"Naših komšija više nema", preživjeli Palestinci o užasima smrtonosnih poplava

Obilne kiše su direktno pogodile 106.000 ljudi u Gazi, prema podacima UNICEF-a, pri čemu su hiljade šatora za raseljene Palestince potopljene. Poplave su donijele i smrtne slučajeve. 

Pješčani sprud pod pritiskom obilnih kiša urušio se u nedjelju navečer u kampu za raseljene osobe Ard al-Ribat u Deir el-Balahu, u centralnoj Gazi, pri čemu su poginuli troje djece i jedna žena.

humanitarna krizaViše od milion Libanaca nije u mogućnosti da se prehrani ili već gladuje

Bez opreme za iskopavanje, stanovnici su morali kopati po pijesku golim rukama kako bi došli do ljudi zarobljenih ispod ruševina. Kada je pao mrak, koristili su baterijske lampe na svojim mobilnim telefonima kako bi tražili preživjele.

Zahira al-Sahar, 58, spremala se za spavanje u svom šatoru u kampu u nedjelju kada su ona i njena 28-godišnja kćerka bile gotovo zatrpane urušavanjem.

„Ležao sam u posteljini kada me nešto iznenada gurnulo i palo na mene“, rekao je al-Sahar za Al Jazeeru. „Pijesak mi je dosezao do vrata. Moja kćerka je bila pored mene i bila je gotovo potpuno zatrpana.“

Njeni sinovi su priskočili u pomoć. „Rekla sam im: 'Prvo izvucite svoju sestru, a onda se vratite po mene.' Izvukli su nju, a zatim su se vratili i spasili mene“, rekla je.

U međuvremenu, u susjednom šatoru, članovi porodice al-Nabhan također su sahranjeni u urušavanju pješčanog spruda.

„Kada sam shvatio, počeo sam vrištati i dozivati ​​ljude da dođu i pomognu“, rekao je al-Sahar. „Svima sam rekao da su naše komšije zakopane. Stalno smo vikali: 'Molim vas, spasite ih. Naših komšija više nema.'“

Ali porodica nije odgovorila na pozive spasilaca. Među poginulima su osmogodišnji Salah, njegova šestogodišnja sestra Maryam i njihova majka Tahrir (36), koja je bila u petom mjesecu trudnoće. Njihov otac, Ahmed, koji je tek nedavno pušten iz izraelskog pritvora, jedini je preživjeli član porodice.

„Ahmed al-Nabhan i njegova supruga bili su veoma sretni nakon što je izašao iz zatvora. Radovali su se što će za nekoliko mjeseci imati još jedno dijete“, rekao je 32-godišnji Suhaib Abu Darabi, koji je bio među komšijama koji su požurili na mjesto nesreće kako bi im pomogli u spašavanju.

Abu Darabi je rekao da je urušavanje zvučalo kao eksplozija, a nakon toga su uslijedili vriskovi. Mjesto je bilo izloženo vremenskim nepogodama i na nestabilnom tlu te se urušilo nakon samo nekoliko minuta kiše. Dok su komšije stigle na to područje, pronašle su dva šatora potpuno zatrpana pod ruševinama.

Abu Darabi je rekao da stanovnici kopaju svim alatima koje su mogli pronaći.

„Uspjeli smo ukloniti dio ruševina, ali nismo mogli spasiti ljude zarobljene ispod. Razmjere urušavanja daleko su premašile ono što su stanovnici ovdje mogli podnijeti, s obzirom na nedostatak resursa“, rekao je Abu Darabi za Al Jazeeru.

„Šatori koji su se srušili ispod nasipa su ono što je svijet vidio. Ali ono što ljudi nisu vidjeli je da su svi ti šatori pali na zemlju te noći. Stanovnici su morali popraviti šta god su mogli kako bi mogli nastaviti živjeti u njima.“

U šatoru susjedne porodice al-Zein, ubijena je četverogodišnja Habiba, dok su njena majka Reem i brat Ibrahim i dalje na intenzivnoj njezi.

Razmjere štete koju je prouzrokovala prva oluja ove zime, koja je počela 6. novembra, bile su značajne i otkrile su opasnosti s kojima se suočavaju porodice koje žive u šatorima sa slabom zaštitom od ekstremnih vremenskih uslova.

Ovo je četvrta zima otkako je Izrael započeo genocidni rat u Gazi, u oktobru 2023. godine, a stotine hiljada ljudi žive u pohabanim šatorima ili improviziranim skloništima koja su godinama izložena vremenskim nepogodama.

Više od 26.000 domaćinstava prijavilo je štetu na svojim skloništima ili drugoj imovini do 8. novembra, izvijestio je Ured Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA). UN je procijenio da je oko 1,4 miliona ljudi, ili 65 posto stanovništva Gaze, živjelo u šatorima ili improviziranim skloništima kada su oluje pogodile.

Opasnost je samo povećana opsežnim uništavanjem infrastrukture Gaze od izraelskih napada. Drenažne mreže su teško oštećene, putevi i pristupni putevi su i dalje u lošem stanju, a općine nemaju dovoljno opreme za uklanjanje nakupljene kišnice i reagovanje na vanredne situacije.

Vladina kancelarija za medije Gaze opisala je urušavanje pješčanog spruda Deir el-Balah kao humanitarnu katastrofu.

Navodi se da Izrael, administracija Sjedinjenih Američkih Država i međunarodna zajednica smatraju odgovornima, a blokiranje odgovarajućih skloništa, građevinskog materijala, mobilnih kućica, goriva i rezervnih dijelova bio je faktor u smrtonosnim poplavama.

Ured za medije je također saopćio da je neuspjeh takozvanog Odbora za mir i Nacionalnog komiteta za upravljanje Gazom da djeluju u krizi također pokrenuo "ozbiljna pitanja o svrsi ovih tijela", koja su optužena da rade s Izraelom kako bi se nastavila opsada Gaze.

Odbor za mir je u saopštenju ove sedmice saopštio da je pozvao Izrael da dozvoli ulazak u enklavu osnovnih potrepština, poput privremenih skloništa i opreme za odvodnjavanje.

Humanitarne organizacije su također više puta pozivale na dostavu materijala za skloništa i opreme potrebne za popravak oštećenih šatora i infrastrukture kako bi se izbjeglo ponavljanje smrtonosnih događaja od prošle sedmice.

Shaima al-Daour, 22-godišnjakinja iz sjeverne Gaze koja radi kao medicinska sestra u kampu Ard al-Ribat, također je bila među onima koji su požurili pomoći povrijeđenima.

„Pokušala sam reanimirati malo dijete koje je izvučeno ispod ruševina, ali je imalo unutrašnje krvarenje. Pokušala sam, ali nije bilo odgovora“, rekla je.

Al-Daour je rekla da joj je doveden još jedan dječak, star 15 godina, s poteškoćama u disanju. Otvorila mu je disajne puteve i on je počeo disati, ali mu je puls bio slab. Budući da kola hitne pomoći nisu bila dostupna, pozvala je ljude oko sebe da pronađu bilo kakvo prijevozno sredstvo kako bi ga odveli u bolnicu.

„Okružili su me muškarci koji su im vičući: 'Ima li iko tuk-tuk? Kolica? Ima li šta da ga ponese?' Ono što sam vidjela bilo je nepodnošljivo. Nisam mogla spasiti malo dijete ispred sebe“, rekla je.

„Potrebno nam je sklonište i zemlja gdje ljudi mogu sigurno živjeti. Također nam je potrebna oprema kako bismo, ne daj Bože, ako se nešto ponovi, imali nešto što bi nam moglo pomoći.“