Otkriveno kako su tekle pripreme FETO-a za pokušaj vojnog udara u Turskoj

Istraga turskih vlasti utvrdila je da je plan koji je prethodio pokušaju vojnog udara 15. jula 2016. godine, iza kojeg stoji teroristička organizacija FETO, nastajao tokom osam mjeseci kroz tajne sastanke održavane između Ankare, Istanbula i američke savezne države Pennsylvanije, uz učešće civilnih operativaca i organizatora puča koji su postupali prema uputama vođe FETO-a Fetullaha Gulena.

Istraga je pokazala da je FETO pokrenuo realizaciju plana odmah nakon parlamentarnih izbora održanih 1. novembra 2015. godine.

Proces je započeo nakon što je Gulen, čiji pokušaji preuzimanja kontrole nad državom putem političkog utjecaja i birokratije nisu dali željeni rezultat na izborima, naložio organizaciji da krene u pripreme za vojni udar.

Nakon prvog sastanka planiranja održanog u Pennsylvaniji 14. i 15. novembra 2015. godine uspostavljeno je jezgro rukovodstva mreže koja je planirala puč.

Grupa koja je upravljala pripremama, predvođena takozvanim civilnim imamima FETO-a Adilom Oksuzom i Kemalom Batmazom, putovala je između Ankare, Istanbula i sjedišta organizacije u Pennsylvaniji kako bi finalizirala plan vojnog udara.

Grupu formiranu nakon Oksuzovog odlaska u SAD činili su Kemal Batmaz, Hakan Cicek, Nurettin Oruc, Harun Binis i Ozcan Aytuluner.

Prve sastanke s vojnim članovima organizacije održali su u Ankari od 27. do 31. decembra 2015. godine radi koordinacije vojnog krila zavjere. Izvještaje sa sastanaka Oksuz i Batmaz odmah su odnijeli u Pennsylvaniju kako bi ih odobrio Gulen.

Pripreme su ubrzane tokom prvih mjeseci 2016. godine. U januaru, februaru i martu u sigurnim kućama u Ankari održan je niz sastanaka kojima su prisustvovali visoki vojni oficiri.

Na sastancima održanim 9, 16. i 30. januara, 20. i 29. februara te 14. marta zavjerenici su utvrdili koje će vojne jedinice i pripadnici učestvovati u pokušaju vojnog udara.

Prikupljene informacije i nacrti planova pripremljeni do sredine marta ponovo su odneseni u SAD radi Gulenovog odobrenja.

Sastanci u Ankari nastavljeni su u strogoj tajnosti 30. marta, 5. i 27. maja te 4. i 15. juna. Kako su pripreme ulazile u završnu fazu, Oksuz, Batmaz i Oruc između 20. i 25. juna ponovo su otputovali u Pennsylvaniju, gdje su od Gulena dobili posljednje instrukcije o operativnom planu prije povratka u Tursku.

Tokom jula pripreme su ušle u završnu fazu. Pod vodstvom Oksuza od 6. do 9. jula u iznajmljenoj vili u Ankari održavani su neprekidni sastanci.

Oficiri iz zračnih i kopnenih snaga razmatrali su završne detalje, uključujući strateške lokacije koje će biti zauzete u Ankari i Istanbulu, državne zvaničnike koje treba uhapsiti te raspoređivanje vojnih vozila, helikoptera i borbenih aviona.

Nekoliko dana prije pokušaja vojnog udara Oksuz i Batmaz posljednji put su otputovali u Pennsylvaniju, 12. jula, kako bi s Gulenom održali sastanak opisan kao „Završna procjena priprema za vojni udar“. Tzv. civilni imami vratili su se u Istanbul 13. jula i započeli završne provjere na terenu.

Između 12. i 15. jula održani su završni koordinacioni sastanci s oficirima povezanim s pokušajem vojnog udara u kasarni Maltepe, Zrakoplovnoj akademiji i Visokoj ratnoj školi zrakoplovstva u Istanbulu. Brojni generali i visoki oficiri okupili su se u Zrakoplovnoj akademiji iako tamo nisu bili raspoređeni.

Povratkom navodnih civilnih operativaca organizacije u Ankaru 14. jula završene su pripreme za pokušaj vojnog udara planiran za večer 15. jula.

Organizatori puča, međutim, nisu predvidjeli otpor turskog naroda, koji je, odazivajući se pozivu predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, izašao na ulice i rizikovao vlastite živote kako bi se suprotstavio pokušaju vojnog udara.