VIDEO
Rat u Iranu iscrpljuje američke zalihe naoružanja, obnova će trajati godinama
Piše: N. F. |
Američka odbrambena industrija ne uspijeva pratiti tempo potrošnje projektila i presretača u ratu s Iranom, zbog čega raste zabrinutost za sposobnost odvraćanja drugih globalnih prijetnji
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uBrzina kojom Sjedinjene Američke Države troše neke od svojih najnaprednijih presretača za protivzračnu odbranu i precizno navođeno naoružanje na Bliskom istoku postala je ozbiljan izvor napetosti unutar administracije predsjednika Donalda Trumpa, dok se rat s Iranom ponovo intenzivira, navode američki vojni i obavještajni zvaničnici upoznati s internim procjenama, piše CBS News.
Istovremeno rastu zabrinutosti zbog spremnosti SAD-a za mogući sukob u indo-pacifičkoj regiji.
Smanjene zalihe odbrambenih presretača i projektila dugog dometa postale su jedna od ključnih tema za vodeće vojne i civilne zvaničnike, koji pokušavaju uskladiti potrebe rata s Iranom i održavanje spremnosti za odvraćanje drugih protivnika, uključujući Kinu.
Američki zvaničnici, koji su za CBS News govorili pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti teme, naveli su da SAD ne može dugoročno održati tempo kojim je u prvim fazama kampanje protiv Irana trošio precizno navođeno naoružanje.
Američka odbrambena industrija nema kapacitete da dovoljno brzo proizvodi projektile kako bi nadoknadila količine koje su već ispaljene ili prebačene u nadležnost Centralne komande SAD-a (CENTCOM), koja vodi operacije u sukobu. Zbog toga su zalihe pod sve većim pritiskom, iako vojne operacije i dalje traju.
Presretači se intenzivno koriste za zaštitu američkih interesa u državama Zaljeva, gdje su raspoređene američke trupe, a koje su meta iranskih dronova i raketnih napada.
Jedna partnerska država rekla je za CBS News da postoji potreba za prekidom borbi, posebno zbog intenziteta iranskih udara na Kuvajt i Bahrein. Kuvajt je ranije ove sedmice saopćio da je Iran pogodio njegovu infrastrukturu, pri čemu su oštećene elektroenergetske i postrojenja za desalinizaciju vode.
U intervjuu za emisiju "Face the Nation with Margaret Brennan" prošlog mjeseca, američki ministar odbrane Pete Hegseth odbacio je tvrdnje da postoji kriza sa zalihama naoružanja. Priznao je da proizvodnja pojedinih vrsta municije traje duže, ali je rekao: "Imamo ih mnogo, proizvodimo ih više nego ikada ranije".
Dodao je da su američke zalihe snažne i da će u budućnosti biti još veće.
Međutim, američki komandanti sve češće koriste bombe s GPS navođenjem opremljene kompletima za navođenje JDAM, kao i bombe Small Diameter Bomb (SDB), precizno vođene klizeće bombe koje mogu gađati fiksne ciljeve na kraćim udaljenostima i koristiti se kao zamjena za oružje velikog dometa.
Na početku sukoba američke snage često su koristile krstareće projektile dugog dometa poput JASSM-a (Joint Air-to-Surface Standoff Missile) i Tomahawk projektila za napade na kopnene ciljeve. Zvaničnici navode da se to oružje i dalje nalazi u arsenalu, ali da se sada koristi znatno štedljivije.
Zvaničnici su za CBS News rekli da su zalihe projektila Army Tactical Missile System (ATACMS), koji se ispaljuju iz raketnog sistema HIMARS, ograničene.
Zabrinutost zbog količina određenih vrsta municije nije nova. Administracija predsjednika Joea Bidena ranije je odgodila isporuku projektila ATACMS Ukrajini upravo zato što bi njihovo izdvajanje iz američkih zaliha moglo ugroziti vojnu spremnost SAD-a, podsjeća CBS News.
Američka vojska potrošila je velike količine presretača Patriot i THAAD za odbranu od balističkih projektila i dronova, pri čemu se zalihe troše brže nego što ih industrija može nadoknaditi.
Tokom perioda primirja, Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) objavio je izvještaj prema kojem je upotrijebljeno više od 1.000 projektila Tomahawk i oko 1.100 projektila JASSM, dok bi njihova potpuna obnova mogla trajati gotovo četiri godine.
U izvještaju se navodi da su zalihe presretača za protivzračnu odbranu pod još većim pritiskom, jer SAD ubrzano troši značajan dio prijeratnih zaliha sistema THAAD, projektila SM-3 i Patriot. Vrijeme potrebno za proizvodnju ovih sistema može doseći i pet godina.
Sve zajedno pokazuje da glavni problem nije samo cijena naoružanja nego i vrijeme. Veliki dio oružja koje se potroši za nekoliko sedmica ili mjeseci neće biti moguće zamijeniti prije nego što prođu godine.


Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.