Jedanaest godina primala hemoterapiju, a onda saznala da nikada nije imala rak

Becky Jones je jedanaest godina živjela uz hemoterapiju i upozorenja da će bez nje umrijeti. Tek nakon prekida liječenja i nezavisne analize njenog slučaja saznala je da nije imala rak mozga, nego upalno oboljenje koje se obično liječi snažnim steroidima.

Danas 33-godišnja Britanka jedna je od više od 40 pacijenata koji su pokrenuli tužbu protiv bolnice University Hospitals Coventry and Warwickshire (UHCW). Tvrde da su bili izloženi dugotrajnom ili nepotrebnom liječenju, piše BBC.

Jones je imala 21 godinu kada joj je iskusni onkolog saopćio da ima tumor na mozgu i da joj preostaje svega nekoliko mjeseci života. Uslijedile su godine mučnine, straha i terapije koja joj je prekinula karijeru i onemogućila učešće u porodičnim događajima.

Dijagnoza prije rezultata biopsije

Godine 2012. radila je kao operaterka videonadzora na stadionu u Coventryju, gdje je upoznala partnera Petea. Nakon pojave jakih migrena potražila je ljekarsku pomoć, a privatni neurohirurg obavio joj je biopsiju mozga.

Njena advokatica Fiona Tinsley tvrdi da je profesor Ian Brown dijagnosticirao glioblastom četvrtog stepena, jedan od najagresivnijih oblika raka mozga, prije nego što su stigli nalazi biopsije.

Prema riječima Jones, Brown joj je rekao da će temozolomid, lijek za hemoterapiju poznat kao TMZ, morati uzimati do kraja života. Kako se navodi u tekstu, smjernice preporučuju najviše šest ciklusa tokom šest mjeseci.

Brojna snimanja nisu pokazivala dokaze o tumoru. Kada bi zbog toga postavljala pitanja, kaže da joj je onkolog odgovarao da tumor „nije vidljiv golim okom“.

BBC je u više navrata pokušao kontaktirati sada penzionisanog profesora Browna, ali nije dobio odgovor.

Život uz mučninu, umor i strah

Jones kaže da su joj stalno ponavljali kako će umrijeti ako ne nastavi hemoterapiju. Godine liječenja opisuje kao užasne, uz neprestanu mučninu, bolove u stomaku, ranice u ustima i svakodnevni umor.

Strah od infekcija udaljio ju je od druženja i porodičnih okupljanja. Oduzeta joj je vozačka dozvola, a naknadno su joj uvedena ograničenja za vožnju.

Prije liječenja redovno je trenirala u teretani i trčala, dok je s Peteom često izlazila na večere. Tokom terapije, kaže, takav život više nije bio moguć.

Ljekari su paru rekli i da Jones neće moći zatrudnjeti. Ipak, kasnije je rodila dvoje djece, a Brown joj je, prema njenim riječima, rekao da su oboje čudo.

I drugi njegovi pacijenti ispričali su BBC-u da su TMZ uzimali godinama i da su im ostale ozbiljne zdravstvene posljedice. Jedna pacijentica vjeruje da je zbog lijeka postala neplodna, dok je druga razvila leukemiju nakon 100 nepotrebnih ciklusa terapije.

Poziv kojim je liječenje prekinuto

Nakon više od desetljeća liječenja, Jones je 2024. godine iznenada telefonom obaviještena da se hemoterapija obustavlja. Kaže da joj ljekar nije objasnio razlog, nego je samo saopćio da je Brown otišao u penziju. Tada je prvi put čula za njegov odlazak.

Rečeno joj je da će odgovore dobiti od novog onkologa, ali nije saznala njegovo ime. U tom periodu, tvrdi, nije imala podršku bolnice i nije znala kome se može obratiti.

Istinu je doznala u maju 2025. godine, kada je već bila pokrenuta provjera slučajeva Brownovih pacijenata. Neurohirurzi i radiolozi koji su za njene advokate proveli nezavisnu analizu utvrdili su da nikada nije imala rak mozga. Bolovala je od tumefaktivne demijelinizacije, upale koja se obično liječi snažnim steroidima.

Jones kaže da je zbog pogrešne dijagnoze veći dio odraslog života provela na nepotrebnim terapijama te da joj je ljekar „praktično uništio život“.

Revizija otvorila pitanja o nadzoru

Preliminarni nalazi nezavisne revizije Kraljevskog zbora ljekara (RCP) pokazali su da su pacijenti u toj bolnici rutinski dugotrajno liječeni TMZ-om, iako je bilo malo ili nimalo dokaza da od toga imaju koristi. Propusti osoblja u izvještaju su opisani kao „izdaja povjerenja pacijenata“.

Od 20 pregledanih slučajeva, njih 15 ocijenjeno je kao „općenito nezadovoljavajuće“. Profesor Brown nije imenovan u reviziji, nego je označen kao „doktor Y“, a u njenom provođenju nije učestvovao.

Revizori su pronašli oskudne dokaze da su rizici uzimanja lijeka bili shvaćeni i dokumentovani. U pojedinim slučajevima nedostajalo je kliničke znatiželje i saradnje s kolegama, što je omogućilo nastavak dijagnostičkih grešaka.

Otvoreno je i pitanje zašto bolnički farmaceuti nisu reagovali kada su pacijenti oralnu hemoterapiju neprekidno uzimali između deset i petnaest godina.

Jones je nalaze nazvala jezivim. Za nju problem nije samo u Brownovim postupcima nego i u tome što mu je, kako smatra, toliko dugo bilo dopušteno da radi samostalno, bez odgovarajućeg nadzora.

Bolnica najavljuje daljnje korake

Iz UHCW-a su saopćili da su sve pogođene pacijente pregledali iskusni ljekari i da su im osigurani odgovarajući planovi njege.

Bolnica provodi i nezavisnu provjeru sistema za prijavljivanje nepravilnosti. Navode da je cilj osigurati da se zaposlenici osjećaju sigurno i imaju punu podršku kada prijavljuju sumnje.

Poručili su da će razmotriti cjelovitu reviziju RCP-a nakon njenog objavljivanja i na osnovu nalaza poduzeti daljnje korake. Iz bolnice su također naglasili da žele umiriti zajednicu te da su im sigurnost, iskustvo i dobrobit pacijenata na prvom mjestu.