutrašnji krug, a posljednji put je, prema njegovim riječima, Osamu vidio u Afganistanu 2001. godine, prije napada 11. septembra.

Nekoliko mjeseci kasnije ime njegovog oca postalo je povezano s jednim od najtežih terorističkih napada u modernoj historiji.

„Nisam želio taj život“

Omar je u više intervjua govorio da odbacuje nasilje povezano s njegovim ocem i da je želio izgraditi vlastiti identitet nezavisno od prezimena bin Laden.

Još 2008. godine govorio je o tome koliko mu je teško što ga ljudi automatski povezuju s očevim djelima.

Godinama kasnije, u intervjuima je opisivao kako je upravo iskustvo rata u Afganistanu utjecalo na njegovo udaljavanje od očevog svijeta.

Njegova priča nije jednostavna. Iako je javno osuđivao napade 11. septembra i ideologiju nasilja, njegovi kasniji potezi izazvali su novu pažnju francuskih vlasti.

Godine 2023. francuske vlasti pokrenule su postupak protiv njega nakon objave na društvenoj mreži kojom je, prema navodima vlasti, veličan njegov otac. Omar je negirao da je on autor objave. Iste godine napustio je Francusku i otišao u Katar. Francuski sud je 2024. potvrdio odluku o njegovom udaljavanju, nakon čega mu je izrečena i zabrana ulaska u Francusku.

Od ratnih kampova do platna

Jedan od najneobičnijih dijelova njegove životne priče jeste ljubav prema slikarstvu.

Omar je još kao dječak volio crtati i slikati. Govorio je da je umjetničku stranu naslijedio od majčine porodice, u kojoj su se slikarstvom bavili njegova majka, sestra i ujak.

Tokom boravka u Normandiji, gdje se 2016. godine nastanio sa suprugom, slikarstvo je postalo mnogo više od hobija.

Posebno je tokom pandemije počeo intenzivnije slikati. Njegova djela uglavnom prikazuju pejzaže, pustinje, konje, planine i prizore inspirisane američkim Zapadom.

Njegov stil je prepoznatljiv po jakim bojama, jednostavnim oblicima i svojevrsnom naivnom pristupu. Neka od njegovih djela prikazuju pejzaže Arizone, Nil pod mjesečinom, konje i američke vestern-motive.

Posebno je zanimljivo što je Omar inspiraciju pronašao upravo u američkoj kulturi, iako nikada nije živio u Sjedinjenim Američkim Državama.

Volio je stare vesterne, kauboje i filmove Clinta Eastwooda. Jedan od filmova koje je spominjao bio je „Unforgiven“, priča o čovjeku koji pokušava ostaviti nasilni život iza sebe.

Konji, pustinja i potraga za slobodom

Konji imaju posebno mjesto u njegovoj priči.

Još kao dječak odrastao je uz konje na porodičnom imanju u Saudijskoj Arabiji. Kasnije je upravo život uz konje u Normandiji postao dio njegove svakodnevice.

U jednom intervjuu objasnio je i zašto slika brodove. Za njega oni predstavljaju slobodu, mir i život koji nije vezan za jedno mjesto.

Slično se može čitati i u njegovim slikama američkog Zapada. Pustinje, otvoreni prostori, konji i široki pejzaži predstavljaju svijet potpuno suprotan onome u kojem je proveo dio mladosti.

Na njegovim platnima pojavljuju se čak i mjesta koja su direktno povezana s njegovom prošlošću.

Jedna od poznatijih slika prikazuje planine Tora Bore u Afganistanu, područje u kojem se njegov otac skrivao nakon napada 11. septembra. Omar je govorio da crvena boja na toj slici predstavlja patnju, rat, bombardovanje i smrt koje je doživio tokom života u Afganistanu.

Život pod prezimenom koje ne može pobjeći

Omar može promijeniti državu, izgled, stil života i zanimanje, ali jednu stvar ne može promijeniti – prezime.

U intervjuima je često govorio upravo o teretu imena bin Laden.

Dok su njegove slike naizgled vedre i pune prostora, njegova biografija ostaje neraskidivo povezana s čovjekom čije je ime obilježilo početak 21. stoljeća.

Ipak, Omar je godinama pokušavao izgraditi vlastitu priču.

Umjesto da postane nasljednik očevog ekstremističkog pokreta, izabrao je umjetnost. Umjesto ratnih scena, na njegovim slikama pojavljuju se konji i pustinje. Umjesto Afganistana i kampova Al-Qaide, njegovu maštu okupiraju američki vesterni i široki pejzaži.

U jednom intervjuu rekao je da želi da ljudi vide da je odrastao i da prošlost pripada prošlosti.

Njegova životna priča zato ostaje neobičan primjer čovjeka koji je rođen u neposrednoj blizini jednog od najpoznatijih terorističkih lidera, ali je kao odrasla osoba pokušao izgraditi identitet koji će biti odvojen od očevog nasljeđa.

Danas je Omar bin Laden mnogo više od „sina Osame bin Ladena“ – barem je to identitet koji je godinama pokušavao izgraditi kroz slikarstvo.

Ipak, upravo zbog prezimena koje nosi, njegova prošlost uvijek je korak iza njega.