Razorni potresi sve češće tresu svijet? Brojke otkrivaju šta se zaista događa

Niz snažnih potresa koji su posljednjih mjeseci pogodili različite dijelove svijeta ponovo je otvorio pitanje da li razorni potresi postaju sve češći. Ipak, statistički podaci pokazuju da njihov broj zasad ne odstupa od dugoročnog prosjeka.

Tokom posljednja tri mjeseca snažni potresi pogodili su područja u blizini naseljenih mjesta na Filipinima, u Indoneziji, Venezueli, Kolumbiji i Japanu. Na Filipinima je zabilježen potres magnitude 7,8, u Indoneziji 7,7, dok su Venezuelu pogodila dva potresa magnitude 7,5 i 7,2. Kolumbiju je pogodio potres magnitude 7,4, a Japan magnitude 6,8. Potresi umjerene jačine zabilježeni su i na Havajima, gdje je magnituda iznosila 6,0, te u španskoj Granadi, gdje je potres magnitude 5,2 izazvao manju do umjerenu materijalnu štetu.

El Niño ozbiljno prijetiOva zemlja sprema se za najgore, prijete joj nestašica vode i problemi u brodarstvu

U prosjeku 46 snažnih potresa godišnje

Zemlja je seizmički aktivna planeta i potresi se neprestano događaju širom svijeta. Veliki broj njih je preslab da bi ih ljudi osjetili ili se dešava daleko od naseljenih područja, zbog čega prolaze gotovo nezapaženo.

U prosjeku se približno svakih osam dana negdje u svijetu dogodi potres magnitude veće od 6,5. To znači da se godišnje zabilježi oko 46 takvih potresa.

Do 21. augusta 2026. godine registrovano je 26 potresa magnitude 6,5 ili više.

Ako se sadašnji trend nastavi, njihov ukupan broj do kraja godine mogao bi biti nešto manji od dugoročnog prosjeka. Dosadašnji broj takvih potresa u 2026. također je nešto niži od prosječne godišnje učestalosti tokom posljednjih 40 godina.

Najviše ih je uz granice tektonskih ploča

Potresi su uglavnom koncentrisani uz granice tektonskih ploča, a nastaju kao posljedica njihovog pomjeranja.

Među područjima s većim seizmičkim rizikom nalaze se rasjed San Andreas u Kaliforniji, Alpski rasjed na Novom Zelandu, južni dio Kariba te područje uz rub Pacifičke ploče, poznato kao Pacifički vatreni prsten. U tom području dodatnu geološku opasnost predstavljaju i vulkani.

Potresi se danas širom svijeta kontinuirano prate, a osjetljivi mjerni uređaji raspoređeni su posebno u seizmički aktivnim područjima.

Tokom posljednjih nekoliko decenija količina prikupljenih podataka značajno je porasla, dok su razvijene i nove metode koje omogućavaju preciznije otkrivanje i lociranje potresa.

Veći broj podataka, međutim, ne znači da se dogodilo više potresa. Prosječan broj snažnih potresa u seizmološkim katalozima ostaje stabilan, a najveći potresi evidentiraju se već veoma dugo.

Zašto onda djeluje da ih je sve više?

Snažni potresi nisu rijetkost, ali mnogi od njih ne pogađaju gusto naseljena područja i zato ne privuku veliku pažnju javnosti.

Nedavni potresi nisu neuobičajeni po svom broju, ali se izdvajaju po tome što su pogodili ljude, naseljena mjesta i infrastrukturu.

Čak je i broj potresa koji izazivaju velika razaranja tokom vremena prilično stabilan. Međutim, velike posljedice i intenzivno medijsko izvještavanje mogu stvoriti utisak da se ovakvi događaji dešavaju češće nego ranije.

Na to mogu utjecati i dvije poznate kognitivne pristranosti – pristranost prema nedavnim događajima i iluzija učestalosti.

Prva podrazumijeva da novijim događajima pridajemo veću važnost nego starijim informacijama. Iluzija učestalosti, poznata i kao Baader-Meinhofov fenomen, javlja se kada neki fenomen počnemo primjećivati češće nakon što smo ga jednom posebno osvijestili.

Zbog toga nekoliko razornih potresa koji u kratkom periodu dominiraju vijestima može stvoriti osjećaj da se njihov broj povećava, iako dugoročne statistike to ne potvrđuju.

Od 26 potresa magnitude veće od 6,5 zabilježenih ove godine, samo je nekoliko dobilo veliku medijsku pažnju. Na to utječe i geografska blizina, pa mediji na zapadnoj hemisferi češće izvještavaju o potresima koji se dogode u tom dijelu svijeta, dok sličan obrazac važi i u drugim regijama.

Pripreme i dalje ostaju ključne

Iako nema dokaza da broj razornih potresa raste, posljednji događaji pokazuju značaj pripreme stanovništva u područjima s visokim seizmičkim rizikom.

Na smanjenju rizika mogu raditi i vlasti i građani, kroz razumijevanje seizmičkih opasnosti, gradnju objekata otpornih na potrese i pripremu stanovništva za djelovanje u slučaju katastrofe.

Na Novom Zelandu postoji program AF8, koji uključuje naučno modeliranje, koordinisano planiranje odgovora na katastrofe i uključivanje lokalnih zajednica. Njegov cilj je povećati otpornost stanovništva prije narednog velikog potresa na Alpskom rasjedu.

Slični izvori i upute za pripremu dostupni su i stanovnicima Kalifornije, dok u različitim dijelovima svijeta postoje programi prilagođeni lokalnim seizmičkim rizicima. Dugoročni podaci, uprkos nizu nedavnih razornih događaja, ne pokazuju da snažni potresi postaju učestaliji.