Komšije BiH proglašene najmanje narcisoidnim narodom na svijetu, rezultati iznenađuju

Novo međunarodno istraživanje o narcizmu donijelo je rezultate koji su iznenadili istraživače i javnost. Iako se Sjedinjene Američke Države često povezuju s izraženom usmjerenošću na sebe, nisu se našle među državama s najvišim nivoom narcističnih osobina. Najviše rezultate ostvarila je Njemačka, dok je Srbija zauzela posljednje mjesto među 53 analizirane zemlje.

Istraživanje koje je provelo Sveučilište Michigan State obuhvatilo je podatke 45.800 ispitanika iz različitih dijelova svijeta. Cilj je bio utvrditi kako se narcistične osobine razlikuju među državama, ali i u odnosu na dob, spol i društveni status.

Ocjena mobilnostiOva zemlja iz regiona ima peti najjači pasoš na svijetu: Evo gdje se nalazi BiH

Dva oblika narcizma

Istraživači su narcizam podijelili na dva osnovna oblika – narcističko divljenje i narcističko rivalstvo. Narcističko divljenje odnosi se na potrebu osobe da istakne vlastite sposobnosti, privuče pažnju i ostavi snažan utisak na druge. Kao primjer korištena je tvrdnja da osoba svojim izvanrednim doprinosima uspijeva biti u centru pažnje.

S druge strane, narcističko rivalstvo predstavlja negativniji aspekt ove osobine. Ono podrazumijeva potrebu za dokazivanjem nadmoći, netrpeljivost prema konkurenciji i želju da drugi ne uspiju. Jedna od tvrdnji kojom se procjenjivala ta osobina bila je želja da suparnici dožive neuspjeh.

Autori istraživanja navode da narcističko divljenje u pojedinim situacijama može donijeti kratkoročne koristi, poput većeg samopouzdanja ili lakšeg uspostavljanja društvenih kontakata. Za razliku od toga, narcističko rivalstvo češće se povezuje s problemima u međuljudskim odnosima, nesigurnim samopoštovanjem i sukobima s drugima.

Njemačka na vrhu, Srbija na dnu

Njemačka je zauzela prvo mjesto prema ukupnom nivou narcizma, pri čemu se posebno izdvojila po narcističkom rivalstvu. Ipak, nije bila među pet država s najizraženijom potrebom za divljenjem. Poslije Njemačke, najviše rezultate u rivalstvu ostvarile su Južna Koreja, Nepal, Irak i Rumunija. Na drugom kraju ljestvice našla se Srbija, a zatim Meksiko, Kolumbija, Austrija i Južnoafrička Republika.

Kada je riječ o narcističkom divljenju, prvo mjesto pripalo je Nigeriji. Slijede Irak, Kina, Nepal i Turska. Najnižu potrebu za isticanjem sebe pokazali su ispitanici iz Norveške, Danske, Irske, Rusije i Ujedinjenog Kraljevstva. Sjedinjene Američke Države zauzele su 16. mjesto među 53 analizirane zemlje, što ih je ostavilo daleko od samog vrha liste.

Dob, spol i društveni status

Istraživanje je pokazalo nekoliko obrazaca koji su bili prisutni u gotovo svim analiziranim državama. Mlađi odrasli ispitanici u pravilu su ostvarivali više rezultate na mjerama narcizma od starijih. Autori smatraju da bi razlog mogao biti životni period u kojem mlađe osobe češće grade vlastiti identitet, traže potvrdu okoline i pokušavaju pronaći svoje mjesto u društvu. Kod starijih ljudi veći naglasak često prelazi na porodicu, odnose i druge životne odgovornosti. Istovremeno upozoravaju da se ne može u potpunosti isključiti ni utjecaj razlika među generacijama.

Muškarci su u svim oblicima narcizma ostvarili više rezultate od žena. Istraživači to povezuju s društvenim očekivanjima koja muškarce češće usmjeravaju prema takmičenju, ambicioznosti i preuzimanju dominantnijih uloga. Viši nivo narcističnih osobina pokazali su i ispitanici koji svoj društveni položaj procjenjuju kao visok. Prema autorima istraživanja, takve osobe češće smatraju da zaslužuju posebne privilegije i veću kontrolu nad drugima, što ih može motivirati da teže uspjehu, prestižu i bogatstvu.

Iznenađenje za istraživače

Jedan od najneočekivanijih zaključaka istraživanja odnosi se na razlike među kulturama. Rezultati su pokazali da ljudi iz društava u kojima se više cijene zajedništvo i pripadnost grupi nisu nužno manje skloni narcizmu. Naprotiv, u takvim kulturama zabilježena je izraženija potreba za priznanjem i isticanjem vlastitih uspjeha. Taj rezultat iznenadio je istraživače jer se narcizam tradicionalno povezuje s društvima koja naglašavaju individualni uspjeh i lična postignuća.

Autori smatraju da je moguće kako se u kolektivističkim društvima uspjeh ne predstavlja prvenstveno kao lično dostignuće, već kao doprinos porodici, zajednici ili grupi kojoj pojedinac pripada. Također navode da se samopromocija može odvijati suptilnije, kroz nastojanje da se zauzme bolji položaj unutar društvene zajednice. Na kraju ističu da njihovo istraživanje ne dokazuje da određeni društveni faktori uzrokuju narcizam, već pokazuje da su pojedine narcistične osobine češće povezane s određenim kulturama i društvenim okolnostima.