Željko Majstorović upozorava da nas čekaju klimatski ekstremi, gradovi BiH nisu spremni

Požari koji ovog ljeta pustoše dijelove Španije, Francuske, Grčke i drugih evropskih zemalja, rekordne temperature koje se bilježe širom kontinenta, dugotrajne suše i sve učestaliji ekstremni vremenski događaji još jednom su u fokus stavili pitanje klimatskih promjena. Posljednjih sedmica Evropa se suočava s novim toplotnim valom koji je donio temperaturne rekorde, velike šumske požare, nestašice vode i dodatno opteretio energetske sisteme u više država.

U svemu tome ni BiH nije izuzetak. Koliko se klima u Bosni i Hercegovini promijenila u posljednjih nekoliko decenija, jesu li upozorenja naučnika bila dovoljno ozbiljno shvaćena i šta nas očekuje u godinama koje dolaze, razgovarali smo sa Željkom Majstorovićem, doajenom vremenske prognoze u Bosni i Hercegovini. Bivši dugogodišnji sinoptičar Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH i nekadašnji pomoćnik direktora Odsjeka za vremenske analize i prognoze tokom karijere bavio se dugoročnim prognozama, analizom prosječnih temperatura i temperaturnih rekorda, a danas upozorava da su klimatske promjene već nadmašile i najpesimističnije prognoze.

Evo šta to znači za planetuKad izgori 200.000 hektara šume, ne nestaju samo stabla - nestaje čitav jedan svijet

Na početku razgovora pitali smo ga koja promjena klime u Bosni i Hercegovini danas izaziva najveću zabrinutost.

Za globalne klimatske promjene karakteristični su ekstremi vremenskih uslova svih vrsta. Za Bosnu i Hercegovinu najopasniji su oni koji se odnose na padavine. Srednja vrijednost padavina ostala je približno ista, ali, s jedne strane, imamo suše, a s druge poplave. I jedna i druga krajnost su neugodne, prouzrokuju velike materijalne štete i veoma negativno utječu na život ljudi, rekao je.

Budući da se godinama bavio dugoročnim vremenskim prognozama, zanimalo nas je jesu li današnje klimatske promjene nadmašile ono što su modeli prije nekoliko decenija predviđali.

Nažalost, i najgore prognoze već su prevaziđene. Proces zagrijavanja planete sve se više ubrzava. Tome je uzrok sve veća upotreba fosilnih goriva, prije svega nafte i uglja, što neprestano povećava svjetsku emisiju CO₂ u atmosferu. Svjetska potrošnja fosilnih goriva prošle godine dostigla je rekordno visok nivo, dovodeći emisije na više od 40 gigatona CO₂ prvi put, prema globalnom energetskom izvještaju. Naime, i pored sve veće upotrebe alternativnih goriva, „energetska glad čovječanstva“ sve je veća, pa raste i upotreba fosilnih goriva, kazao je Majstorović.

Pokušali smo kroz konkretne podatke objasniti koliko je Bosna i Hercegovina danas toplija nego prije nekoliko decenija.

Temperaturne anomalije na nivou svijeta pokazuju odstupanje globalnog prosjeka u odnosu na predindustrijsko razdoblje, odnosno bazni period od 1850. do 1900. godine.

Na prvom mjestu je 2024. godina sa odstupanjem od +1,60 °C. Ta godina drži apsolutni rekord i bila je pod snažnim utjecajem vrhunca jakog fenomena El Niño, koji je prenio ogromne količine toplote iz okeana u atmosferu.

Na drugom mjestu nalazi se 2023. godina sa odstupanjem od +1,48 °C. Bila je to ekstremno topla godina u kojoj je započeo prethodni ciklus El Niña, donoseći nezapamćene toplotne valove na kopnu i historijski visoke temperature površine mora.

U Bosni i Hercegovini je i 2024. godina također bila najtoplija. Inače, među posljednjih deset godina čak šest ih je bilo najtoplije u posljednjih stotinu godina, što se podudara sa svjetskim trendovima, naveo je Majstorović.

Razgovarali smo i o tome mogu li se danas uopće govoriti o četiri jasno izražena godišnja doba.

Proučavanje trendova zagrijavanja, posebno sarajevskog stogodišnjeg niza mjerenja, pokazuje da je zagrijavanje karakteristika svih godišnjih doba, ali se ipak najbrže zagrijavaju zima i ljeto. Taj utisak dodatno se pojačava kada se uzmu u obzir ekstremi u temperaturama, padavinama i ostalim meteorološkim parametrima, koji su danas mogući u svim godišnjim dobima, istakao je.

Jedna od tema bila je i spremnost naših gradova na sve više temperature te promjene koje bi trebalo napraviti u urbanom planiranju.

Naši gradovi slabo su prilagođeni klimatskim promjenama. Imperativ za buduća vremena je što manje betona i asfalta, a što više zelenila. Ukoliko se mora graditi, zakonom treba strogo propisati koliko novih sadnica zelenila mora biti posađeno po kvadratu nove građevine u njenoj okolini. Zelenilo rashlađuje prostor, ali je još važnije što apsorbira CO₂ iz atmosfere.

Pored toga, potrebno je smanjiti upotrebu nafte i uglja na najmanju moguću mjeru, dodao je.

Govoreći o mogućnostima da se ublaže posljedice klimatskih promjena, pitali smo ga postoji li još prostor da se izbjegnu najteži scenariji i šta Bosna i Hercegovina može učiniti kako bi se prilagodila promjenama koje su već počele.

Smanjenje potrošnje fosilnih goriva na najmanju moguću mjeru i sadnja novog zelenila u što većem obimu, kako u gradovima tako i u cijeloj zemlji, kratko je istakao Majstorović.

Osvrnuli smo se i na pitanje koliko su domaće institucije spremne odgovoriti na klimatske promjene koje već osjećamo.

Pariški sporazum je najvažniji dokument u tom pogledu, tamo sve piše. Naša zemlja je potpisnica tog dokumenta, ali se nije maklo dalje od toga. Treba dobro proučiti šta tamo piše i donijeti odgovarajuće zakone i podzakonske akte koji bi potaknuli i omogućili najširu konkretnu akciju na terenu kroz praktične mjere preporučene Sporazumom.

Nakon gotovo svakog ekstremnog vremenskog događaja otvara se dilema jesu li uzrok klimatske promjene ili prirodni klimatski ciklusi. Pitali smo ga kako razlikovati jedno od drugog.

Statistika koju vode meteorološki zavodi i rekordi koji stalno padaju najbolji su pokazatelj da mnoge stvari više nisu „kao što su nekad bile“, istakao je Majstorović.

Razgovarali smo i o tome koliko su današnji klimatski modeli pouzdani kada je riječ o prognozama za narednih deset, dvadeset ili pedeset godina.

Konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama, donesena 1994. godine, a nakon nje i Kjoto protokol, pokazuju da su i stručnjaci i političari bili itekako svjesni šta nas čeka. Ono što se dešavalo u međuvremenu pokazuje da su prognoze bile dobre.

Međutim, odgovor na te prognoze u praksi je veoma neefikasan. Razlog je prije svega u činjenici da se radi o veoma skupim i teškim mjerama i odricanjima svakog čovjeka na planeti Zemlji. Zamislite sebe da vam zabrane vožnju vlastitim automobilom i kažu da isključivo koristite sredstva javnog prevoza. Upravo takve promjene potrebne su za provođenje mjera protiv ovog zla koje lagano, ali neminovno nastupa, naveo je.

Za kraj razgovora zamolili smo ga da kaže šta bi danas istraživao kada bi ponovo započinjao karijeru klimatologa i koju bi poruku uputio građanima koji još uvijek sumnjaju u klimatske promjene.

Opet bih ponovio isto. Napisao sam desetine naučnih i stručnih članaka, dao desetine intervjua u kojima sam ponavljao sve što sam i gore rekao, s ciljem edukacije stanovništva o klimatskim promjenama koje dolaze i njihovim posljedicama. Što se tiče onih koji „ne vjeruju“, njih klimatolozi nazivaju skepticima. Skeptika je sve manje, jer ono što se dešava govori samo za sebe.

Svima poručujem samo jedno: što brže u akciju. I štediti energiju. Budimo manje rasipni i strpimo se malo. Nauka napreduje i uskoro će pronaći nove izvore energije, čistije, jeftinije i efikasnije. Ali novu planetu nećemo.