Čelni čovjek tzv. RSK priznao zločine, izvinio se Hrvatima, a onda je izvršio samoubistvo
Molim svoju braću Hrvate da oproste nama, svojoj braći Srbima, i molim se da se srpski narod okrene budućnosti i dostigne saosjećanje koje će omogućiti praštanje zločina, rekao je nekadašnji predsjednik tzv. RSK Milan Babić u pokajničkom govoru
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uU Hrvatskoj se danas obilježava 31. godišnjica vojno-redarstvene operacije Oluja u kojoj je Vojska Hrvatska za nekoliko dana oslobodila okupiranu teritoriju na području ove zemlje.
Okupirano područje od svog nastanka 1991. godine pa do konačnog sloma 1995. godine nosilo je naziv tzv. Republika Srpska Krajina - nepriznata paradržava.
Od stomatologa do zločinca
I dok Hrvatska slavi pobjedu, Srbi iz Srbije i bh. entiteta Republika Srpska oplakuju žrtve, a u Mrkonjić Gradu sinoć je održan i javni skup na kojem se obratio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Jedan od poznatijih političara tzv. RSK bio je Milan Babić. Po zanimanju stomatolog, ratni gradonačelnik Knina i prvi predsjednik samoprozvane Republike Srpske Krajine.
U Haagu je osuđen na 13 godina zatvora zbog ratnih zločina progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao i za zločin protiv čovječnosti počinjen protiv civila na okupiranim područjima Hrvatska.
Ipak, Babić će ostati upamćen kao jedan od prvih haških optuženika koji je priznao krivicu i uputio javno izvinjenje zbog ratnih zločina za koje je osuđen.
Tokom suđenja Babić je izjavio kako je na početku političke karijere 1989. bio zaveden od srpske propagande koja je tvrdila kako se sprema genocid Srba u Hrvatskoj i kako je pod utjecajem te propagande učestvovao u stvaranju atmosfere mržnje prema Hrvatima koja će rezultirati nasiljem protiv Hrvata i drugih nesrba.
Na suđenju Milanu Martiću, Babić je izjavio kako su prema njegovim saznanjima Srbi u Hrvatskoj prvi upotrijebili silu tokom Domovinskog rata.
Priznanje i pokajanje
Svoje javno izvinjenje uputio je u govoru pred Međunarodnim sudom u Haagu. Njegovo obraćanje prilikom izricanja priznanja krivice ostalo je jedno od najpoznatijih iskaza kajanja pred Tribunalom. Između ostalog rekao je:
"Kajanje koje osjećam je bol sa kojim ću živjeti do kraja života. Ovi zločini i moje učešće u njima nikada ne mogu biti opravdani."
Dalje je naveo:
"Mogu se samo nadati da će iznošenje istine, priznanje krivice i izražavanje kajanja poslužiti kao primjer onima koji još pogrešno vjeruju da se takva nehumana djela ikada mogu opravdati."
Govorio je i o odgovornosti i pomirenju:
"Samo istina može dati priliku srpskom narodu da se oslobodi kolektivnog tereta krivice. Samo moje priznanje krivice omogućava mi da preuzmem odgovornost za sva zla koja sam učinio."
Na kraju se obratio i hrvatskim žrtvama:
"Molim svoju braću Hrvate da oproste nama, svojoj braći Srbima, i molim se da se srpski narod okrene budućnosti i dostigne saosjećanje koje će omogućiti praštanje zločina."
Smrt u Haagu
Tokom postupka za izricanje kazne, čak je i Tužilaštvo isticalo da smatra da je njegovo kajanje iskreno, navodeći da se razlikovao od mnogih optuženih jer je javno priznao odgovornost, sarađivao sa Tribunalom i pokazivao saosjećanje prema žrtvama.
U nedjelju, 5. marta 2006. godine, u 18.30 sato, Milan Babić je pronađen mrtav u svojoj ćeliji u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Scheveningenu. Nizozemske vlasti su nakon istrage zaključile da je uzrok smrti samoubistvo. Prema informacijama, Babić se zadavio najlonskom kesom.

Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.