Profesor sa Studentske liste zapjevao, pa rekao šta ga brine nakon pobjede

Aleksandar Čupić, profesor iz Beograda i kandidat Studentske liste, govorio je o podršci studentima, iskustvu sa plenuma i ulozi građana u promjenama u Srbiji
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uKada je Rada Đurić pitala Aleksandra Čupića šta bi uradio kada bi bio „neko“, profesor Saobraćajnog fakulteta Univerziteta u Beogradu odgovorio joj je stihovima. U njenoj emisiji „Da sam ja neko“ zapjevao je „Da sam ja netko“, pjesmu sarajevske grupe Indexi. Snimak se proširio društvenim mrežama, gdje su mnogi pisali koliko ih je njegovo izvođenje dirnulo.
„Kakva milina od čoveka“, „Jednostavnost je vrlina velikih ljudi“ i „Bože, meni uvek suze krenu dok slušam i gledam ovog divnog čoveka“, neki su od komentara koje prenosi Nova.rs.
Čupić je još od mladosti imao dara za pjevanje. U početku je, kaže, pjevao zbog sebe, a potom zbog same muzike. Koliko njegov glas znači drugima, imao je priliku čuti od ljudi koji su mu prilazili nakon što bi pjevao u crkvi. S vremenom je shvatio da mu taj dar najviše vrijedi kada ga podijeli s nekim i da pjesmom može prenijeti poruku.
Takvu je poruku imao i za okupljene na Slaviji, gdje je na završnom predizbornom skupu zapjevao „Ajde grade, svi uz naše mlade“. Prisjećajući se tog nastupa, rekao je da je pred ljudima osjećao mir. Treme, kaže, nije bilo jer je vjerovao u ono što radi. Pjesmom je želio pozvati ljude da se i sami uključe u promjene.
Čupić je tokom studentskih protesta postao poznat po podršci studentima. Na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra bio je kandidat Studentske liste, koja je pobijedila osvojivši 140 od ukupno 250 poslaničkih mandata.
U razgovoru za N1 kazao je da ga nakon izborne pobjede brine mogućnost da građani ostanu po strani očekujući da će nova vlast sama riješiti sve probleme. Nijedan pojedinac, smatra Čupić, nema dovoljno znanja za sve probleme jednog društva. Zato je govorio o tome šta svako može učiniti tamo gdje radi ili uči. Podršku koju građani pokažu na skupu potrebno je, prema njegovim riječima, pretočiti u svakodnevni angažman na radnom mjestu, fakultetu, u školi ili drugoj ustanovi.
Sa studentskih plenuma posebno je upamtio jednog studenta koji je iznio prijedlog, saslušao raspravu i na kraju glasao protiv vlastitog prijedloga. Upravo ga je ta spremnost mladih da čuju drugačije mišljenje i preispitaju svoj stav posebno dojmila.
Govoreći o tome kako sačuvati nadu koju je probudio studentski pokret, Čupić se pozvao na biblijsku priču o sijaču. Sjeme može pasti na kamen, među trnje ili na plodno tlo, a samo tamo gdje ima dobre uslove može izrasti i donijeti plod. Tako je objasnio i šta je, po njegovom mišljenju, potrebno da promjene u društvu uspiju. Nakon početnog entuzijazma slijedi dugotrajan rad za koji je potrebno strpljenje.

Komentari (1)
Vučko će puno bolje (pro)pjevati...