Bivši pacijent: Bio sam na istom odjelu kao i Periš, radije bih išao u logor

N. Aj. |
Čovjek koji je 2022. boravio na istom odjelu opisao je ponižavanja, prisilno davanje lijekova i strah koji je, kako tvrdi, obilježio njegov boravak u bolnici
Dodajte Oslobodjenje.ba u omiljene izvore na Google-uNakon smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru, Indexu se javio čitatelj koji je 2022. godine bio na istom odjelu.
Zbog sumnje na teško ubistvo Periša, četvorici medicinskih tehničara određen je pritvor.
Čitatelj, koji je želio ostati anoniman, ali je njegov identitet poznat redakciji, u razgovoru za Index kaže da je i ranije želio javno ispričati šta je doživio, ali se pitao šta može učiniti sam protiv velikog sistema.
- Nije mi išlo na ruku ni to što sam bio pacijent. Ali sad kad se dogodilo ovo s ovim dečkom, treba neke stvari istjerati na vidjelo, rekao je.
U Jankomir je došao 13. januara 2022. godine, tokom teške depresivne epizode. Tog jutra odvezao je tadašnju djevojku na posao, a potom otišao kod roditelja. Majka mu je, kada je vidjela u kakvom je stanju, rekla da treba potražiti pomoć, priča. Kaže da je i sam bio svjestan da više ne može normalno funkcionisati.
Ponovo je sjeo u automobil i odvezao se u bolnicu, na hitni prijem. Tamo je rekao da se ne želi ubiti, ali da više ne može živjeti "kao ljuštura onoga što je bio".
"Počeo sam se tresti od straha"
Nakon prijema uputili su ga na odjel 11. Dočekao ga je medicinski tehničar koji mu je, kako kaže, ljubazno rekao da će s njim razgovarati doktorica.
- Tada sam osjetio olakšanje. Prvi put u nekoliko mjeseci mislio sam da će biti bolje, da mi neko može pomoći, ispričao je.
Nakon što je u hodniku čekao oko pola sata, iz sobe je, kaže, izašla doktorica (čije ime ne možemo objaviti iz pravnih razloga) i počela ga vrijeđati.
- Rekla mi je: "Šta ti tu imaš raditi, pizda ti materina, hoćeš vidjeti tko su pravi šizofreničari ovdje?" Počeo sam se tresti od straha, nije mi bilo jasno šta se događa, kao da sam u filmu, prisjetio se.
Tvrdi da se doktorica potom okrenula prema tehničaru i rekla: "Vidi kako je paranoičan, sada će se liječiti kako ja kažem."
Čitatelj kaže da mu je doktorica rekla kako će mu "sprašiti injekciju Leponexa". Odgovorio joj je da to ne želi i da samo želi razgovarati.
- Dali su mi oralni Leponex. To je antipsihotik, ne znam zašto su mi ga dali. Surađivao sam jer me bilo strah da će me vezati, rekao je.
Nakon toga je, kaže, bio omamljen sve do večeri.
HALMED navodi da je Leponex antipsihotik koji se uglavnom koristi za liječenje shizofrenije otporne na druge lijekove, kao i kod određenih psihotičnih poremećaja povezanih s Parkinsonovom bolešću. Ovaj lijek može izazvati omamljenost i sedaciju.
"Taj osjećaj bespomoćnosti, to je nezamislivo"
Medicinski tehničar ga je, nakon što je uzeo lijek, uhvatio pod ruku i nasilno odveo u sobu, tvrdi. Sjeća se samo dijelova puta od sobe do trpezarije, udaljene oko 25 metara.
- Sjećam se da sam se srušio ispred trpezarije, a sljedećeg jutra probudio sam se u sobi, ispričao je.
Prva tri dana, kaže, niko od osoblja nije razgovarao s njim. Davali su mu različite lijekove, a navečer su mu, tvrdi, davali risperidon u obliku otopine koju bi mu špricom ubrizgavali u usta kako bi provjerili da lijek nije ispljunuo.
Nije bio u stanju ustati iz kreveta.
- To je tortura, taj osjećaj bespomoćnosti. To je nezamislivo, kazao je.
Četvrtog ili petog dana, tokom vizite, bio je u suzama i molio osoblje da razgovara s njim jer mu je, kako kaže, od dolaska bilo deset puta gore. Uz doktoricu su u viziti bili medicinska sestra i tadašnji direktor bolnice.
Čitatelj tvrdi da nije dobio razgovor, već da mu je doktorica rekla: "Vidi ga šta plače nad svojom sudbinom."
Nakon što je sedmicu molio osoblje da nešto poduzme jer mu je sve gore, odlučili su mu dati injekciju Risperdal Consta, kaže. Tvrdi da su mislili kako laže i ne uzima propisanu terapiju, iako ga je tehničar svaki put provjeravao.
Kada je odbio injekciju, kaže, zaprijetili su mu da će ga vezati i dati mu je na silu. Na kraju ju je prihvatio.
HALMED navodi da je Risperdal Consta dugodjelujuća injekcija risperidona, koja se koristi za održavanje liječenja shizofrenije kod pacijenata koji već uzimaju oralne antipsihotike.
"Jedina osoba koja me saslušala bila je psihologinja"
Kaže da je svakodnevno plakao u hodniku, pored prostorije za odmor doktora i medicinskih tehničara, dok su oni prolazili pored njega.
- Jedina osoba koja me na tom odjelu saslušala bila je psihologinja. Da nje nije bilo, ne znam što bi se dogodilo. Gurala je doktore da nešto naprave, kaže.
Nakon 35 dana na odjelu psihologinja je, prema njegovim riječima, uspjela izboriti njegovo premještanje. Doktor na tom odjelu tada mu je rekao da je dobio pogrešnu dijagnozu.
- Ne znam što je točno mislio. Od početka do kraja imao sam dijagnozu generaliziranog anksioznog poremećaja i depresiju, rekao je.
Na odjelu IX, za afektivne poremećaje, proveo je još pet mjeseci. Nakon dva mjeseca tamo je razgovarao s Majdom Grah, koja je tada vodila odjel, a danas je direktorica Klinike.
- Na moje iskustvo rekla mi je: "I liječnici znaju nekad pogriješiti", ispričao je.
Na taj je odjel, kaže, došao istraumatiziran i nije mogao razgovarati s doktorima.
- To je bila borba za goli život. Mislio sam da mi više nitko ne može pomoći, rekao je.
Kaže i da je komunikacija s medicinskim tehničarima često bila neugodna. Kao primjer navodi sastanke pacijenata i tehničara koji su se održavali jednom sedmično.
Tvrdi da je jedan tehničar na tim sastancima redovno govorio kako su svi pacijenti nesposobni za rad i život, neradnici i da ništa ne vrijede.
- U zoološkom vrtu bi se bolje obraćali nego oni prema nama, rekao je.
"Počeo sam biti bolje tek kad sam našao novog liječnika"
U bolnici je proveo ukupno više od pola godine. Kada je izašao, procjenjuje da je bio možda 20 posto bolje.
Kaže da se počeo oporavljati tek 2024. godine, nakon što je pronašao novog doktora koji ga je postepeno skinuo s dotadašnje kombinacije lijekova i propisao mu novu terapiju.
U međuvremenu je, kaže, ostao bez veze i nekih prijatelja.
Naglašava da nije protivnik psihijatrije ni antipsihotika. Kaže da vjeruje kako lijekovi pomažu i da su temelj oporavka od težih stanja, ali smatra da doktori trebaju razmotriti različite metode liječenja, umjesto da sve pacijente tretiraju jednako.
- Draže bi mi bilo završiti u logoru nego se ponovno vratiti tamo, rekao je.


Komentari (0)
Nema komentara
Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak.