Poruka Hrvatske Evropskoj uniji: Zahtjevi Crnoj Gori su jasni i ostvarivi

 Zahtjevi Hrvatske za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji su "jasno definirani i ostvarivi", navodi se u dokumentu koji je Zagreb poslao državama članicama EU i uredima predsjednika Komisije i predsjednika Evropskog vijeća.

U dokumentu se detaljno objašnjava stav Hrvatske o procesu pristupanja Crne Gore i osam već poznatih zahtjeva koje Podgorica treba ispuniti kako bi dobila zeleno svjetlo Zagreba.

"Hrvatska nastoji olakšati pristupanje Crne Gore, a ne ga opstruirati", navodi se u tekstu, uz naglasak da bi "opipljiv napredak u rješavanju ovih zahtjeva omogućio Hrvatskoj da podrži uspješno okončanje pristupnih pregovora Crne Gore i, u konačnici, ratifikaciju njenog Ugovora o pristupanju".

Hrvatski europarlamentaracStier o Mandićevoj aboliciji, poručuje da je poražena evropska Crna Gora

Navodi se da je potrebno riješiti nekoliko neriješenih pitanja koja proizlaze iz učešća Crne Gore u vojnoj agresiji na Hrvatsku.

„Hrvatska iskreno želi okrenuti stranicu ovog bolnog poglavlja naše zajedničke historije i izgraditi odnose usmjerene prema budućnosti s Crnom Gorom. Međutim, međusobno povjerenje i istinsko i trajno pomirenje ne mogu se izgraditi bez rješavanja ovih pitanja“, navodi se u dokumentu.

U dokumentu se navodi da su neki „neočekivani jednostrani potezi crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali historijske tenzije i nepotrebno zaoštrili bilateralne odnose, dovodeći u opasnost slabljenje široke političke podrške za pristupanje Crne Gore u Hrvatskoj.“

U dokumentu je Hrvatska navela osam neriješenih pitanja u odnosima s Crnom Gorom, kojoj je još krajem 2023. godine poslala sveobuhvatni neslužbeni dokument u kojem je identificirala neriješena pitanja.

Uslijedio je intenzivan diplomatski angažman, na inicijativu Hrvatske, ali uprkos tome, nijedno od ovih pitanja do danas nije riješeno.

Šest zahtjeva odnosi se na Poglavlje 23, Pravosuđe i temeljna prava, a dva na Poglavlje 31, Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika.

Prvi zahtjev traži odštetu za hrvatske državljane zatočene u logoru Morinj, gdje je od oktobra 1991. do augusta 1992. godine bilo zatočeno više od 300 hrvatskih državljana, civila i ratnih zarobljenika.

U drugom zahtjevu, Hrvatska traži da se spomen-ploča postavljena u bivšem logoru Morinj, u spomen na hrvatske civile i ratne zarobljenike koji su tamo bili zatočeni i izloženi zlostavljanju, sačuva i ostane trajno vidljiva.

Hrvatska također traži preimenovanje gradskog bazena u Kotoru, koji nosi ime po Zoranu Gopčeviću, bivšem međunarodno priznatom vaterpolisti koji je bio stražar u logoru Morinj.

U četvrtom zahtjevu, Hrvatska traži punu saradnju crnogorskih vlasti u nastojanjima da se utvrdi sudbina 14 hrvatskih državljana koji su nestali tokom agresije na Hrvatsku početkom 1990-ih, koja je uključivala okupaciju dijelova hrvatske teritorije.

U svom petom zahtjevu, Hrvatska očekuje da Crna Gora procesuira odgovorne za ratne zločine počinjene tokom Domovinskog rata, uključujući i one koji mogu biti krivično odgovorni na osnovu komandne odgovornosti, te da osigura da svi počinioci budu pozvani na odgovornost. Do danas nije donesena nijedna osuđujuća presuda na osnovu komandne odgovornosti.

U slučaju Morinj, četiri pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) su konačno osuđena za ratne zločine i dobila kazne u ukupnom trajanju od dvanaest godina zatvora, ali ove osude nisu obuhvatile zločine počinjene protiv civila zatočenih u logoru.

U svom šestom zahtjevu, od Crne Gore se očekuje da riješi dugogodišnje imovinske sporove koji datiraju iz ranih 1990-ih, a koji se tiču ​​hrvatskih porodica kojima je nezakonito oduzeta imovina - uključujući 51 porodicu iz Tivta i druge iz Boke Kotorske - čiji zahtjevi ostaju neriješeni uprkos pravosnažnim sudskim presudama ili dugotrajnim sudskim postupcima.

U međuvremenu, nekim bivšim vlasnicima, uglavnom pripadnicima albanske manjine, vraćena je imovina, što izaziva zabrinutost zbog nejednakog tretmana u uporedivim slučajevima.

Sedmi zahtjev traži povrat školskog broda Jadran, koji je bio stacioniran u Splitu prije raspada Jugoslavije, a u Crnoj Gori se nalazio isključivo na popravkama kada je rat izbio 1991. godine. Stoga Hrvatska smatra da brod s pravom pripada Hrvatskoj u skladu sa Sporazumom o pitanjima sukcesije iz 2001. godine.

U dokumentu se navodi da je pitanje Jadrana dio šireg pitanja raspodjele vojne imovine bivše Jugoslavije, što potvrđuje i činjenica da Crna Gora nezakonito zadržava vojnu opremu bivše jugoslovenske federacije konfiskovanu od Hrvatske, čija se vrijednost procjenjuje na 2,7 milijardi američkih dolara. Hrvatska očekuje da Crna Gora ispuni svoje zakonske obaveze vraćanjem Jadrana, simbola pomorske baštine Hrvatske.

U osmom zahtjevu, Hrvatska poziva na nastavak i intenziviranje dijaloga o demarkaciji granice između dvije zemlje.

Hrvatska posebno očekuje da Crna Gora potvrdi da poštuje bivšu međurepubličku kopnenu granicu između Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Crne Gore, u skladu s principom „uti possidetis juris“, što je potvrdila i Arbitražna komisija Konferencije o Jugoslaviji (Badinterova komisija).

Takav sporazum bi također formalno potvrdio da Crna Gora nema teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj i da bi, nakon rješavanja pitanja kopnene granice, Hrvatska bila spremna sazivati ​​redovne sastanke stručnih i međuvladinih komisija odgovornih za razgraničenje na moru, bez postavljanja konkretnih rokova.