Radnici iz Srbije otišli na Aljasku zbog sezonskog rada - dočekali ih nehumani uslovi

Veliki broj radnika iz Srbije, više hiljada njih, i ranije je odlazio na Aljasku da radi poslove u fabrikama za preradu ribe - ljetni mjeseci, posebno juli i august, važe za udarne u ribarskoj industriji u mnogim mjestima. Radi se i po 16 sati kada ima dosta posla, navode oni koji su tamo bili, ali i zarada je dobra. Bar bila.
Nakon pauze i zastoja u odlascima od 2022. godine, dvije grupe od po stotinak radnika iz Srbije su ovog ljeta krenule put Aljaske, prenosi Nova.rs.

Ipak, nije bilo kako su se ponadali i dio njih bio je prinuđen da se vrati jer je sezona izuzetno loša, odnosno u nekim mjestima ribe gotovo da nema. Također, neki radnici ovaj put svjedoče i o lošijim uslovima koji su ih zatekli po dolasku u mjesto u kome su radili. Umjesto dobrih zarada koje su nekada bile moguće, značajno veće od plata u Srbiji, ova sezona je, kako kažu, borba za opstanak u uslovima slabijeg ulova i visoke inflacije, piše Forbes Srbija.

Božidar Perović koji je prije nekoliko sedmica otišao u mjesto Kodiak, ima dosta iskustva s radom na Aljasci - prvi put je tamo otišao prije 10 godina, ali sad procjenjuje da će biti "mrka kapa što se zarade tiče".
- Ukratko, problem je nedostatak ribe, slabiji ulovi i rast troškova života, a zarade su ostale na istom nivou kao i 2022“. Zbog toga se, kako kaže, veliki dio radnika ranije vraća u Srbiju. Ekipa koja je bila u Valdezu vratila se posijle pet dana jer posla nije bilo, tvrdi sagovornik Forbesa.

Na ostrvu Kodijak, kaže, sada ima posla, ali već danima ne dolaze novi radnici, iako je praksa da, kada nema ulova na drugim lokacijama, budu poslati tamo gdje je više ribe.

Poseban problem ove godine predstavljalo je to što veliki broj kandidata, odnosno kompanije preko kojih odlaze, nije uspio dobiti termine za viziranje, priča Božidar.

Zbog Svjetskog prvenstva u fudbalu, kompanije koje vode radnike dobile su samo tri termina. Posljednji zakazani dolazak nije realizovan jer je procjena da sezona neće biti dovoljno dobra. Ekipa koja je trebalo da prođe proces viziranja 10. jula nije otputovala. Rečeno im je da ne dolaze jer posla nema dovoljno, kaže Božidar.
Prema njegovim riječima, ono što se promijenilo u odnosu na prethodne tri godine je to da je kompanija Silver Bay Seafoods, jedna od najvećih ribarskih kompanija na Aljasci, preuzela druge kapacitete, manje firme, i proširila broj destinacija na koje dolaze radnici.

Zbog toga je ove godine više ljudi trebalo da dobije priliku da ode. Ali, postavlja se pitanje da li je organizacija posla i procjena sezone bila dovoljno dobra.

- Ne znamo šta su razlozi. Da li nije dobro odrađen otkup ribe i na vrijeme ili je sezona loša pa je i zarada manja jer se radi znatno manji broj sati, priča.

Uslovi rada uglavnom su ostali slični, kaže Božidar. Smještaj i hrana su osigurani, put je na teret poslodavca, a satnice se kreću oko 18 dolara.
- Moji uslovi su isti kao i ranije, kao i poslovi koje radim. Čak mi se ovaj put desilo da imam bolje uslove. Recimo, bolju sobu, sa manje cimera. Primijetio sam da su menzu renovirali, da je hrana još kvalitetnija, priča iskustva sa Kodiaka.

Ipak, ima i problema.

- Osjeća se inflacija, kupovna moć se smanjila. Zarade su ostale iste, a cijene su skočile 20 do 30 posto. Osim toga, i u Srbiji je sve skuplje i upitno je da li novac koji donosimo sa Aljaske sada vrijedi kao ranijih godina, kaže. 

I domaći radnici na Aljasci suočavaju se sa istim problemom. Milana, koji je u junu otišao u Naknek gdje je radio i 2021. po dolasku je sačekao paklen tempo.

- Bilo je dosta posla, jedva smo uspijevali da odemo na pauzu od 15 minuta, a nakon dvije sedmice posao je naglo opao, priča za Forbes Srbija.

Rad od 16 sati zamijenile su smjene od po četiri ili šest sati. Nakon toga, njega i kolege sačekala je situacija da ih jednostavno više nije bilo na spisku u smjenama pa im je posle nekoliko dana rečeno da će morati da se vrate u Srbiju jer posla nema.

On je na Aljasku već odlazio tri puta. Prošlog ljeta je otišao, ali je morao da se vrati već poslije mjesec dana jer nije bilo ribe. Čekali su, kaže, nekoliko sedmica, ali ribe nije bilo, pa se vratio.

- Ova godina je još lošija zbog ulova i upitno je da li ima smisla ići više jer zbog manje radnih sati i dana to nije novac kao kao nekad, dodaje.

Ukazuje i da je ova sezona razočaranje ne samo kada je u pitanju situacija sa nedostatkom ribe i neizvjesnošću već i uslovima. Tako nešto se nije dešavalo ranijih godina. Ističe da u smještaju u mjestu u kome je radio nije bilo grijanja.

- Dešavalo se da iz hladnoće u kojoj radimo dolazimo u hladne sobe, a onda kada smo na to ukazali dobili smo odgovor da ćemo dobiti dodatnu deku, priča sagovornik.

Osim toga kupatilo i toalet bili su van smještajne jedinice, odnosno napolju pa su se dodatno izlagali hladnoći nakon tuširanja. Kaže da se iz njegovog mjesta u Srbiju vratila grupa od oko 50 ljudi, a da ih je ostalo možda desetak.